Marcel Holjevac: ‘Nije samo Ceca problem. Jeste li zaboravili što je Brena radila u Bijeljini?’

Rijetko me kad nešto baš šokira. Prestar sam za to. Ipak, događa se. Recimo, naslov teksta Tomislava Čadeža u Jutarnjem: “Lijepiti Cecine plakate po Zagrebu isto je kao da lijepiš plakate Eve Braun u Izraelu”. Neosporno, očito, ali ne i nešto što očekujete od Jutarnjeg lista. Jer nije u skladu s “ko nas bre zavadi” agendom koja probija iz većine srednjostrujaških medija, naročito onih koji naginju političkoj korektnosti i novokomponiranoj woke pseudoreligiji.

Ipak, Čadež u nekim stvarima griješi. Posve je u pravu kad konstatira kako Ceca može tisuću puta reći da je “Hrvati vole”, ali uživa u kapitalu stečenom vađenjem zlatnih zuba iz glava pobijenih civila. I uglavnom u pravu kad konstatira kako je ona heroina udbaškog režima u Beogradu i kako je “veoma popularna pjevačica završila nakratko iza brave jedino kad se taj udbaški režim bio zaljuljao pod premijerom Zoranom Đinđićem, kojega je ta Udba zato i likvidirala, te je odonda režim promovira kao najutjecajniju ženu u Srbiji”. “Ona je danas, zapravo, simbol represije toga režima nad bilo kakvim građanskim svjetonazorom, ona je simbol prevlasti kriminala nad poštenjem”, zaključuje Čadež.

Da, istina je, nije nikakva mafija ubila Đinđića, oni su bili samo izvršitelji, nalogodavci su bili nelustrirani kadrovi bivšeg režima koji su Srbiju odvukli na dno, a koji i Hrvatsku vuku prema dnu otkad postoji jer ni ovdje lustracija nije provedena. Samo se kod nas udbaški režim nikad nije ozbiljnije zaljuljao, osim kad je zaprijetilo da će Karamarko voditi državu, no on je likvidiran drugim sredstvima, ne metkom. Mi to radimo manje nasilno od Srba. Ali princip je isti.

Sporne su i Brena i Prija

No ono gdje kolega Čadež, smatram, ozbiljno griješi jest kad relativizira Prijovićku i Brenu, koje kao nemaju veze s Cecom. “Svetlana Ražnatović Ceca nije sporna zato što pjeva narodnjake, pjeva ih i Lepa Brena, koja je rasprodala tri zagrebačke Arene, a i još će ih. Naravno da nije sporna ni zato što je Srpkinja, Aleksandra Prijović rasprodala je pet zagrebačkih Arena. Ona je neprihvatljiva jedino zato što, slaveći pokojnog supruga, svaki put nanovo simbolički ubija njegove žrtve, a samim time i priziva nove”, kaže Čadež.

Ne, Ceca je sporna upravo zato što pjeva narodnjake, ne zbog Arkana. I nimalo se ne razlikuje od Prije i Brene, potonja je uostalom zabavljala četnike dok su klali po Bijeljini. “Medij je poruka”, napisao je svojevremeno filozof Marshall McLuhan. Ovdje, cajke su poruka. Kao što nije bitno koje novine čitate, koji auto vozite i što guglate na internetu, već čitate li novine, vozite li auto i koristite li internet, jer je to ono što na vas i društvo stvarno utječe, tako nije bitno koju cajku slušate. Nego slušate li cajku. Brena nije problem? Brena je izrodila Cecu. Ceca Prijovićku. A cajke kao takve izrodile su četništvo devedesetih i ovakvu ludu Srbiju. Cajke kao takve su “poruka”, ne Ceca i ne “pjesme o ljubavi”. Usto su oduvijek bile sredstvo BIA-e.

Jastreb traži da se kazne ljudi koji su postavljali Cecin plakat: Kaže da je ovo za MUP i DORH

Tenkove u ratu možda je pokretao dizel, ali četnike u njima pokretala je cajka, uz rakiju oslepušu i mitove o caru Lazaru i carici Milici. Režim u Srbiji, kroatofoban, paranoičan i komično sirov, ne ovisi o Ceci, nego o cajkama i njihovoj sposobnosti eutanaziranja sive tvari u glavama Srba. A opstanak Hrvatske ovisi o istjerivanju iz države cajki kao takvih, ne zato što su srpske, ne zato što je Cecin mužić klao po Hrvatskoj, nego zbog destruktivnosti same te anticivilizacijske sup(ne)kulture koja se proširila Hrvatskom poput kuge.

Nažalost, Ceca je u pravu kad kaže da “nju Hrvati vole”: da nastupa u Zagrebu, vjerojatno bi napunila i više Arena od Brene i Prijovićke zajedno. I nema smisla, kao u slučaju Čadeža, prozivati neke kockoglave HDZ-ovce koji to slušaju. To u Hrvatskoj slušaju ljudi svih političkih orijentacija i iz svih društvenih slojeva. Da parafraziram Slobu Miloševića, Hrvatska u miru gubi ono što je dobila u ratu. Cajka dopire i tamo gdje četnici nisu mogli.