Što točno čeka Domovince u Vladi s HDZ-om? Jednu iluziju odmah treba razbiti

Što Domovinskom pokretu donosi ulazak u Vladu s HDZ-om? Je li to put u nestanak Domovinskog pokreta, kako ovih dana tvrde pojedini političari iz Mosta, ali i s političke ljevice? Zagovaratelji ovih teza svoje tvrdnje potkrepljuju stanjem u nekada velikim parlamentarnim strankama s dugom parlamentarnom tradicijom koje su nakon koalicije s HDZ-om praktički prestale postojati. HSLS, HNS i HSS doista su bile velike i snažne nacionalne stranke. Imale su mnoštvo gradskih i općinskih vijećnika, načelnika i gradonačelnika. Onda su u jednoj fazi svog postojanja sklopile savez s HDZ-om. Danas u Sabor mogu proći samo na listama HDZ-a ili SDP-a. Prestale su de facto postojati kao samostalni politički entiteti.

Pojedinci idu čak i dalje pa navode primjer HDSSB-a. Prema njima, Domovinski pokret i HDSSB imaju dosta sličnosti. Nastali su kao reakcija dijela HDZ-a na politiku koju je HDZ provodio u određenom trenutku. Dio članstva i simpatizera pobunio se zbog skretanja stranke prema lijevom dijelu političkog spektra. Međutim, teško je povući paralelu između HDSSB-a i Domovinskog pokreta jer je DP od svojih početaka nacionalna politička stranka, dok HDSSB nikada nije napustio okvire regionalne, slavonske, stranke. Također, HDSSB je od svog osnutka bio stranka koja je isključivo vezana za jednog čovjeka – Branimira Glavaša. S druge strane, Domovinski pokret ima dosta širok raspon prepoznatljivih političara iz svih dijelova zemlje.

Sve ove stranke učinile su ključnu pogrešku pri ulasku u partnerski odnos s HDZ-om – zaboravile su na vlastite politike i priklonile su se provođenju Vladine (HDZ-ove) politike. Tu i tamo uspjeli bi izlobirati neki lokalni projekt koji bi im bio važan, ali uglavnom su bespogovorno slijedili politike većeg partnera. Ukratko, svi su oni u toj suradnji izgubili svoju prepoznatljivost i za to su uglavnom sami krivi. Nisu se orijentirali na programsku osnovu suradnje u kojoj bi im bilo važno provođenje predizbornih politika, već su se zadovoljili jednokratnim kadrovskim rješenjima.
Ovaj poučak o dosljednom zagovaranju predizbornih programa i inzistiranju na vlastitim programskim i ideološkim principima treba biti putokaz i Domovinskom pokretu pri ulasku u novu vladu i parlamentarnu većinu. Sada dolazimo do ključnog problema funkcioniranja bilo kakve suradnje s HDZ-om.

Kronični strah

Domovinski pokret mora naći sredinu između ponašanja HSLS-a, HSS-a i HNS-a s jedne strane te Mosta s druge strane. Dakle, DP-ovci moraju biti proaktivni i konzistentni pri nametanju programa o kojima su govorili u predizbornoj kampanji, ali i izbjeći mogućnost pretvaranja u Most koji je svojom politikom blokirao rad Vlade. Most je zbog svog kroničnog straha od utapanja u zagrljaju HDZ-a postao oporba unutar Vlade i takva vlada jednostavno nije mogla funkcionirati. U Vladi HDZ-a i Mosta manjem partneru čak nije ni bilo previše bitno je li HDZ u nekom slučaju u pravu ili u krivu. Njima je glavno bilo kontrirati tom projektu kako bi zadobili simpatije medija i sačuvali svoju političku prepoznatljivost. Na koncu se kompletna politika preusmjerila s projekata na ovu političku taktiku koja je morala završiti krahom političkog braka ovih dviju stranaka.

Veliku ulogu u budućem DP-ovu udjelu u Vladi igrat će i način medijske komunikacije. Odnosno, predstavljanja postignuća DP-ovaca koji će sudjelovati u budućoj vladi kao ministri, državni tajnici i voditelji velikih javnih poduzeća. Svako, eventualno, postignuće trebat će dobro predstaviti javnosti. Pritom ne treba imati iluzije kako će se HDZ prema Domovinskom pokretu odnositi partnerski. Nastojat će spriječiti svako reklamiranje DP-ovih projekata u budućoj vladi, barem dok na čelu HDZ-a bude Andrej Plenković. Narativ HDZ-a o novoj vladi bit će kako je Domovinski pokret tu kako bi u Saboru osigurao potrebne ruke, dok je sve ono dobro što će se eventualno dogoditi u novoj vladi zasluga HDZ-a. Domovinski pokret takvom se stavu većeg partnera treba suprotstaviti kadrovima koji će znati iskomunicirati ono što njegov resor uspješno radi, ali i jasnim komunikacijskim strategijama u kojima treba odrediti što se i kada komunicira.

Dosljedna politika

Već sada treba jasno postaviti stvari na svoje mjesto – Domovinski pokret neće i ne može promijeniti HDZ. I ne smije se zaplesti u rješavanje unutarnjih odnosa u HDZ-u. Ako želi ostati i opstati kao zaseban politički entitet, Domovinski pokret treba, od početka, voditi isključivo računa o svojim političkim programima. Takva usredotočenost na vlastite politike treba rezultirati time da u svakom trenutku bez ikakvih problema može istupiti iz Vlade bez bilo kakvih posljedica. Drugim riječima, Domovinski pokret ne smije postati ovisan o vlasti. Eventualni prekid suradnje s HDZ-om mora Domovinskom pokretu povećati rejting, a ne ga smanjiti. To je moguće postići samo ako se od početka suradnje zagovara dosljedna politika iz dana u dan.

Plenković je do posljednjeg daha lobirao za nju: Što je zapravo u pozadini njihove prisnosti?

Nema sumnje da će HDZ, a pogotovo Andrej Plenković, teško probavljati DP-ove zahtjeve i inicijative. Jednostavno, sve što dolazi s tog političkog spektra za Plenkovića je anakrono i protivno njegovoj viziji Europe i Hrvatske. Stoga u DP-u od početka suradnje trebaju biti svjesni kako će sasvim sigurno doći trenutak razlaza s HDZ-om. Prije ili poslije, ova će suradnja doći u slijepu ulicu. Jednostavno, to su dvije potpuno različite vizije svijeta, ali i budućnosti Hrvatske.

Plenković i njegov najuži krug suradnika gotovo će sigurno nastaviti sa svojim dosadašnjim politikama uvođenja neoliberalnih i globalističkih agendi u hrvatski javni prostor. DP će sa svoje strane inzistirati na poništenju dosadašnjih spornih agendi, ali i rekroatizaciji kompletnog javnog života. Svaku inicijativu Domovinskog pokreta za promjene na HRT-u, u HINA-i, Vijeću za elektroničke medije, programima Ministarstva kulture te za raspodjelu novca za funkcioniranje manjinskih zajednica dočekat će neviđena medijska kampanja potaknuta, između ostalih, i iz HDZ-a.

Ideologija i novac

U ovoj vladi HDZ bi se prema Domovinskom pokretu mogao ponašati kao Most prema HDZ-u prije osam godina. HDZ će biti taj koji će pokušati putem medija zadobiti naklonost javnosti kao čuvar “europskih” postignuća te kao brana protiv jačanja desnice u hrvatskom društvu. Domovinski pokret ne bi se trebao puno obazirati na medijske kampanje koje mu sasvim sigurno predstoje. Ono što je bitno jest da se ni u jednom trenutku ne smiju povući jer će u tom slučaju izgubiti vjerodostojnost. Moraju zadržati svoje dosadašnje kanale komunikacije s javnošću i uspostaviti nove te nastojati uvijek predstaviti svoju stranu priče.

Vrlo je važno kada će i na koji način Domovinski pokret pokušati implementirati svoje programe. Uspjeh u pregovorima o formiranju Vlade i isključenje SDSS-a iz bilo kojeg vida buduće Vladine većine kupio je za Domovinski pokret određeno vrijeme kod njegovih birača. To vrijeme sada treba iskoristiti za pripremu idućeg koraka koji je bitan biračima DP-a. Pritom se ne treba žuriti. Program treba pripremiti tako da ga ni HDZ ne može odbiti, a sve treba vezati uz pregovore o budućim rebalansima budžeta i planovima za donošenje novog proračuna. Svaku ideološku stavku, za koju već sada znamo kako bi HDZ bio protiv nje, treba vezati za vrijeme donošenja rebalansa proračuna ili pripreme novog proračuna. Svaki put kada treba izabrati između ideologije i novca, HDZ će uvijek izabrati novac. Nakon svega navedenog postavlja se pitanje – je li DP trebao ući u novu vladu? Odgovor je – da, trebao je jer se jedino u vlasti politike mogu mijenjati. Hoće li biti lako izboriti se u toj vladi za bilo što? Neće, ali to već spada u sposobnost vođenja političkih procesa.