Francuz zazvao Isusa u zatvoru, kaže da se pojavio: ‘Andre, 2 sata je ujutro imamo sastanak’

Rođen 1932., u Francuskoj André Levet, odbjegli klinac, upoznao se sa zatvorom i kriminalom od tinejdžerske dobi. Organizirao je oružane pljačke banaka, zatim trgovinu drogom. Nekoliko puta je bježao iz zatvora, da bi opet bio uhvaćen.

Jednog dana, na ulici, André je slučajno sreo svećenika. Ovaj mu je svećenik tijekom godina redovito pisao, šaljući mu Bibliju dok je bio u zatvoru. Kao zatvorenik u zatvoru Chateau-Thierry za teške zatvorenike, André Levet zazvao je Isusa na sastanak u njegovoj ćeliji u 2 sata ujutro.

U dogovoreno vrijeme, Isus mu je osobno došao! Ovaj događaj, u kombinaciji s otkrićem Božje ljubavi prema njemu, promijenio je sve u njegovu životu. Ovo je njegovo svjedočanstvo. 

Nikad nisam čuo za Boga, ulazim u kriminal

“Moje ime je André Levet. Rođen sam 1932. godine u ateističkoj obitelji. Nikad nisam čuo za Boga. Za vrijeme rata 39-40. moj otac je deportiran. Pošto više nisam imao ni oca ni majke, bio sam napušten, a zatim su me zbrinuli ljudi na farmi u Pireneju. Otac mi je pušten 1945. godine; pokušao je započeti novi život, ali ja nisam prihvatio svoju novu maćehu i pobjegao sam u Marseilles, u dobi od 13 godina, spavajući na ulicama i istovarajući kamione. Tada me policija uhitila i strpala u zatvor, u Baumettes, čekajući da me vrate mojoj obitelji.

Pod utjecajem drugih zatvorenika postao sam sitni kriminalac, naučivši sve trikove “zanata”. S 15 sam uhićen zbog oružane pljačke i stavljen u zatvor do punoljetnosti. S 18 smo imali mogućnost prijaviti se u indokineski rat, što sam i učinio kako bih izbjegao zatvor. Bio sam ozlijeđen, vraćen u Francusku i njegovan u bolnici.

Čudo u Mađarskoj: Isus se ukazao djeci u razredu! Učiteljica ateistica završila na psihijatriji

Slučajni susret sa svećenikom

Nakon toga, sa svojim vojnim i zatvorskim iskustvima, postao sam vođa bande gangstera , specijaliziranih za pljačke banaka. Jednog dana, kad sam došao u Laval zbog “posla”, vidio sam svećenika u mantiji, s druge strane ceste.

Otišao sam do njega i kako ga nikad prije nisam vidio, upitao sam ga je li muško ili žensko. On je odgovorio: “Ja sam Božji sluga. Bože, on je moj šef! ”

Rekao sam mu: “Tvoj Bog, gdje je On? Ne vidimo ga.” Odgovorio je: “Vidim da ne poznaješ Boga, ali ako jednog dana budeš imao vremena, dođi i razgovaraj o tome sa mnom, u 12B rue de Solferino.” Nikada nisam zaboravio ovu adresu…

Nekoliko mjeseci kasnije, kad sam bio u Lavalu “poslom”, slučajno sam naišao na ovu ulicu. Otišao sam do svećenika. Bio je tamo i rekao: “Čekao sam te.” Taj mi je svećenik postao prijatelj, davao mi je savjete koje nisam poslušao i svaki put kad mi je govorio o Bogu, rekao sam: “Ostavi svog Boga gdje jest…”

Tisuće ljudi vidjele Isusa Raspetog na nebu, padali na koljena i vikali: ‘Isuse, smiluj se’

Evo radi ili umri

Nešto kasnije, bio sam u Rennesu da opljačkam banku. Pljačka je pošla po zlu, moj prijatelj je ubijen, a ja sam uhićen. Pobjegao sam u Južnu Ameriku gdje sam organizirao trgovinu drogom.

U Francuskoj sam ponovno uhićen, ali sam ponovno pobjegao. Tri puta sam bio hapšen, tri puta sam bježao iz zatvora. Morao bih odležati 120 godina da sam sve zbrojio. Prebačen sam u Clairvaux, zatvor za okorjele kriminalce, i pokušao sam s prijateljima pobjeći kopajući tunel. Bijeg je bio skoro uspješan, ali smo uhvaćeni.

Pokušao sam još jedan bijeg, sam, držeći stražara s oružjem. Opet sam bio uhvaćen. Odlučili su me poslati u Château Thierry. Direktor me primio riječima: “Evo, radi ili umri!” Odgovorio sam gađajući ga njegovim stolom u glavu. Stavili su me u vrlo malu ćeliju s krevetom pričvršćenim za zid.

Bivši londonski mafijaš govorio o hrvatskom svećeniku: ‘Stavio mi je ruku na glavu i plakao’

Svećenik ne odustaje

Moj me svećenik nije napustio; slao mi je pisma s vremena na vrijeme. Govorio mi je o Bogu, govoreći mi da je dobar. Odgovorio sam mu: „Ako je tvoj Bog dobar, zašto ima toliko ratova, toliko bijede, zašto neki ljudi umiru od gladi, a drugi imaju previše? Zašto neki ljudi imaju nekoliko kuća, a drugi nemaju? ” Svećenik je odgovorio: “André, ti si odgovoran.” Što? Ja? Bio sam spreman odgovarati za pljačke, ali ne i za bijedu svijeta!

A onda mi je jednog dana svećenik poslao veliku knjigu u kojoj je pisalo: “André, ovu knjigu možeš čitati kad god želiš, čak i nakon svoje smrti, počevši od bilo koje stranice.” Čuvar mi ju je donio govoreći mi: „Ovo je dobra knjiga, trebaš je pročitati; čak je možete odvesti u samicu.” “O čemu se radi? ” “Dobri Bog ”, odgovorio mi je. Nema šanse! Ne mogu vjerovati! Opet mi je doveo svog dobrog Boga sve do ćelije! Bacio sam knjigu. Svećenik mi je cijelo vrijeme pisao i molio me da pročitam knjigu.

Pa sam ga, da ga usrećim, u 10 godina otvorio 9 puta. Počeo sam s čitanjem o svadbi u Kani, gdje Isus pretvara vodu u vino. Otvorio sam slavinu na sudoperu i rekao: “Hej, čovječe, neka teče vino!” Nije uspjelo. Napisao sam to svećeniku govoreći: “Vaša knjiga ne djeluje. ”Moj župnik je odgovorio: „ André, krivo čitaš. Ustraj.”

Čitao sam priču o Samarijanki i priču o uskrsnuću Lazara. Ova me priča revoltirala, nisam mogao vjerovati. Moj prijatelj kojeg su upucali policajci, nije se vratio u život, zar ne? Onda sam se vratio čitanju, dugo nakon toga, i čitao sam koliko je dobra Isus učinio ljudima i koliko su Ga maltretirali: pljuvali su Ga, bičevali Ga, grdili Ga, a onda su Ga pribili čavlima do križa… Bio sam revoltiran, nije mi bilo jasno zašto čine toliko zla nekome tko čini toliko dobra.

Čudo Božjeg milosrđa! Vidio Isusa kako mu prilazi pa ozdravio od svih bolesti

U očaju zazvao Isusa, on stvarno došao

Odustao sam od čitanja i nastavio pokušavati pobjeći. Očekivao sam oružje i dosje, ali ovi predmeti su presretnuti. Nisam više imao nade, pa sam u očaju zazvao Isusa. Rekao sam mu: “Ako postojiš, dogovorit ću vrijeme sastanka. Dođi noćas u 2 ujutro u moju ćeliju da mi pomogneš pobjeći.”

Zaspao sam te noći i odjednom sam se probudio usred noći. Spreman da skočim na noge, osjetio sam prisutnost u svojoj ćeliji, ali nisam vidio nikoga. Tada sam čuo jasan i snažan glas u sebi: “André, 2 sata je ujutro. Imamo sastanak.”

Pozvao sam čuvara vičući: “Zoveš li ti mene? ” „ Ne ”, rekao mi je. “Koliko je sati?” Pitao sam. “2 sata ujutro.” “ Točno u 2 sata,” odgovorio je čuvar. Tada sam ponovno čuo glas: “ Ne budi nevjeran, ja sam tvoj Bog, Bog svih ljudi. ” “Ali ja te ne vidim!” Odgovorio sam.

Djevojčica iz Engleske tvrdi: ‘Vidjela sam Isusa u crkvi pokraj Međugorja’ Ozdravila od teške bolesti

Pao sam i shvatio da sam 37 godina zabijao čavle u Isusa

U tom trenutku, prema rešetkama krovnog prozora, pojavilo se svjetlo. I u tom svjetlu, Čovjek s probodenim rukama i stopalima i rupom na desnoj strani. Rekao mi je : “ I za tebe je.”

U tom trenutku spadoše mi ljuske s očiju teških od 37 godina grijeha i vidjeh svu svoju bijedu i zloću. Pao sam na koljena i ostao u tom položaju do 7 ujutro. Plakala sam pred Bogom i sve je zlo izašlo iz mene. Shvatio sam da sam 37 godina zabijao čavle u Njegove ruke i noge.

U 7 ujutro stražari su mi otvorili vrata; vidjeli su me na koljenima i kako plačem. Rekao sam im: “ Neću vas više pljuvati; Neću više nikoga udariti; Neću više nikoga pljačkati, jer svaki put kad to učinim, učinim to Isusu. ” Stražari su bili iznenađeni; u početku su mislili da je to trik s moje strane. Onda su ubrzo shvatili da sam se potpuno promijenila.

Nekoliko drugih zatvorenika bilo je dirnuto onim što mi se dogodilo, i oni su također bili u mogućnosti susresti ovog divnog Boga i promijeniti svoje živote. Sada sam slobodan, život mi se potpuno promijenio i sve svoje vrijeme provodim razgovarajući s drugima o ljubavi ovog Boga.