Tito je jedan ‘svoj’ grad baš mrzio, smatrao je da je pun četnika

Za vremena predsjedanja Josipa Broz Tita i u godinama nakon njegove smrti 1980., više je mjesta u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i drugdje imenovano ili preimenovano u njegovu čast u sklopu njegova kulta ličnosti. Ukupno osam većih i manjih mjesta imenovano je po Titu. – Titovo Užice, Titov Drvar, Titova Korenica, Titov Vrbas, Titovo Velenje, Titov Veles, Titova Mitrovica i Titograd, odnosno Podgorica.

Odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata četiri općine koje su percipirane kao one koje su imale značajnu ulogu u partizanskom pokretu otpora dobile su atribut ‘Titov’, odnosno ‘Titova’ ili ‘Titovo’, dok je glavni grad Crne Gore preimenovan u Titograd.

“Mi smo odlučili da Vas molimo da naš grad u kojem ste poveli borbu za oslobođenje naše zemlje s Vašim pristankom dobije Vaše ime i da se nazove Titovo Užice. Mi se nadamo da ćete Vi na to dati svoj pristanak. Istovremeno, Gradski odbor i građani grada Užica mole Vas da se primite za počasnog građanina našeg grada jer mi smatramo da je grad Užice Vaše drugo mjesto u kojem ste se Vi rodili za naše narode i baš nas je to rukovodilo da Vam se obratimo ovom molbom”, molio je maršala 9. srpnja 1946. na Zlatiboru Nedeljko Savić, sekretar Narodnog odbora grada Užica.

Grad koji je bio posebno mjesto za Tita

Grad Užice kod Tita je imao posebno mjesto. Podsjetimo, za vrijeme drugog svjetskog rata bio je pod njemačkom okupacijom, osim razdoblja od 24. rujna do 29. studenog 1941. kada je bio sjedište partizanske Užičke Republike koja je zahvaćala područje zapadne Srbije, dijelove Šumadije i Pomoravlja na površini od oko 19.000 kilometara.

Stvaranju ‘slobodnog teritorija’, kako su to tada nazivali, prethodilo je povlačenje njemačke vojske tri dana ranije. Na njihovo mjesto došli su četnici Koste Pećanca, no onda su partizanske čete opkolile grad i zahtijevale da im se preda na upravu. Četnici su zatim 24. rujna napustili grad.

Partizani su nakon dolaska u grad pokrenuli proizvodnju oružja u tri smjene i proradila je jedina tvornica u okupiranom dijelu Europe gdje se proizvodilo oružje za borbu protiv fašizma. Sredinom listopada 1941. u Užice je izmješten Vrhovni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) i Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije s Josipom Brozom Titom na čelu. S tog mjesta će Tito rukovoditi svim operacijama koje su se događale za vrijeme trajanja Užičke republike.

Naziv Titovo Užice promijenjeno 1992. godine

Iako su partizani i četnici početkom rata surađivali, počeli su se javljati povremeni sukobi, a konačni razlaz i prekid prividne suradnje dogodio se 1. studenog 1941. Užička Republika prestala je postojati nakon svega 67 dana, 29. studenog 1941. Nijemci su četiri dana ranije pokrenuli ofenzivu na to područje, ponegdje uz pomoć četnika.

Od prosinca 1944. godine grad Užice ponovno je sastavu Srbije, a od 1946. zove se Titovo Užice. Staro ime je vraćeno 1992. godine. Muzej ustanka nalazi se u zgradi koja je služila kao glavni stožer Titovih partizana.

Grad zbog kojeg je slavio drugi rođendan

Osim Titove Užice, kao posebno značajan grad za maršala je bio i Titov Drvar, koji je za vrijeme bivše države uživao status grada heroja i s pratećom infrastrukturom posjedovao najveće kulturno spomen-obilježje antifašističke borbe. Drvar je nekada bio nezaobilazna točka učeničkih ekskurzija i svih onih koji su osjećali dužnost da posjete mjesto gdje su se odigrale odlučujuće borbe koje su porazile fašizam za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Kruna spomen-obilježja je Titova pećina, odnosno “tajni” objekt izgrađen u šupljini pećine izvan grada, koji je služio kao sklonište Josipu Brozu. 1944. godine u Drvaru se nalazio Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. U planiranom napadu njemačke vojske i domaćih suradnika cilj je bila likvidacija Tita. Lojalne partizanske jedinice i stanovništvo spriječili su njegovo zarobljavanje i tako mu je omogućena evakuacija iz pećine. 25. svibnja proglašen je Dan mladosti, Titov drugi rođendan jer je Tito na taj datum preživio desant na Drvar.

Jugonostalgičari navalili na Kumrovec: Tita oni nikad neće prekržiti, a skandal se ne zaboravlja

Jedan grad je mrzio, smatrao je da je pun četnika

Iako je teško koji je grad s atributom ‘Titov’ maršalu bio najdraži, mnogi su sigurni da jedan grad nikako nije volio, a riječ je o Čačku. U njemu je bio sedam puta, ali uvijek u prolazu, na putu za Užice. Povjesničari smatraju da je krivac to što ga je Broz do kraja života doživljavao bliskim četničkom Ravnogorskom pokretu.

U njegovim očima Čačani su uvijek bili, tvrde povjesničari, četnici. Povjesničari navode da doživotni predsjednik SFRJ nije nikako mogao promijeniti mišljenje o Čačku, iako bi ga na ulici dočekali razdragani ljudi. Tito nikad nije imao želju zadržati se u ovom gradu.

Disolucijom Jugoslavije svakome mjestu vraćeno je njegovo prethodno ime. Uz iznimki Titograda koji je postao Podgorica te Titove Mitrovice koja je sada Kosovska Mitrovica, gradovi su uglavnom gubili atribut ‘Titov’ i sada su jednostavno Drvar, Korenica, Veles, Velenje, Užice i Vrbas.

Pronašao Tita na nezamislivom mjestu: ‘Zbog toga smo u problemima već 80 godina’