Vlahović pored vile u Preradovićevoj htio kupiti i klub Alcatraz da mu ne smeta buka?

Iako su se mnogi Zagrepčani, a pogotovo oni koji stanuju u Donjemu gradu, pobojali da će zaštitna fasada na vili koju u Preradovićevoj 11 preuređuje većinski vlasnik Adris grupe Ante Vlahović, ostati i nakon završetka radova, u Društvu arhitekata Zagreba uvjeravaju suprotno.

„Proveden je posebni natječaj, u komisiji su bili vrsni stručnjaci, i prema odabranom rješenju na vili treba biti staklo kako je i zamišljeno“, rekao je u izjavi za Dnevno.hr predsjednik Društva arhitekata Zagreba Tihomil Matković dodavši da arhitektonsko rješenje jest specifično, no odabrano je kao najbolje rješenje. „Sigurno je drugačije od onoga na što su građani navikli gledati, ali pokazuje jedno drugo vrijeme, trag jednog drugog vremena i drugačijih potreba stanovanja i uvažavam mišljenje arhitekata koji su odabrali takav izgled“, kaže Matković. No, arhitekti su staklene površine i otvore na kući okrenuli na untarnju stranu pa će sadašnja “fasada”, zbog koje su Zagrepčani vilu već nazvali utvrdom, ostati i nakon završetka radova jer je njezina funkcija da osigura potpuno izolaciju i intimu. U njihovo dvorište i staklene fasadne otvore susjedi okolnih zgrada u bloku ne mogu viriti gotovo ni s jednog prozora. U dvorištu će imati mir bez buke od prometa, bolju kvalitetu zraka nego da su orijentirani na cestu.

Vlahović je na mjestu ruševine, gdje je nekad bio restoran „Drina“, počeo graditi urbanu vilu kupivši od supruge Milana Bandića straćaru od 38 kvadrata na susjednoj parceli za 3897 eura po kvadratu ili ukupno za 150 tisuća eura da bi mogao graditi vilu od 850 kvadrata. Na natječaju je odabrano rješenje za četiri etaže s bazenom i velikom staklenom fasadom –  za što je krajem lipnja prošle godine dopremljeno najveće takvo staklo ikad ugrađeno u jednu zgradu dužine 10,5 metara i visoko 2,7 metra, za čije dopremanje bilo potrebno zaustaviti promet od Masarykove do Berislavićeve ulice. Takvo staklo ipak se neće vidjeti s ulice.

Osim što je za potrebe gradnje vile kupio straćaru na susjednoj parceli, Vlahović je, neslužbeno doznajemo od susjednih stanara, pokušao kupiti i klub Alcatraz, koji se nalaz preko puta, ali ne da u njega ulaže, nego da ga zatvori kako mu buka iz kluba ne bi smetala kao i okupljanje posjetitelja na ulici ispred kluba jer je milijunaš Vlahović imao peh da mu se ispred vile nalazi jedini klub u centru Zagreba koji radi do 4 sata ujutro!

Milijunaš Vlahović inače je iznenadio svojom odlukom da se s obitelji preseli u strogi centar Zagreba. Neobično je to stoga što su milijunaši, tajkuni i diplomati za svoja mjesta stanovanja i rezidencije dosad uvijek odabirali bregove ponad Trga bana Josipa Jelačića: Gornji grad (obitelj Tedeschi), Tuškanac (Zdravko Mamić), Gornje Prekrižje (Ivan Čermak), Cmrok (Piruška Canjuga), Pantovčak (Luka Modrić) i Šalatu (Davor Štern). Stanovanje u centru nije za svakog – prometne gužve, manjak parkirnih mjesta, nemogućnost da se izgradi vlastita kuća… Ali donosi neviđene prednosti. Sve je nadohvat ruke, auto nije potreban.Kupnjom terena izgradnja “Palače Vlahović” nije mogla tek tako početi. Najbogatiji hrvatski tajkun nije mogao odabrati arhitektonski ured po svom ukusu i izgraditi kuću po svom guštu, bez obzira na sve milijune na bankovnim računima i činjenicu da je jedan od najutjecanijih ljudi u zemlji. Pravila i propisi koji proizlaze iz Generalnog urbanistčkog plana Grada Zagreba, famoznog GUP-a, jasno propisuju da nitko, ali nitko u gradskoj jezgri ina drugim lokacijama definiranima GUP-om, ništa ne može graditi, a da se ne provede natječaj.

Tako je Ante Vlahović kao investitor bio prisiljen raspisati “natječaj za rezidencijalnu građevinu stambene namjene u Preradovićevoj 11 u Zagrebu”. Taj je natječaj bio opći i pozivni i izazvao je golemo zanimanje ne samo u zemlji nego i u inozemstvu. Javili su se brojni arhitektonski uredi. Raditi interpolaciju u stoljetnoj gradskoj jezgri, i to još kuću za najbogatijeg čovjeka jedne zemlje, pa makar to bila i Hrvatska, pobudila je maštu i kreativnost arhitekata.