O čemu je točno pričala elita u švicarskoj alpskoj idili i što je tamo radio hrvatski predstavnik

Političke predstave svjetske razine najveća su moguća poželjnost i pozicijska samodokazivost uglavnom plaćenim sudjelovanjem, a važnost po povratku u svoju državnu stvarnost postaje nemjerljiva u vlastitim očima i naročito u očima podaničkog zadivljenog političkog, stručnog, radnog i sličnog okruženja. Dolasci, novinska praćenja, brojna izvješća, razina policijskog i obavještajnog osiguranja, velika zaštićenost, tajnovitost i općenito način širenja značaja skupljanja, priziv su povijesnih dvorskih dolazaka i druženja na kojima su uvjeravanja u usmjeravanje povijesti i osobne važnosti pritom u odnosu na običan puk postala trajno vjerovanje u pomaku iz stvarnosti.

Besplatna pozivna pomno birana sudjelovanja u pravilu su na takvim predstavama zapravo pozivnica drugima, koji su za svoju dokazivost važnosti voljni i dužni uplatiti u rasponu između 70.000 i 250.000 dolara za poslovne ili pojedinačne dolaske.

Politička, poslovna i ina druženja u takvom okruženju podižu političku i općenitu samovažnost do razine visine preleta iznad oblaka pa im sam povratak u realnost ostavlja tragove u svakodnevici. Vraćanje s takvih predstava u pučku svakodnevicu i slušanje domaćih stručnih i znanstvenih zanovijetanja nakon druženja sa svjetski prozvanim i izdignutim veličinama u pravilu podiže tenzije i teško prihvaćanje nevjerovanja u potvrde važnosti čak i samim sudjelovanjem u predstavi. Sadržajnost i izgovorenost u takvim poslovnim, političkim, znanstvenim, intelektualnim, novinarskim i sličnim visinama i širinama u pravilu je manjeg značenja od pojavnosti, dok je njihova spoznajna dubina i realna primjenjivost usputnost koja nema značenje s obzirom na mjesto i okruženje s kojeg se i u kojem se upućuju velike misli svima onima u svakodnevnom nesigurnom prizemlju.

Zimska idila

Najveći i gotovo povijesno i sudbonosno mitski, a prema nekima i teorijskozavjerski se takav skup početkom svake godine nakon blagdanske idile održava u alpskom švicarskom zimovalištu Davosu, s različitim temama čiji već naslovi ukazuju na metajezičnost i odmak od stvarnosti.

Primjera radi, ove je godine prevladavajuća tema ponovna izgradnja povjerenja, dok je način tumačenja poprimio sadržajnost nad kojom bi se valjalo zamisliti: “‘Kada je riječ o Africi, još je riječ o izgradnji povjerenja u Afriku kao središte sadašnjih i budućih mogućnosti, posebno demografske dividende’, rekao je Leonard Stiegeler iz Africa Collectivea, platforme za promicanje afričkih interesa među globalnim ulagačima” (DW, 14. siječnja 2024. godine).

Zamislite samo pojmovno i misaono poimanje “afričke demografske dividende” i svođenje ljudskih sudbina na “dobit dioničkog društva koja se isplaćuje vlasnicima dionica, o čemu odluku donosi godišnja skupština glasanjem prisutnih dioničara, tj. vlasnika”. Nakon takvih misli nitko se ne bi trebao čuditi dosadašnjim pristupima demografskoj i užoj migracijskoj problematici i rješavanju demografskih negativnosti razvijenih društava i gospodarstava samo po jednom jedinom modelu, i to imigracijskom.

Osnovna obilježja

Osnovna obilježja zimskih davoskih okupljanja u alpskom prostornom okruženju potvrđuju idilični odmak od najavljenih raspravnih sadržajnosti i složenosti problematike, primarno vezane za ljudsku populaciju shvaćenu kao dividendu i interesni potencijal u funkciji jednosmjerne dobiti. Mali formalni osvrt na WEF i ovogodišnju tematiku prije velikih misli o migracijama upućenih kako bi se pokazala prisutnost i uključenost.

“Svjetski ekonomski forum (eng. World Economic Forum) međunarodna je nevladina organizacija za lobiranje sa sjedištem u Colognyju u švicarskom kantonu Ženevi, koju je kao zakladu 24. siječnja 1971. osnovao njemački inženjer i ekonomist Klaus Schwab. Godine 2006. Forum je otvorio podružnice u New Yorku i Pekingu.

Godišnji sastanak Foruma održava se u Davosu, gdje se okupljaju vodeći poslovni ljudi, političari, intelektualci i novinari da bi raspravljali o trenutnim svjetskim problemima i temama poput zaštite okoliša i socijalnog poduzetništva. Osim sastanaka, Forum provodi mnoga istraživanja, a ima i promatrački status pri Gospodarskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda. Najviše tijelo Foruma je Osnivački odbor koji se sastoji od 22 člana među kojima je i bivši britanski premijer Tony Blair.”

Populacijska politika

“Godišnji sastanak Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) u Davosu, 54. po redu, održao se od 15. do 19. siječnja i ugostio je više od sto predstavnika država, lidere civilnog društva, stručnjake, predstavnike mladih, društvene poduzetnike i novinske agencije, kao i predstavnike najutjecajnijih međunarodnih organizacija – ukupno više od 2800 sudionika.

Ključne teme foruma bile su Postizanje sigurnosti i suradnje u podijeljenom svijetu, Stvaranje rasta i radnih mjesta za novu eru, Umjetna inteligencija kao pokretačka snaga za ekonomiju i društvo i Dugoročna strategija za klimu, prirodu i energiju”, piše Novi list..

Sigurnost, suradnja, rast, radna mjesta, umjetna inteligencija, podijeljenost, pokretačka snaga, klima, priroda, energija i slična terminologija prevladavala je u općoj davoskoj zabrinutosti, u kojoj se još nije našlo mjesta za ljudsku populaciju kao najvažniji potencijal i čimbenik svega spominjanog. Zato je vapaj došao iz Hrvatske kako bi svima prisutnima ukazao na neupitnu potrebu ni manje ni više, nego “zagovaranja politike pametne migracije”.

Godina je 1973., dakle 50 godina tomu unazad, ugledna je akademkinja i profesorica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u okviru poglavlja Populacijska politika i politika radne snage u svom udžbeniku svjetske razine, znanstveno razmatrala nadolazeći problem radne snage i projekcijski ukazivala na mogući scenarij koji upravo u ovim vremenima promatramo i koji još ne doživljavamo gotovo ni na jednoj razini izvan znanstvenih ukazivanja kao ključni, strateški i temeljni i “kao pokretačku snagu za ekonomiju i društvo” (Wertheimer-Baletić, Alica Demografija, stanovništvo i ekonomski razvitak Zagreb: Novi informator, 1973., str. 423). Znanstvena ukazivanja ostavila su malog traga na forumskim raspravama, na političkim predstavama i općenito na pozicijskim mudrovanjima pa je pedeset godina mirnoće i provođenja samo jednog modela dohvata radne snage, i to imigracijskog, dovelo razvijenu Europu do neuređenosti i nesigurnosti koja izravno limitira ukupni razvoj i društvenu i prostornu sigurnost.

Domobranski mentalitet najveća je prepreka razvoju hrvatske vojske: Rat nam je na pragu, a mi stagniramo

Isti obrazac

Hrvatska je demografska znanost bez dilema slijedila akademkinju i nadograđivala radovima, predavanjima i javnim eksplikacijama spoznaju o demografskim, revitalizacijskim i migracijskim pokazateljima, trendovima, projekcijama i rješenjima, ali političke su i forumske misli uvijek prevladale. Nastavak bi po istom obrascu u vremenima koja slijede ukupnu neuređenost podigao na razinu velike nesigurnosti, a pogotovo to vrijedi za Europu i populacijski apsolutno malobrojne zemlje kakva je npr. Hrvatska. Zato su upravo glasovi iz Hrvatske bitni u konačnom prihvaćanju demografske i migracijske problematike i na razini Hrvatske i na razini Europske unije, kao osnove političkog djelovanja, gospodarskog i razvojnog planiranja i sigurnosnog uređivanja, ma koliko forumski pozicijski sudionici u predstavama ukazivali na dividendu u svemu.

Izgovoreno za Hrvatsku ne bi smjela više biti samo najava kao uostalom i cijeli niz dosadašnjih vezanih za istu problematiku, već politički putokaz prema hrvatskom opstanku, prema hrvatskom iseljeništvu i prema znanstvenoj logici i razvojnoj i sigurnosnoj potrebi. Nakon ovog nema više nazad niti nastavka slijeda forumskih doživljavanja i najavljivanja kao potvrde prisutnosti, ne želimo li hrvatsko izumiranje i demografski nestanak gledati kao mirni promatrači u zamjenu za forumski najavljenu dividendu.

“Demografska revitalizacija sljedeći strateški cilj. Vjerujem da i danas imamo mudrosti i snage ostvariti i taj strateški cilj za one koji dolaze nakon nas, ali uvijek inspirirani hrabrošću i žrtvom onih koji su bili s nama i koji su svoje živote položili na oltar domovine”, rekao je to Medved. Unatoč hrvatskoj demografskoj stvarnosti, unatoč udžbeničkoj i akademskoj utemeljenosti, unatoč znanstvenoj logici, unatoč nacionalnoj potrebi i unatoč izvršnim potpredsjedničkim najavama u isto vrijeme kad su izgovarane i forumske, u tamo nekom drugom svijetu alpske mirnoće progovara se o društvenim, političkim i gospodarskim dvojbama između uvoza stranih radnika i povećanja stope zaposlenosti s uključivanjem starije populacije, nazvanim “pametnom imigracijom”.

Domobranski mentalitet najveća je prepreka razvoju hrvatske vojske: Rat nam je na pragu, a mi stagniramo

Forumski otklon

“Guverner HNB-a Vujčić u Davosu zagovara politiku pametne imigracije. Govoreći o demografskim problemima razvijenih država, ustvrdio je kako taj problem sa sobom donosi i potrebu donošenja politike pametne imigracije. Dvojba između uvoza stranih radnika ili uključivanja starije populacije. Pritom se svako društvo mora odlučiti hoće li više poticati rješavanje nedostatka radne snage uvozom stranih radnika iz inozemstva ili povećanjem stope zaposlenosti, uključujući i veći angažman starije populacije”, navodi portal Narod.

Ni riječi o identitetskoj selektivnoj imigraciji, a o demografskoj revitalizaciji još manje pa potpredsjedničke riječi o “mudrosti i snazi za one koji dolaze nakon nas” zvuče kao utopijska varijanta prema forumskim demografskim dividendama. “Pametna sela, pametni gradovi, pametne regije, pametni otoci, pametni”… uhodana je retorika kad se strateški hrvatski problem shvaća kao usputni i kad se samo ostavljanjem mislećeg dojma koristi formalna riječ, iako se u Hrvatskoj već odavno zna kakva nam pamet treba.