Zbog čuda iz hrvatskog gradića danas slavimo Tijelovo: ‘Počele su se događati neobične stvari’

Katolici diljem Europe i svijeta ovog četvrtka, devetoga nakon Uskrsa, slave svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, odnosno Tijelovo. U Hrvatskoj se ova svetkovina obilježava pod više naziva. Neki od njih su Brašančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan, Brošančevo…

Postoji više naziva za ovaj blagdan diljem Hrvatske, a neki od njih su  Naziv Brašančevo dolazi od riječi brašno, kojim se mijesi tijesto i pravi kruh koji na Svetoj misi postaje Tijelo Kristovo, što je i ključan simbol ovog blagdana. U Dubrovniku i okolici te na Pelješcu ovaj blagdan zovu Korosante (od talijanskog izraza Corpo Sancto – u prijevodu Sveto Tijelo).

Iako se blagdan Tijelova najčešće veže uz čuda koja je u 13. stoljeću doživjela belgijska časna sestra Juliana te euharistijsko čudo iz Bolsene u Italiji, nakon kojih je papa Urban IV. 1264. godine utemeljioovu svetkovinu, treba reći kako se i u Hrvatskoj dogodilo čudo koje se može povezati s krvlju i tijelom Kristovim.

Zagovor Presvetoj Krvi

U Ludbregu se 1411. godine zbio događaj sličan onome u Bolseni. Krv Isusova koja je tada potekla, danas se čuvao u maloj ampuli u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Ludbregu. Ovo čudo je potvrđeno bulom pape Lava X. iz 1513. godine. Ludbreg je tako postao jedno od važnijih hrvatskih svetišta, u koje dolaze vjernici iz cijelog svijeta.

Nadnaravna pozadina blagdana kojeg slave milijuni katolika: ‘Vizije je primala od 16. godine’

“Iako nema nikakvih pisanih dokumenata, predaja govori da se samo godinu dana nakon posvete župne crkve u kapelici dvorca Batthyany 1411. zbio nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe: ‘Ovo je tijelo moje’ i ‘Ovo je moja krv…’, u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv.

Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio svetu misu. Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, skrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek na samrti javno je priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svojoj subraći svećenicima u župnoj crkvi svetog Trojstva”, opisano je na stranici Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu.

Predaja govori da su se od tog vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi. Naime, glas o čudu se proširio čitavim krajem, pa su žitelji u sve većem broju počeli dolaziti u Ludbreg, sa željom da vide taj stvarni znak Božje prisutnosti.