Milanović sprema neočekivani manevar neposredno prije izbora: HDZ se ovog najviše boji

HDZ između euforije i straha. Takva atmosfera vlada u vodećoj hrvatskoj stranci, u kojoj se, prvi put otkako je vodi Andrej Plenković, ispod glasa kalkulira “što će biti ako izgubimo”. Iako “na van” nema još ni jedne reakcije nekog značajnijeg člana stranke koji bi i u najmanjoj mjeri pokazao defetizam, iza kulisa već se po starom dobrom običaju u HDZ-u govorka tko bi mogao zamijeniti “šefa” ako ipak ode u Bruxelles i HDZ prepusti na milost i nemilost Milanovićevoj ekipi.

Više ne vlada optimizam kao prije prijašnjih izbora, a s velikim se strahom i nelagodom očekuje svaka nova anketa. Sada je jasno i da dogovorena strategija uvjeravanja hrvatskih građana kako je posljednjih godina učinjeno čudo i da žive bolje nego ikada ne daje rezultate, a Vlada nije imala vremena ugodno iznenaditi umirovljenike, najvjernije biračko tijelo. Ispalo je da će dobiti dodatak mirovini, što se sve više doživljava kao milostinja, a od spektakularnih najava o trinaestoj mirovini neće biti, barem do izbora, ništa.

Plenkovićeva predizborna strategija svodi se na svakodnevno gašenje vatre koju zapali Zoran Milanović i više ne prolaze teze da je ruski pijun, neodgovorni političar koji Hrvatsku vodi prema kaosu. Europska postignuća Hrvatske više uopće nisu tema o kojoj se raspravlja jer očito Hrvatskoj i u turističkoj sezoni prijeti poseban tretman na granici sa Slovenijom.  Ni početak pregovora EU-a i BiH ne može se smatrati epohalnim događajem koji će promijeniti raspoloženje prema europskoj hrvatskoj vladi jer je svima jasno da su pred BiH veliki izazovi, mala mrkva Europske komisije nasuprot teškim batinama Milorada Dodika i društva.

Ponestaje im municije

Sve u svemu, HDZ-u ponestaje municije prije izbora i to u vrhu stranke dobro znaju. Nitko nije sanjao ovakav scenarij, iako nas neki visokopozicionirani članovi stranke uvjeravaju da je bilo govora da se takvo nešto može dogoditi. “Naš je predsjednik već dva puta mijenjao izbornu strategiju, a sada je mora mijenjati treći put jer brojke iz raznih anketa nisu za nas povoljne. Signali koji su došli od manjinskih stranaka za nas su povoljni, očito idemo s istom ekipom, ali stalno u zraku visi pitanje hoće li to biti dovoljno”, kaže nam jedan ugledni član HDZ-a koji dobro poznaje prilike na terenu jer živi izvan Zagreba.

“Raspoloženje je različito i suočavamo se s činjenicom da nas podržavaju naši članovi, ali ne i mnogi iz njihovih obitelji. Prije je bilo dostatno da neki član stranke osigura barem još nekoliko sigurnih glasova, sada to nije tako. Djeca hadezeovca koji nemaju baš neku konkretnu korist od stranke sve se više okreću drugim strankama pa je pitanje koga će na kraju izabrati, HDZ ili njegove ljute protivnike”, kaže naš sugovornik.

Ono zbog čega su u HDZ-u posebno zabrinuti jest činjenica da ni Crkva više ne podržava HDZ kao prije. Bilo je uobičajeno, naročito u malim sredinama, da svećenici na posredan ili neposredan način poruče vjernicima koga zaokružiti na izborima, ali novi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, koji je trenutačno i najutjecajniji u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, strogo pazi da se svećenici ne upliću u politiku. Njega se sad sluša, ljudi iz Crkve znaju da će njegova moć u godinama koje dolaze biti još veća pa će Crkva mnogo manje sudjelovati u kampanji nego prije, iako, naravno, nije nikad otvoreno stala iza neke stranke ili političke opcije.

Najgore rješenje

“Koliko god Milanović izgledao nekontrolirano, i ljudi iz Crkve znaju da se neće mnogo promijeniti ako njegova opcija pobijedi. Neradna nedjelja nije donijela efekt kakav smo u HDZ-u očekivali jer je još mnogo nesnalaženja i zbrke pa ni vjernici nisu potpuno oduševljeni sadašnjim rješenjima.” Ipak, u HDZ-u prevladava stav da će birače u konačnici odbiti Milanovićeva agresija. Pogotovo neke izjave koje on sipa bez mnogo razmišljanja pa daje prostora stranačkom PR-u da ih tumači kako želi. Kao ona o “hapšenju i djeci taocima”, koja je, naravno, izgovorena na Milanovićev način, a HDZ-ova mašinerija koja je još jaka može je tumačiti kako njoj odgovara. Problem je samo što je Milanović sam sebi najbolji PR pa reagira na svaki pokušaj friziranja činjenica.

Ipak, u HDZ-u se najviše boje da će Zoran Milanović neposredno prije izbora izvesti manevar s davanjem ostavke na mjesto predsjednika, kada će biti kasno da se adekvatno odgovori. Jandroković je već jasno rekao da neće biti “predsjednik za tri mjeseca” pa bi to mogao postati akademik Željko Reiner. Ali više neće biti vremena za bilo kakav manevar, kao što ni sada nema mogućnosti da se poništi datum izbora koji je predsjednik odabrao. Očito, Milanović vodi igru i to za HDZ nije dobro jer mora stalno odgovarati na njegove provokacije koje građani nisu dočekali onako kako ih vidi HDZ.

Ljudima je politike preko glave, i one “uljuđene”, europske, i one “divljačke”, Milanovićeve. Svi dobro znaju da im neće biti bolje ni s jednom opcijom, a promjena je uvijek u takvim slučajevima dobrodošla. I to je za HDZ najgore rješenje. U vrhu stranke bili su uvjereni da će glatko pobijediti jer oporba nema lidera, a ne može biti premijer netko, poput Peđe Grbina, koga podržava samo nekoliko posto ljudi. I sve su karte, kao uvijek dosad, bile usmjerene na tezu da je oporba nesposobna, razjedinjena, da nema viziju i da ništa dosad nije učinila. Što je posve točno. Ali nedovoljno otkako je u arenu upao Rambo s Pantovčaka. I tako se taj predizborni scenarij raspao kao kula od karata, preko noći.

Veliki potresi

“I oni viđeniji HDZ-ovci koji su bili uvjereni da pobjeđujemo sada su skeptični. Svi smo mi znali da su mnogi argumenti s kojima mašemo pred građanima labavi, ali stalno ponavljanje oporbenih političara da je HDZ korumpiran lako bi se neutraliziralo. Bilo je sasvim jasno da se nastupi Grbina i Sandre Benčić ‘ne primaju’ i na tome smo gradili strategiju. Ali to je sada iza nas, treba naći takvu strategiju koja bi bila privlačna za one neodlučne koji obično ostaju kod kuće na izborima, a, iskreno, ja je ne vidim. Nadam se da je u samom vrhu imaju”, kaže naš sugovornik.

Na pitanje postoji li još mogućnost da Andrej Plenković nastavi karijeru u Bruxellesu, naš sugovornik, s dugom karijerom u vanjskim poslovima, kaže da to nije isključeno. Ako lijeva opcija pobijedi, i njoj bi odgovaralo da Plenkovića nema jer pretpostavljaju da bi HDZ skrenuo jako udesno i tada postao lak plijen za SDP i partnere. I mnogi u HDZ-u koji se drže predsjednika nikako se ne mogu pomiriti s njegovom europskom orijentacijom pa bi možda lakše prihvatili Ivana Anušića ili nekog iz desnog korpusa stranke. Ti smatraju da Gordan Jandroković ima male šanse u slučaju da Plenković ipak ode u Bruxelles jer će i u HDZ-u prevladati želja za promjenama.

“Ako se zaista dogodi da Plenković nađe neko rješenje za Bruxelles, stranku bi čekali veliki potresi. Pogotovo ako izgubimo na izborima i Milanović nastavi ‘bušiti’ HDZ. Lako se tada može dogoditi da se stranka prepolovi, da jedni nastave Plenkovićev kurs, a drugi sa strankama desnice potraže spas u desnom skretanju. To su samo pretpostavke i nadam se da se takvo što neće dogoditi. Ako pobijedimo i uspijemo sastaviti vladu, nema straha za budućnost HDZ-a, a ako izgubimo, sve su opcije otvorene.”

Karamarko nije došao pomoći Plenkoviću: Ima dosta zanimljiv plan i puca na elitnu poziciju

Krivi kadrovi

Po signalima iz vrha stranke, nitko se zapravo ne boji da bi Tomislav Karamarko mogao odigrati neku značajniju ulogu prije izbora ili nakon njih. Njegovo je vrijeme prošlo, njegovi su se kadrovi raštrkali i više ne predstavljaju ništa u stranci. Ostaje samo njegova vizija desnog HDZ-a, a u prošlosti se to pokazalo lošom varijantom.

“Ni u Tuđmanovo vrijeme nije prošlo. Sada su druge okolnosti i u Europi, desnica sve više jača i to neki mogu shvatiti kao signal da se zbiju redovi. Ali mislim da budućnost HDZ-a, s Plenkovićem ili bez njega, nije u radikalnom skretanju udesno jer hrvatski građani to ne bi dočekali s oduševljenjem. Stranka mora biti postavljena na desnom centru, za što se uostalom i Andrej Plenković uvijek zalagao.”

Naš sugovornik, koji pripada onom liberalnijem krilu stranke, misli da malo samokritike ne bi HDZ-u donijelo štetu, nego korist. Toga dosad nije bilo, a teško da će i u budućnosti biti. Na naplatu je došlo biranje krivih kadrova, na što su i mediji često upozoravali Plenkovića. Možemo samo pretpostaviti zbog čega je napravio toliko pogrešaka u biranju ministara, pa ćemo podsjetiti što je Milan Bandić govorio za takvu strategiju. “Kada sam okružen nesposobnima, mnogo lakše vladam.” Sada bi to premijera moglo stajati trećeg mandata.