PORFIRIJE BEZ RUKAVICA O JASENOVCU I STEPINCU: ‘On nije bio direktno umiješan u zlodjela i svjestan sam vremena u kojem je živio, ali…’

Patrijarh srpski Porfirije dao je u beogradskim Novostima prvi intervjuu otkako je izabran za patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC).

Govorio o brojnim temama, od odnosa s Vatikanom ili kosovskog problema, ali i o teškim pitanjima u odnosima s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj kao što su Jasenovac i proglašenje svetim nadbiskupa Alojzija Stepinca.

“Stepinac nije odgovoran, ali…”

“Daleko sam od toga da povjerujem da je on bio direktno i neposredno umiješan u bilo koju vrstu zlodjela. Međutim, moram reći da ne samo kao episkop, svećenik, kršćanin, nego prije svega kao bilo koji običan čovjek ne mogu sakriti da, u najmanju ruku, imam dilemu, da imam problem s određenim Stepinčevim postupcima, riječima, stavovima. Žao mi je ako to nekoga uznemirava, ali obaveza mi je da budem iskren”, odgovorio je na pitanje o Stepincu.

Usto je dodao kako će otvaranje vatikanskog arhiva za istraživače sigurno doprinijeti boljem sagledavanju teških vremena Drugoga svjetskog rata na prostoru NDH.

“Potpun sam svjestan da užasne okolnosti u kojima je Stepinac živio za njega nisu bile nimalo jednostavne”, dodao je.

“Jasenovac ne može biti teret Hrvata”

Komentirao je tako i Jasenovac, rekavši da se za zločine ne može teretiti Hrvate te da “okupljanjima u Jasenovcu i na drugim sličnim mjestima molitvom, služenjem liturgije i stjecanjem blagodati Duha Svetog vjernici preobražavaju sebe i takvi nikad neće nečije potomstvo, nečiju djecu, kriviti za ono što su činili roditelji”.

“Pravoslavni kršćanin gradit će mir, prijateljstvo, a ne zlopamćenje ili, ne daj Bože, osvetu. Nećemo zaboraviti ne da bismo se nekome osvećivali, nametali krivicu pokoljenju koje krivice za to nema, nego zato što su pobijeni naši najbliži rođaci i susjedi, a mi vjerujemo u uskrsnuće mrtvih”, poručio je Porfirije.

Istaknuo je da Kosovo pripada Srbiji, ali suprotstavio se radikalima koji žele političke bodove “na kosovskometohijskom raspeću srpskog naroda, pogotovo od strane onih koji taj križ nisu olakšali kada su imali prilike za to, ostavlja gorak ukus u ustima”.

“Zora trećeg svjetskog rata”

O papi Franji s kojim se susreo tri puta, ima visoko mišljenje “u duhu razumijevanja i međusobnog poštovanja”. Složio se s mišljenjima kako situacija u današnjem svijetu sliči na zoru trećeg svjetskog rata, a posebno s Franjinim stajalištem da on već poodavno traje, to jest da se, vođen interesima multinacionalnih kompanija, kontinuirano vodi diljem svijeta.

Kao ljubitelj sporta osvrnuo se i na sportske uspjehe klubova iz regije.

Od najranijeg djetinjstva sam s velikom pažnjom pratio sportska nadmetanja, i bio navijač Crvene zvezde. Međutim, kada sam postao svećenik osjetio sam da me je Gospod pozvao da gradim jedinstvo i uzajamnu ljubav među svim ljudima, pa i među mnogobrojnom obitelji onih koji prate sport. Tako da sam počeo “navijati” za sve što je dobro i pošteno, konstruktivno i napredno u svim klubovima i pozivati na ljubav koja podrazumijeva poštovanje drugog i drugačijeg. Također se radujem svakom sportskom trijumfu ne samo kod nas nego i u drugim sredinama. U Zagrebu sam, recimo, dijelio radost komšija povodom pobjeda “modrih”.