Sveti Rok, zaštitnik pasa i njegov nadnaravni život: ‘Rodio se s neobičnim znakom na prsima’

Sveti Rok, poznat i kao sveti Roko, bio je plemić iz Montpelliera u Francuskoj, sin jedinac bogatog guvernera grada.

Sveti Rok (oko 1295. – 1327.) rođen je s neobičnim i tamno crvenim znakom na prsima u obliku križa, znakom da je Blažena Djevica Marija uslišala i uslišala molitve njegove majke za ozdravljenjem neplodnosti.

Sveti Rok je kao dijete bio duboko religiozan, posteći dva puta tjedno po uzoru na svoju pobožnu majku. Roditelji su mu umrli kad mu je bilo dvadeset godina, nakon čega je svoje nasljedstvo dao siromasima, upravljanje gradom predao stricu i započeo novi život kao siromašni prosjački hodočasnik.

Krenuo na hodočašće

Udaljivši se od svih zemaljskih briga, sveti Rok se pridružio franjevcima trećoredcima, obukao poznato hodočasničko ruho (uobičajena praksa pučke pobožnosti toga vremena) i krenuo na hodočašće kako bi posjetio i molio na svetim mjestima u Rimu.

Kad je naišao na grad Acquapendente u blizini Viterba, vidio je da je grad pogođen crnom kugom koja je harala Europom. Ondje je neko vrijeme boravio kako bi se brinuo o bolesnicima u privatnim domovima i bolnicama – uz veliku opasnost za sebe.

Umjesto da se zarazi visoko zaraznom bolešću, sveti Rok je izliječio mnoge ljude jednostavnim činjenjem znaka križa nad njima. Svoj karitativni rad nastavio je sve dok se bolest nije zaustavila u širenju, nakon čega je nastavio hodočašće. Njegova čudotvorna iscjeliteljska moć pokazala se u svakom gradu zaraženom kugom kroz koji je prošao na putu za Rim, kao i u samom Rimu.

Kad su ga putovanja dovela u grad Piacenzu, otkrio je da više nije pošteđen smrtonosne bolesti, nakon što se i sam zarazio. Umjesto da ikoga optereti svojom bolešću, on se preporučio Bogu i čekao svoju smrt u udaljenoj i napuštenoj šumskoj kolibi. Proviđenjem, lovački pas lokalnog plemića pronašao ga je i sprijateljio se s njim, svakodnevno mu donoseći hranu i ližući mu rane. U blizini je izvirao izvor koji je opskrbljivao sv. Roka svježom vodom.

Bog poslao anđele

Plemić je pak jednog dana slijedio svog psa u šumu, što ga je navelo da otkrije i pomogne svetom hodočasniku. Svetom Roku se polako vraćalo zdravlje, nakon čega je dobio božansko nadahnuće da se vrati u rodni Montpellier.

Tamo je zatekao grad u ratu. Odbio je otkriti svoj identitet vojnicima kako bi ostao siromašan i nepoznat, odrekavši se prijašnjeg života guvernerovog sina. Ali njegovo zamagljivanje pobudilo je sumnju. Optuživali su ga da je špijun prerušen u hodočasnika. Sveti Rok se nije branio od ovih optužbi – želeći prikriti svoj pravi (i plemeniti) identitet – već se potpuno povjerio Božjoj volji.

U zatvor ga je bacio vlastiti ujak, koji nije prepoznao izmijenjeni izgled svog nećaka. Prema legendi, sveti Rok je bio zaboravljen i napušten u zatvoru – ali Bog je poslao anđele da mu služe dok je bio u zatočeništvu. Tamo je i umro pet godina kasnije.

Kao što je rekao franjevački hagiograf, Marion A. Habig, O.F.M.:

Kad je osjetio da mu se bliži kraj, sveti Rok je zamolio svećenika da dođe i podijeli posljednje sakramente. Svećenik, ušavši u zatvor, ugleda ga nadnaravno osvijetljenog i jadnog zarobljenika okruženog posebnim sjajem.

Dok je smrt odnosila svoju žrtvu, na zidu se pojavila ploča na kojoj je anđeoska ruka ispisala zlatnim slovima ime Roko i predviđanje da će svi koji zazovu njegov zagovor biti izbavljeni od kuge.

Obaviješten o svemu što se dogodilo, u zatvor je došao ujak svetog Roka, a nedugo zatim i upraviteljeva majka, odnosno Rokova baka. Prepoznala je mrtvog čovjeka kao svog unuka po žigu crvenog križa na njegovim grudima.

Priredili su mu veličanstveni sprovod i dali sagraditi crkvu njemu u čast, u kojoj je njegovo tijelo bilo sahranjeno. Njegovo štovanje odobrilo je nekoliko papa i ubrzo se proširilo po cijeloj Europi.

‘Nazvala nas je i plačući rekla, vidim’: Otac djevojčice koja je progledala u Fatimi progovorio

Kasnije, tijekom Koncila u Konstanzu 1414., kuga je ponovno izbila u Rimu. Koncilski su se oci obratili svetom Roku, zaštitniku od kuge, i dogovorili da se održavaju molitve i javne procesije u njegovu čast, nakon čega je kuga prestala.

Zbog svog pokroviteljstva protiv zaraznih bolesti, sveti Rok bio je cijenjen svetac u kasnom srednjem vijeku, osobito u onim talijanskim gradovima u kojima je djelovao iscjeliteljski. Mnogi od tih gradova izabrali su ga za svog zaštitnika.

Sveti Rok se često prikazuje kao hodočasnik sa štapom u hodu i školjkom (simbol hodočasnika), otvorenom ranom na nozi, anđelom uz bok i psom uz noge. Zaštitnik je pasa, vlasnika pasa, oboljelih od koljena, kirurga, invalida, neženja, bolesne stoke, te protiv kolere, kuge, kožnih osipa i bolesti, zaraznih bolesti, pošasti i epidemija. >>>molitvu protiv bolesti svetom Roku na vjera.hr.