Ovih deset stvari nužne su za spas Hrvatske: ‘Odmah se moraju primijeniti’

Četvrt je stoljeća Hrvatska već preplavljena politizacijom javne scene praktički oko svega, i to do razine teške snošljivosti u smislu racionalnog tumačenja, izražavanja, surađivanja, postupanja i objavljivanja vezanih za hrvatske strateške nacionalne potrebe. Gotovo kao da ništa drugo i ne postoji osim političkih misli s kojima se hrvatski obični izvanpolitički puk udaljava od smisla političkog djelovanja i u konačnici zadržava prizemljen ispod političkih visova čija je meritornost o svemu praktički apsolutna.

Provedivost takvog obrasca upotpunjuju novinski poslužnici i njihov uvijek u pravilu isti izbor tumača političke zbilje i najavljivača budućih zbivanja pa zato ne iznenađuju otkloni od elementarne logike i uvođenja u hrvatsku stvarnost promicateljskog iluzionizma, koji ničem drugom ne služi osim potvrđivanju politizacije u funkciji prevladavajuće potrebnog političkog anacionalnog djelovanja, pregovaranja i usmjeravanja.

Nasuprot tome, apsolutno se svaka najava usmjeravanja političkog djelovanja prema nacionalnim vrijednosnim mjerilima, ma koliko ona bila racionalna i nužna, već ustaljenom praksom atribuira čak do razine primjene uvredljive terminologije bez imalo osjećaja samoodgovornosti ili iracionalnog pristupa u vlastitom okruženju. Primjeri s traženjem WC-a, kmerskim prispodobama, prozivanjem intelektualne šutnje, iscrpljujućim slaboumnostima, mucavim prostacima i slični jasno oslikavaju limitiranost mišljenja i spoznaje, jednosmjernu emocionalnost i osobni osjećaj praznine i nezadovoljstva nacionalnim usmjeravanjem političkog djelovanja, koje postaje u hrvatskim okolnostima pripisivanja vječne krivnje i demografskog nestanka neoboriva nužnost.

Nasljedni limiti

Ideološka limitiranost u takvom djelovanju jasno ocrtava i ostale oblike iste, s posljedicama kako još nismo jasno, javno i nedvosmisleno u javnosti razriješili ključna pitanja po kojima se Hrvatska i dalje razvlači po potrebi odgovornosti, iako su sva dosadašnja postupanja svakog dobronamjernog mogla uvjeriti u suprotno. Posljedice političke prevladanosti i ideološke oskudnosti najvidljivije su u odnosu prema ključnim, strateškim i nezaobilaznim pitanjima hrvatskog opstanka i nastavka u demografskom, razvojnom i sigurnosnom smislu.

Nema po takvim pitanjima politizacije, ideologizacije, minimalizacije niti bilo kakve druge političke mimikrije, već se ona postavljaju u temelje izvršnog, zakonodavnog i ukupnog djelovanja, odnosno u smisao kandidiranja, biranja, pregovaranja, dogovaranja, koaliranja i budućeg postupanja. Vrijedi to u svakoj zemlji u kojoj se politički sustav i njegovo djelovanje usmjeravaju u skladu s potrebama populacije prema kojoj se i u ime koje se izvršno i zakonodavno djeluje, unatoč različitostima po puno osnova. Negacija zajedničkog društva i prostora i njegova povijesnog i civilizacijskog vrijednosnog sustava odstupanje je od temelja zajedništva.

Trajnost politizacije i svih njezinih posljedičnih tragova dovela je Hrvatsku pred konačnu odluku povratka na sve oblike dogovaranja i postupanja prema strateškim nacionalnim potrebama, ma koliko to smeta svima onima koji svoju ideološku i inu limitiranost ne mogu čak ni prikriti. Prijelomi oko vječnih korisnika determiniranih izbora i njihove uvjetovanosti apsolutna su irelevantnost i iracionalnost u ovakvoj hrvatskoj stvarnosti pa je odmak od istih upravo u ovim vremenima hrvatska objektivna nužnost, ne želi li se i dalje vlastitom mirnoćom i poželjnošću drugih u okruženju sudjelovati u demografskoj destrukciji primarno.

Nasljedni ideološki limiti u sad već četvrtstoljetnoj trajnosti i deset godina prigušenosti, nikad nisu imali drugačije reakcije osim na osjećaje osobnih pozicijskih, a time i sljedbeničkih ugroženosti niti su ih potakle na racionalnosti hrvatske potrebe društvenog i prostornog uređivanja. Pretvarajući javnu scenu u silogističku po svim mjerilima, ništa manje ne utječu na hrvatsku neuređenost od posvemašnje politizacije unutar koje gotovo i nema opće usvojene standardizacije pravila, vrijednosnih mjerila i njima primjerene selekcije.

Nužnost odmaka

Podužim djelovanjem po nasljednim anacionalnim principima hrvatska se javna scena svela na izražavanje osobnih ideoloških nezadovoljstava hrvatskim smjerovima i na potrebu jednosmjernog trasiranja u kojem se opće potrebe ukupne hrvatske populacije jednostavno podvode pod nasljedne interesne. Primitivnost upućivanih uvreda i uzdignuta nervoza neosporna je potvrda kako Hrvatska nakon niza godina hibernacije i uslužnosti konačno mora jasno definirati svoj put prema uređenosti i nacionalnoj sigurnosti, postavljajući u primarnost izvršnog djelovanja hrvatski vrijednosni sustav ukupne hrvatske populacije u svom svojim različitostima.

Iritacija s mogućim i vjerojatnim poslijeizbornim dogovorom sukladnim udjelu biračkog izjašnjavanja unutar anacionalnog miljea dosegnula je razinu nakon koje se jasno mora podvući neprijelazna crta i definirati smjer budućeg izvršnog političkog djelovanja na kojem ideologizaciji, politizaciji i determinaciji nema mjesta niti na njemu trebaju imati značenje mjerenja, vaganja ili pripisivanja prošlosti, različitosti, pripadnosti i ostalih nestandardnih vrijednosti. Odmak od dosadašnje politizacije i dosadašnjih anacionalnih djelovanja za Hrvatsku bi značio strateški nužan iskorak ili povratak na idealizam s početka dohvata hrvatske slobode, a moguće ga je definirati u nekoliko prihvatljivih i provedbenih koraka.

Povratak počecima kad se hrvatska domicilna populacija jasno odredila prema hrvatskoj slobodi i očuvanju hrvatskog društva i prostora i kad nije bilo dilema oko ključnih pitanja u nastavku. Biti izvan toga u tim je vremenima, kao uostalom i danas, značilo samo jedno – neprihvaćanje hrvatskog nastavka u slobodi i hrvatskog uzleta u razvijenost, uređenost i sigurnost. Vremena provedena u gotovo posvemašnjoj politizaciji učinila su svoje i jasno otvorila redoslijed postupanja ili red veličine značenja pojedinih pitanja, oko kojih ne bi trebale postojati političke nedoumice niti bi ih trebalo podvoditi pod ideološke, svjetonazorske, religijske, etničke, povijesne i slične sfere. Definirajući ih u nekoliko koraka i prema njima usmjeravajući izvršno postupanje, potvrdio bi se ipak već poduže očekivani politički odmak ili politički povratak na početne političke postavke kad su idealizam i zajedništvo bili osnova političkog djelovanja.

Poznatom Hrvatu prekipjelo zbog političara: ‘Ovo ni najbolji scenaristi ne bi mogli zamisliti’

Poslijeizborna nužnost

1. Uvažavajući i sve ono dobro učinjeno i uviđajući sve ono nedovoljno ili nedovoljno dobro učinjeno, malo kome bi racionalnom trebalo biti sporno kako bi demografsku, užu migracijsku i iseljeničku problematiku trebalo postaviti u strateške nacionalne temelje izvršnog i zakonodavnog djelovanja u skladu s njezinim značenjem za hrvatski opstanak i nastavak.
2. Hrvatska treba Ministarstvo demografije i hrvatskog iseljeništva na razini državnog ministarstva, i to kao korektiv ostalog izvršnog resornog djelovanja, koje će zakonski definirati poticajne revitalizacijske modele, hrvatska područja posebnog djelovanja i značenja, vanjsku i unutarnju migraciju, demografske potencijale i uvjetovanost ukupne hrvatske populacije na hrvatsku uređenost, sigurnost, razvijenost i izvjesnu budućnost.
3. Hrvatskoj su potrebni Zakon o područjima posebnog značenja i Zakon o demografskoj obnovi, s uključivanjem svih aspekata navedenih u prethodnim koracima postupanja.
4. Hrvatska treba svoje iseljeništvo uključiti u sve aspekte života u Hrvatskoj i temeljiti njihov povratak na iseljeničkom poticajnom investicijskom modelu te iseljeničkom bogatstvu i potencijalu.
5. Hrvatska treba normativnim aktima u Ministarstvu regionalnog razvitka provesti decentralizaciju državne uprave i javnih službi, i to u skladu s prostornim potencijalom, regionalnim značenjem te stupnjem centraliteta i dostupnosti makro regionalnih i regionalnih središta, kako bi se izbjegla sve izrazitija polarizacija i kako bi se izbjegli sve vidljiviji regionalni antagonizmi.
6. Hrvatska treba napustiti dosadašnji model poreznog sustava temeljen na principu “uberi što možeš i što više i usmjeravaj po potrebi i procjeni” te razraditi poticajni porezni sustav prema djelatnostima, područjima i obiteljima.
7. Hrvatska treba odmah početi primjenjivati oba demografska revitalizacijska modela, i to klasični populacijski poticanjem rodnosti i selektivni imigracijski poticanjem primarno dolaska identitetske populacije, a sekundarno racionalno i planski po potrebi i ostale.
8. Hrvatska se treba oslanjati na već potvrđene demografske revitalizacijske modele primjenjivane i u drugim zemljama i na potvrđene znanstvene zakonitosti, projekcije i korelacije te znanstvena rješenja.
9. Hrvatska se treba u javnom političkom djelovanju odmaknuti od prošlosti po svim pitanjima i po potrebi ih rješavati javnim domaćim ili međunarodnim znanstvenim skupovima u skladu s neupitnim dokazivanjima stvarnosti u prošlosti.
10. Hrvatska treba usvojiti pozicioniranje interesnih skupina (etničkih, penzionerskih, iseljeničkih, braniteljskih…) u dvodomnom Saboru po modelu njihova djelovanja u Gornjem domu vezano za njihovu problematiku, i to do prava veta na istu, dok bi izvršnu vlast usvajao Donji dom.

Postoji još niz drugih nužnosti manjeg reda veličine značenja oko kojih politizacija i interesna djelovanja nisu potreba, dok je podizanje vrijednosnog društvenog i prostornog sustava nužnost u svim segmentima. Nasuprot tome, nastavak bi dosadašnje primjene izvršnog djelovanja uveo Hrvatsku u demografsku neizvjesnost ili jednostavnije u pitanje bi došao i sam opstanak.