VUČIĆEVA REČENICA IZ HRVATSKE NA KOJU NITKO NIJE REAGIRAO! Sada se njegova laž doima kao istina

Zanimljivo da baš nitko u Hrvatskoj nije glasno reagirao na Vučićevu provokaciju upućenu Kaptolu koliko i Banskim dvorima, a izgovorenu na pogrebu srpskom patrijarhu Irineju, koji vrlo vjerojatno ne bi umro da je bilo malo razuma i da nije, unatoč preporukama da to nije mudro u njegovim godinama, posjetio Amfilohija Radovića koji je obolio od korone.

Amfilohije je tvrdio da je korona zapravo kazna zbog modernizacije Europe i ništa drugo, a tisuće srpskih vjernika ljubile su njega i njegov otvoreni lijes, kršeći tako sve moguće epidemiološke mjere. Po svemu sudeći Srbi, a poglavito njihovo svećenstvo, zapravo vjeruju nevjerojatnom srpskom doktoru Nestoroviću, koji je u korona fazu ušao s tezom da mali virus velikom “nebeskom narodu” ne može ništa! Jer i na sprovodu Irineju se, glede posjeta njegovu odru i posljednjem pozdravu, kada se ipak pojavilo pitanje je li odgovorno masovno ulaziti u crkvu i prilaziti njegovu grobu, govorilo da “pravom vjerniku korona ne može baš ništa”.

Na kraju su, vjerujući Nestoroviću, otišli i Amfilohije i Irinej. No, vratimo se Vučiću.

Dakle, na posljednjem ispraćaju patrijarha Irineja govor je držao srpski predsjednik Vučić koji je između ostaloga rekao da zahvaljuje Irineju što je “uvjerio papu Franju da Stepinac nije svetac“. I nitko nije regirao. Ni Gradec ni Kaptol! Odnosno, ni Banski dvori ni Kaptol, kako bi glasila današnja inačica vezana za toponime aktualne zagrebačke moći!

Ta šutnja Banskih dvora i Kaptola na očitu srpsku provokaciju govori da tu nema ni srca ni vatre, ni ponosa ni prkosa, da se shvate obveze kad se predstavlja i vodi hrvatski narod! Svjetovno ili vjerski, svejedno! Ali mi smo zapravo odavno izgubili te relacije, još od zlokobnog 3. siječnja 2000. godine kada kreće prevrat, kada se gubi nacionalno dostojanstvo i počinje povratak unatrag. Unisono i na Kaptolu i na Gradecu! Jer i jedni i drugi promjene dočekuju bez kadrova koji su iznijeli hrvatsku državu na svojim leđima. Nema, naime, više Franje Tuđmana, ali nema više ni Franje Kuharića! I ne zna se tko više fali!

Diplomatska šutnja

Novi zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, koji stiže na Kaptol još krajem devedesetih, nikada nije bio od velikih riječi, a od svih njegovih glasnih političkih reakcija povijest pamti da je jasno i glasno samo Tuđmanovoj Hrvatskoj zamjerio “grijeh struktura”, svrstavajući se jasno na suprotnu stranu. Povijest ne pamti da je ikada onako oštro komentirao bilo koji događaj ili proces u kasnijih 20 godina, uključujući i izglasavanje Istanbulske konvencije koja je po logici stvari izravno suprotna crkvenom nauku!

Plenković, pak, šuti svojom uobičajenom diplomatskom šutnjom, pojačanom činjenicom da su mu zbog formiranja hrvatsko-srpske koalicije praktički vezane ruke u bilo kojem kritičkom nastupu prema Beogradu. Jer Pupovac vjerojatno odmah objasni da se neka problematična teza izrekla samo zbog unutarpolitičkih srpskih razloga pa da, eto, taman sad kad smo nadomak rješenja ovog ili onog otvorenog pitanja, nije oportuno oštrije reagirati! I tako šutimo od vukovarskih ada (koje su već trideset godina u srpskim rukama premda je ta zemlja katastarski upisana kao zemlja hrvatskih državljana), do blaženog Alojzija Stepinca! Doista, kad ste čuli bilo kojeg hrvatskog dužnosnika da problematizira pitanje vukovarskih ada i otetog notornog hrvatskog teritorija? Svete Gere? Prevlake? Ne može se s tom nezainteresiranošću za krvavu hrvatsku zemlju voditi hrvatska država. Bivša Socijalistička Republika Hrvatska, da, s ovom nacionalnom nezainteresiranošću može se voditi Bakarićeva Hrvatska, ali moderna hrvatska država, sa svim izazovima koje samostalna nacionalna država donosi, ne! Pogotovo ne uspješno!

I dok nekako kardinala Bozanića i možemo razumjeti jer mu je teško govoriti protiv Vatikana i pape, nije jasno zašto se iz cijele crkve ne čuje baš nikakav glas otpora Vučićevoj provokaciji, koja se baš zato što nema nikakve reakcije doima kao istina. Naime, nema previše dvojbe da je beatifikacija Alojzija Stepinca zaustavljena, da je prije toga Srpska pravoslavna crkva izvršila veliki pritisak na Vatikan, a javna je tajna da je baš tu Irinej vodio glavnu riječ. Hrvatska diplomacija, i svjetovna i crkvena, realno je tu doživjela veliki poraz. Doduše, krugovi u Kaptolu i oko njega uvjeravaju nas da je proglašenje Stepinca svetim uistinu tek pitanje vremena, da SPC tu nije strateški ništa uspio promijeniti, osim donekle odgoditi odluku koja je faktički donesena. Nije nemoguće, no čini se ipak da Stepinac nikad nije bio dalje od proglašenja svetim negoli je sad, i to baš nakon srpske diplomatske ofenzive.

U tom smislu još više čudi šutnja Banskih dvora, ne mislim pritom samo na Plenkovića. Neshvatljivo je da, primjerice, članovi Vijeća za suočavanje s prošlošću nemaju potrebe reagirati. Jer riječ je o opasnim srpskim planovima za vanjskopolitičku destabilizaciju Hrvatske, i to na starim osnovama.

Je li moguće da to nitko u Banskim dvorima ne razumije?

Sveto načelo

Još u doba kad je nastajala hrvatska država, Udba i KOS su učinili što god su mogli ne bi li svijetu modernu hrvatsku državu prokazali kao nastavak NDH. U tom je kontekstu kompromitacija hrvatske države, kao, tobože, nasljednice NDH bio i ostao srpski glavni modus operandi za difamaciju iste te Hrvatske. U ratu su na tu temu ubacili u Hrvatsku obavještajnu grupu Labrador, grupu kosovskih obavještajaca koja je trebala dignuti u zrak židovsku općinu, židovsko groblje na Mirogoju te antifašističke spomenike, sve toponime koji bi jasno govorili da se vratila NDH. Tuđman je bio uspješniji, akcija je otkrivena, dio sudionika uhićen, podvala zaustavljena. Ali jedna bitka ovdje ne znači dobiveni rat.

Danas, 30 godina poslije, Beograd je ponovno u starom sedlu, strategija je uvijek ista: izjednačiti modernu Hrvatsku s NDH i svijetu plasirati tu tezu! Nevezano tko je u Hrvatskoj na vlasti: svaka hrvatska država za Beograd i Srpsku pravoslavnu crkvu u osnovi je ustaška i svaku treba rušiti, staro je i sveto načelo srpskih autohtonih i najiskrenijih stavova na tu temu. Prije sto godina kao i prije 30 godina, ali i danas, najbolji srpski saveznik za ovu operaciju bila je i ostala Srpska pravoslavna crkva.

Kako se u Hrvatskoj faktički šuti o srpskim zločinima u Domovinskom ratu, još se više šuti o nečasnoj ulozi koju je SPC odigrao u tom ratu, otvoreno stajući na agresorsku stranu i pritom, gdje god je to bilo moguće, gradeći srpske crkve na temeljima spaljenih katoličkih crkvi! U Domovinskom ratu takvih primjera u istočnoj Slavoniji, nažalost, nije manjkalo. Tko o tome danas nešto zna? Kada ste pročitali tekst u novinama ili pogledali neku TV reportažu o toj sramoti?

Takvu strastvenu političku angažiranost preko svake mjere i elementarnih uzusa djelovanja vjerskih zajednica pokazala je Srpska pravoslavna crkva i sotoniziranjem bl. Alojzija Stepinca. Tome je svakako pripomogla evidentna neupućenost aktualnog pape Franje koji je, ni manje ni više, nego tu i takvu Srpsku pravoslavnu crkvu uključio u proces beatifikacije blaženog Alojzija Stepinca. Dakako da partijarh Irinej ovakvu priliku stoljeća nije propustio, žestoko se obrušivši na Stepinca arsenalom starih optužbi koje počivaju na lažima!

No, uspio je! Proces proglašenja svetim Alojzija Stepinca je zastao, SPC je u svojim nakanama privremeno uspio, a Beograd modernoj hrvatskoj državi ponovno stavlja hipoteku ustaštva, pokušavajući srušiti ovaj put najčvršći moderni stup Katoličke crkve u Hrvatskoj. Naime, ako Banski dvori svojom šutnjom žele pobjeći iz te bitke te se dugoročno ne žele aktivno uključiti u borbu za istinu o Stepincu, time će Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj nanijeti nemjerljivu štetu. Ali i sebi. Jer Srbi tu neće stati!

Broj žrtava

Upravo su krenuli u snimanje filma o logoru Jasenovac koji će navodno nominirati čak i za Oscara. Riječ je o filmu s bogatim budžetom za koji planiraju angažirati poznate svjetske glumce i tako prikovati Hrvatsku ponovno na stup srama. Hrvatska na tu temu ne radi, ali baš ništa. Niti afirmira svoju istinu niti prosvjeduje, niti prokazuje srpske planove. Nego kukavički šuti.

Punih 45 godina Jugoslavije imali smo službenu laž o 700.000 žrtava Jasenovca! Osim Franje Tuđmana, nitko pola stojeća u Hrvatskoj nije tu monstruoznu laž stručno pokušao demantirati. Onda su se pojavila dva demografa, dakle, nisu ni povjesničari ni arheolozi niti stručnjaci za ovu temu, nego demografi, Kočović i Žerjavić, koji su po svojim izračunima konstatirali da se u Jasenovcu nalazi 80-90 tisuća žrtava. Ta je njihova brojka prihvaćena u prvom redu zbog toga što je odgovarala procjenama onih hrvatskih komunističkih krugova koji su tu brojku prihvatili u kontekstu svoje procjene da je otprilike toliko ubijenih na Bleiburgu pa se ovo uzimalo kao neka ravnoteža u zločinu. Jedini, pak, način da se ustanovi puna i prava istina bio je prijedlog koji je svojedobno prihvatila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović o tome da se izvrše detaljna iskapanja pod vodstvom jednog međunarodnog tijela u koje, dakako, treba uključiti i Srbiju. No, njezin je prijedlog u Hrvatskoj odbijen, što je uistinu mimo pameti. Vlada ga je odbila s indignacijom!

Premda mi nemamo baš nikakvih egzaktnih dokaza o tome koliko je u Jasenovcu stradalo ljudi, jer ondje nikad nikakva adekvatna iskapanja žrtava nisu obavljena, ideja da se jednom zauvijek dokumentiranom istinom zatvori to mučno pitanje odbijena je. Bilo je nekoliko pokušaja iskapanja u vrijeme Jugoslavije, no svi su ti pokušaji govorili da ondje nema ni blizu onoliko žrtava koliko se navodilo u službenim brojkama i iskapanja su obustavljena, a kasnije i formalno zabranjena. Dakle, mi danas, kada govorimo o žrtvama Jasenovca, uopće ne baratamo egzaktnim podacima jer ih nema. Pojava nevladinih organizacija poput društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac koje traži da se krene u detaljnu analizu i puno istraživanje žrtava logora Jasenovac da se, osim toga, jasno odijele žrtve do 1945. i nakon 1945., jer je logor radio i kasnije, aktualna hrvatska vlast s prezirom je odbacila. I kako ćemo se onda oduprijeti srpskoj promidžbi kada sama vlast ne želi dokumentiranu istinu o Jasenovcu? Pomažući tako Srbiji u održanju tog mita! Premda je puno forenzičko istraživanje jedini put do istine!

Savršen test

Film koji Srbi spremaju o Jasenovcu Hrvatska će po običaju dočekati posve nespremna jer ne samo da ne barata drugim podacima, nego i ne dopušta puna i prava istraživanja kroz koja bi se srpskoj propagandnoj laži mogla suprotstaviti. Tko u svijetu uopće zna da se Beograd početkom Drugoga svjetskog rata hvalio Berlinu i Hitleru kako je Srbija prva u Europi riješila židovsko pitanje masovnim likvidacijama Židova? Gotovo nitko! Tko u svijetu zna da je Jasenovac kao logor radio do 1951. godine i da su sve žrtve pripisane vlastima NDH?

More je takvih teza koje, da se do kraja razrade, mogu biti jedini ispravan odgovor na srpsku promidžbu, ali današnja Hrvatska za to nema nikakvog sluha. Dapače, hrvatska država sa srpskom državom sufinancira film o Diani Budisavljević koji vrvi povijesnim lažima, između ostaloga i o kardinalu Stepincu.

Ali, to je onaj pravi iskonski hrvatski problem: ne radi se samo o tome da mi ispred sebe imamo jasnog i nedvosmislenog neprijatelja koji se služi svime da se domogne cilja: topovima i tenkovima kad može, lažima i manipulacijama kada topovi utihnu. Riječ je o tome da Hrvatska uopće nije jedinstvena u vlastitoj obrani jer jedan dio iste te Hrvatske zapravo stoji na pozicijama Beograda. Na taj način, kada su ruke vezane, kada nemate kod kuće jedinstva ciljeva, strategije i taktike, kada dvojite o svemu, o Domovinskom ratu, o Stepincu, o hrvatskoj državi, o odnosu prema agresoru, o odnosu prema Uniji, vi samo možete životariti. I tu danas hrvatska država i radi. Preživljava.

Do ponosnog i dostojanstvenog iskoraka još će puno vode proteći Savom. Beograd to savršeno razumije i zato je krenuo u ofenzivu na svim frontovima. Njihove akcije u Hrvatskoj nikad od 1990. godine nisu bolje stajale. Pomirenje Hrvata i Srba započeli su tako da se kompletan hrvatski državni vrh poklonio žrtvama u Gruborima, iako su 95 posto zločina u Domovinskom ratu počinili srpski agresori. Zauzdali su zasad proglašenje Stepinca svetim, jednim dijelom i zbog katastrofalne hrvatske diplomacije. Vučićeva provokacija izgovorena na sprovodu Irineju bila je savršen test za Beograd da vidi što se događa s druge strane Dunava. Mogu biti mirni, Hrvatska spava svoj stari zimski san.