MIRO KOVAČ Od uzdanice desnog krila do Pale samog na svijetu

Iako se na rezultate agencija, koje procjenjuju popularnost pojedinih političara ili političkih opcija u Hrvatskoj, valja gledati s rezervom, one uz određena odstupanja ipak ukazuju na političke trendove. A kada je riječ o unutarstranačkim izborima u HDZ-u, čini se da trendovi nisu naklonjeni Miru Kovaču, predvodniku Opcije za promjenu, koja se javnosti predstavila kao alternativa aktualnom rukovodstvu vladajuće stranke, na čijem je čelu premijer Andrej Plenković.

Naime, čini se da je Kovač pogrešno tempirao ne samo vrijeme svoje kandidature nego i teme kojima će se baviti u kampanji kojoj je cilj rušenje Plenkovića. Da se radi o zadatku koji neće biti lako realizirati, dalo se naslutiti i prije nekoliko tjedana, kada se Kovač i službeno kandidirao. Plenkoviću u prilog ide nekoliko nezanemarivih faktora, a prvi, ujedno i najvažniji jest onaj da upravlja Vladom, a time i svima onima koji bi njegovim padom mogli ostati bez svojih relativno sigurnih fotelja. Važan je faktor i to što Plenkovićeva vlada predsjeda Europskom unijom, pa je i termin za njegovo rušenje u najmanju ruku nezgodan, premda je doista izgubio dvoje izbore. Bitan je čimbenik i to što su uz Plenkovića stali predstavnici županijskih ogranaka, ali i istaknuti stranački pojedinci, dok se Kovač i na samom predstavljanju kandidature doimao kao Pale sam na svijetu, premda su iza njega stali Davor Ivo Stier i Ivan Penava. Naknadno su im se pridružili Milijan Brkić i Tomislav Tolušić, koji se doima kao osvetnik, ali koji u isti mah ne ulijeva povjerenje široj masi koja je potrebna za Plenkovićevu eliminaciju.

Porazne brojke

Ista ta šira masa i potpora šireg članstva koju je Kovač najavljivao pompozno se pozivajući na ujedinjenje i zajedništvo zasad se nije pokazala pa se u njegovu timu pozivaju na podmetanja i opstrukcije, no to je vječna mantra onih koji sudjeluju u političkim utakmicama u Hrvatskoj, a koja na vidjelo počne izlaziti u trenutku kada uvide da nemaju šansi. Velike šanse Kovaču ne daje ni najnovija anketa koju su objavili na javnoj televiziji. Riječ je o istraživanju HRejting koji je provela agencija Promocija plus na uzorku od 1400 ispitanika. Prema tom istraživanju, velika većina ispitanika, njih 72,2 posto, na čelu HDZ-a i dalje bi htjela Plenkovića, za Kovača se izjasnilo skromnih 23,6 posto, a neodlučnih je 4,2 posto. Drugim riječima, sve i da se svi oni neodlučni u posljednji mah odluče prikloniti Kovaču, on šansi za pobjedu jednostavno nema.

Ove brojke uznemirile su članove njegova tima, a najveće glavobolje ima Davor Ivo Stier, koji se vjerojatno pita što mu je sve to trebalo. Dobro upućeni svjedoče da Stier još sudjeluje u kampanji te s Kovačevom ekipom obilazi teren, no entuzijazam koji je na početku imao osjetno je splasnuo, premda je baš on trebao biti jedan od Kovačevih stupova na unutarstranačkim izborima. Upravo je Stier u diskreciji bio mozak operacije, on je u svojem Samoboru organizirao sastanke alternativaca, štreberski je pisao program, razrađujući ga do detalja, s posebnim naglaskom na borbi protiv klijentelizma, no kako je izborni proces tekao, Stier je uvidio kako teško pronalazi zajednički jezik ponajprije s Brkićem, koji im se pridružio, vodeći kroz njihov tim vlastitu borbu za opstanak u političkoj areni. Brkić i Stier ionako nikada nisu imali mnogo dodirnih točaka, Stier je svojedobno kategorički odbacivao mogućnost suradnje s Brkićem, s kojim je ratovao još od Karamarkove ere. Njemu je Stier pripisivao realizaciju koalicije između HNS-a i HDZ-a pa se ni sada ne uklapa u njegove križaljke i program. Izvori bliski Stieru svjedoče kako je on vidno razočaran Brkićevom strategijom, a osim toga, uvidio je i kako je njegov utjecaj na terenu uvelike splasnuo te strahuje da baš zbog njega i njegova utjecaja i nemaju šanse ugroziti Plenkovića.

Distanciranje od Kovača

Bespotrebnim i deplasiranim ocijenio je i rat u koji je Brkić ušao s Plenkovićem, prozivajući premijera zbog neprincipijelne koalicije s HNS-om, u čijem je dogovaranju i sam sudjelovao. Imajući u vidu rezultate anketa koje Kovaču ne idu u prilog, ali i zbog tema koje ovaj možda i po Brkićevu naputku otvara u javnom prostoru, Stier se navodno odlučio polako distancirati i od Kovača i od Brkića pa je prorijedio svoje javne nastupe – u medijima rijetko istupa te ostavlja dojam nevidljivog člana te alternativne skupine. Dio Stieru sklonih HDZ-ovaca tvrdi da je on, pridružujući se Kovaču, propustio vlastitu priliku te da se sam trebao kandidirati za predsjednika jer bi samo na taj način i imalo smisla rušiti Plenkovića, Stier je, uostalom, i u anketama slovio za jedinog relevantnog HDZ-ovca koji može ugroziti aktualnog  šefa, sve je to i sam spoznao, ali očigledno prekasno. Da se Stier distancira od alternativnog bloka, moglo se naslutiti i iz istupa Anite Prke Đurašić i Ante Šimunovića, sankcioniranih članova zagrebačkog HDZ-a, za koje se sumnja da su bliski Stieru. Naime, oni su tijekom gostovanja na N1 televiziji među ostalim kritizirali predsjednika zagrebačkog ogranka HDZ-a Andriju Mikulića, koji slovi kao Brkićev kadar. Kritike su pale nekoliko dana nakon pada zagrebačkog GUP-a, kojim je dovedena u pitanje suradnja između Bandića i HDZ-a na nacionalnoj razini. ”Mi smo u tijeku unutarstranačkih izbora, ta ekipa, okupljena oko glavnog državnog inspektora, čini Bandićevu ćeliju unutar HDZ-a. Mi obični članovi nemamo ništa s time”, izjavio je tijekom toga gostovanja Šimunović, dajući naslutiti da ista te ekipa oko Mikulića, odnosno Brkića, nastoji ugroziti opstanak Plenkovićeve vlade, što Stieru nije u interesu. Baš je na njegovo inzistiranje Kovač prilikom objave kandidature za šefa stranke najavio kako će Vladu pustiti da odradi mandat do kraja, međutim, izgleda da su se u tu priču uključili viši, možda i Brkićevi interesi pa je moguće da je cijela teza na kojoj je Stier namjeravao graditi kampanju s Kovačem pala u vodu.

Spoznajući da bi s tim tezama u vodu mogle pasti i njegove šanse na unutarstranačkim izborima te da bi Brkić, utapajući Plenkovića, mogao utopiti i njega, ali i Kovača, Stier se odlučio primiriti i odmaknuti od momčadi u koju se ionako od početka nije uklapao, jer da se njega pitalo, naglasak bi se u kampanji stavio na druge i drugačije teme. Je li se stranka previše odmaknula od centra i ljevice, po riječima izvora bliskih Stieru, trebala je biti jedna od usputnih teza, no Kovač je na tome i Tuđmanu izgradio kompletnu kampanju, zanemarujući koaliciju Plenkovićeve vlade sa SDSS-om i Pupovcem, koja je za HDZ-ovce problematičnija od suradnje s HNS-om. UZ to, Stier svojim partnerima zamjera što se ni u jednom trenutku kampanje fokus nije stavio na teme iz gospodarstva pa je u zraku ostala visjeti nerazjašnjena Plenkovićeva uloga u skupini Borg, u kojoj je glavnu ulogu odigrala njegova ministrica Martina Dalić u razdoblju u kojem se kreirao “lex Agrokor” i spašavala nekadašnja Todorićeva korporacija. U toj niši i u tim temama bivši ministar vidi borbu protiv klijentelizma, koja je u borbi za fotelje pala u drugi plan. Nije se, a i ne može se zbog Tolušićeve potpore otvarati tema Plenkovićeva kadroviranja i ministara aferaša, pa je sve ono na čemu je Stier namjeravao graditi svoj program za preuzimanje stranke postalo sekundarno.

Optužbe za manipulacije

To što se Kovačev tim počeo osipati tek je jedan od problema s kojima se susreće u borbi za preuzimanje stranke. Jednu od boljki otkrio je Penava, dovodeći u pitanje brojku od 210 tisuća članova, koliko navodno HDZ ima prema službenoj evidenciji, ali i prema riječima glavnog tajnika stranke Gordana Jandrokovića. No, te brojke u pitanje ne dovode samo Kovačevi nego i Plenkovićevi podupiratelji, primjerice, vinkovački gradonačelnik Ivan Bosančić, koji je rekao kako je po stranačkoj evidenciji u njegovu gradu oko 3000 članova HDZ-a, što je ocijenio nerealnim. Bosančić procjenjuje kako ih je barem 30 posto manje. Međutim, dugo najavljivana revizija članstva u vladajućoj stranci nikada nije provedena pa iz stranačkih evidencija proizlazi da je u HDZ učlanjeno više od deset posto ukupnog punoljetnog stanovništva Hrvatske. Plenković je pak na čelo stranke izabran glasovima 97 tisuća članova, a valja podsjetiti da je bio jedini kandidat. Iako i sami rezervirani prema konkretnom broju članova, Plenkovićevi simpatizeri podsjećaju da je ta brojka definirana na sjednici Predsjedništva i Nacionalnog vijeća stranke na kojoj su službeno raspisani stranački izbori, a na njoj su sudjelovali i članovi Kovačeva tima koji u to vrijeme nisu imali nikakve zamjerke na taj broj. Međutim, Penava je brojku problematizirao u trenutku kada je uvidio da im prikupljanje potpisa ne teče onako glatko kao što su to očekivali, ali tu problemima nije kraj.

Naime, u Opciji za promjenu problem vide i u uputama koje su stigle na adrese lokalnih i županijskih organizacija, a prema kojima se potpisane liste kandidata ne daju koordinatorima Opcije za promjene nego se po stranačkoj vertikali dostavljaju u središnjicu u kojoj će potpise pregledavati Središnje izborno povjerenstvo predvođeno zaposlenikom HDZ-a, koji je, kako tvrde iz Kovačeva tima, direktno ovisan o Plenkoviću pa se strahuje od mogućih manipulacija potpisima, što u Plenkovićevu dijelu HDZ-a odlučno odbacuju. Plenkovićev tim pak za manipulacije proziva Kovača, pa se posumnjalo da on stoji iza internetske stranice hong2020.org koja je najavljena kao skupina HDZ-ovaca koji organizirano nadgledaju izbore. Na toj stranici donedavno su objavljivane anonimne pritužbe, ali i žestoke kritike na račun Plenkovića, zbog čega se i posumnjalo da iza sporne stranice stoji netko od Kovačevih ljudi, ali u njegovu timu to oštro odbacuju. Na navedenu stranicu hitro je priopćenjem reagiralo Središnje izborno povjerenstvo HDZ-a upozoravajući članstvo da oni s time nemaju nikakve veze.

Plenkovićevi strahovi

S unutarstranačkim izborima u vladajućoj stranci formalno pak nikakve veze nema bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja na izborima ne može ni glasati, premda se uskoro namjerava vratiti u HDZ. Ipak, premijer Plenković je nakon potpore koju joj je dao na predsjedničkim izborima, zanemarujući trzavice koje su prethodno imali, očekivao da bi mu javno mogla dati podršku, premda s pozicije gubitnice izbora ta potpora ne znači previše. Ta nadanja ubrzo su se izjalovila, ali bivša predsjednica nije pretjerano sklona ni Kovaču jer smatra da se zaletio te da je njegov alternativni blok pogrešno postavljen. Prema njezinu mišljenju, na čelu tima trebao je biti Stier, kojemu bi, da se kandidirao za predsjednika stranke, javno dala potporu. Njih dvoje godinama su u bliskim odnosima, on ju je podupirao u kampanji za predsjednicu gdje god je stigao, iznimno ga cijeni i s njime ima prijateljski odnos, ali kako se on nije kandidirao, odlučila je ostati po strani i sačekati svoju priliku, suzdržavajući se od uplitanja u unutarstranačke procese, što je, svjedoče upućeni, razočaralo Plenkovića. On ne strahuje od Kovača, ali mu zato probleme zadaju njegovi kandidati za zamjenika i Predsjedništvo stranke, ponajprije Penava, koji doista i ima najviše šanse za pobjedu u srazu s Tomom Medvedom. No, i tu bi tajna karika za eliminaciju Plenkovićevih strahova trebao biti Davor Ivo Stier, s kojim se, nakon što prođu unutarstranački izbori, namjerava dogovoriti i postići kompromis, ponuditi mu neku od najjačih pozicija na listama za Sabor, a nakon rujanskih izbora možda i povratak u fotelju šefa diplomacije pa će stari prijatelji zakopati ratne sjekire. Sve, dakle, upućuje na to da bi HDZ-ovi unutarstranački obračuni mogli ponovno zbližiti briselske dečke Stiera i Plenkovića, koji su sve donedavno kao zajedničkog neprijatelja označavali Brkića. Da to nije bilo potpuno pogrešno, uviđa sada ponovno i Stier, koji traži svoju poziciju u HDZ-ovoj političkoj areni, gazeći vlastite principe, a hoće li naposljetku, povlačeći se i priklanjajući starom prijatelju Plenkoviću, pregaziti Brkića ili će ovaj po uhodanoj špranci ipak eliminirati njega, tek ćemo vidjeti.