ISTE METODE DVIJU DRUGARICA Gradonačelnice Siska i Supetra slika su današnjeg SDP-a, slove kao najbolji kadrovi, a svoje gradove vode u propast

U prvim danima nakon dvaju razornih potresa s epicentrom kod Petrinje u narodu se pokazala neviđena volja za pomoći stradalima, kako iz Hrvatske, dijaspore, tako i iz mnogih drugih zemalja. Dolazak humanitarne pomoći nadmašio je očekivanja, premda se pokazalo da kontejnera i kamp-kućica kao prve pomoći stradalima još nema dovoljno.

U medijima su se nametnuli i lokalni moćnici i moćnice, prije svih gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović, sisačka gradonačelnica Kristina Ikić-Baniček, sisački biskup, mons. dr. Vlado Košić i putem medijske hajke iz političkog života već eliminirani župan Ivo Žinić, koji je prokazan kao jedan od najvećih uhljeba u Hrvatskoj i, po svemu sudeći, obnova Siska, Petrinje, Gline i Banovine proteći će bez njegova utjecaja u strukturama vlasti.

Veliki doprinos blaćenju sisačko-moslavačkog župana dala je i njegova dugogodišnja politička suparnica, aktualna sisačka gradonačelnica. Ideološki potpuno suprotna, ali ljudski i stručno nimalo kvalitetnija osoba od toliko kritiziranog župana. Nedavno je, gostujući u emisiji “Nedjeljom u 2” kod Aleksandra Stankovića, i svekolika javnost imala priliku upoznati ljudski i politički kapacitet te velike partizanke rođene 1975.

Kritična drugarica

U danima nakon ona dva najgora potresa, uz paljbu po županu, još se isticala u prozivanju države, Vlade i HDZ-a. Inače je ona već godinama predvodnica antizagrebačke atmosfere u Sisku, posebice zagrebačkog modela, odnosno Zakona o obnovi. Upravo je iz Siska pri izglasavanju Zakona o obnovi u Saboru dolazilo najveće protivljenje tomu da ostatak Hrvatske, posebice porezni obveznici Siska i najsiromašnije županije, financijski sudjeluju u obnovi centra Zagreba.

A kada je prirodna nepogoda pogodila Sisak i nakon što je odlučeno da će država obnoviti taj kraj u stopostotnom iznosu, gradonačelnica je na račun poreznih obveznika u Sisku postavila jumbo-plakate sa svojom fotografijom i natpisom: “Uspjeli smo! Siščani će imati pravo na 100 posto državne obnove” i “Sisak je 100 posto hrvatski”. Tiskanje plakata gradonačelnica Siska obično povjerava poduzeću svoga supruga Darka Baničeka, a ne znamo je li i ovaj put bilo tako.

No važnije je postaviti pitanje koga je to ona pobijedila i kakav je to pristup u obavljanju funkcije. Treba li to što je država obećala potpuno na sebe preuzeti obnovu toga područja stradalog zbog prirodne katastrofe, za razliku od Zagreba u kojem i vlasnici nekretnina trebaju participirati 20 posto u obnovi, smatrati bilo čijom osobnom pobjedom? Po čemu je tu zaslužna prema državi jako kritična drugarica? Općenito, što je to ona sama bitno u ovoj nevolji učinila i što može učiniti za Siščane? Plenković i Medved su se nje uplašili pa je Sisak prošao bolje od Zagreba? Ona sama je učinila malo toga, a to što je država preuzela odgovornost pokušala je pripisati sebi pa su joj akciju s plakatima zamjerili i u SDP-u, otvoreno su to nazvali autogolom. Jer kada je potres, poplava ili požar, za pristojne ljude nema ni nacionalnih, a kamoli stranačkih obilježja, pomozi ako možeš, ako ne, šuti, posebice ako si na vlasti i onda samo gledaš kako gotovo sve za tvoj grad i područje Banovine obavlja netko drugi. No sisačka gradonačelnica nije mogla držati jezik za zubima, posebice kada je njezin kolega iz Petrinje počeo izlaziti iz paštete, morala je i ona uzeti svoj dio medijskog kolača, a da ima imalo časti, plakatima bi zahvalila barem volonterima, jer bez njih u Sisku ne bi još uspjeli popisati ni nastalu štetu.

Ideološki biseri

Stanković sa sadašnjom sisačkom gradonačelnicom nije bio blag, no glavna pitanja nisu bila postavljena. Osim o teškoj situaciji u Sisku i Banovini, nedoraslim razmišljanjima i jasno pokazanim ograničenjima u osobnom misaonim sklopu crvene sisačke barunice, javnost još nije stekla pravu sliku o njezinoj vladavini. Ostali brojni crni biseri sisačke gradonačelnice ostali su najširoj javnosti nepoznati, a i na dosta pitanja kojih su se u emisiji dotakli gradonačelnica nije davala istinite odgovore. Primjerice, kada se povela riječ o Hokejskom klubu Siscia, nije iznijela da je tom klubu zabranila treniranje u novoj ledenoj dvorani, ne zato što nemaju dovoljno članova, kako je navela, nego zato što su iz Zagreba. A baš im je tako svojedobno poručila: “Onoliko koliko je Zagreb uložio u dvoranu, toliko će njegovi građani participirati u toj  dvorani”. Kod Stankovića se nije usudila citirati samu sebe.

Pretpostavljam da mnogi pamte kako je na obilježavanju obljetnice izmišljenog događaja u šumi Brezovica napala gradonačelnika Zagreba Bandića riječima: “Dolazi tu među nas, a nalazi se i s fašistima”. Fašistima smatra domoljube, a nimalo slučajno preko prvog čovjeka Zagreba napala je za Sisak i bez potresa glavni oslonac. Na stranu svi njezini partijski i ideološki biseri, suvremenom vremenu jednostavno nedorasle priče o fašistima i antifašistima, ali ta gradonačelnica se u javnosti previše grubo više puta doticala Zagreba da bi to bilo slučajno. Posebno je to neumjesno za ženu na čelu grada čiji stanovnici, voljeli ili ne voljeli hrvatski glavni grad, upravo zahvaljujući njemu ispunjavaju mnoge važne životne potrebe.

Dalje, nije otpustila samo nekoliko neradnika, kako je na televiziji slagala, nego je tijekom svoje vladavine Kristina Ikić-Baniček samovoljno promijenila čak 19 direktora. Najkritičnije je bilo u Upravnom odjelu za proračun i financije koji je za njezine vladavine promijenio pet, šest pročelnika. Uz to je iz gradskih poduzeća otišlo više od 40 službenika, ugroženo je redovito odvijanje poslova, a dobar dio onoga što bi trebali raditi gradski službenici plaća se privatnim tvrtkama. Autokratski odnos prema zaposlenicima nije ono najgore u ponašanju sisačke gradonačelnice, sugrađane je javno nazivala, posebice invalide, idiotima i prema njima je  javno pokazivala prezir. Političke protivnike zvala je političkim patuljcima i javno je prijetila kako će im se “napiti krvi”, a da to nisu puke prijetnje, pokazala je prema županu Žiniću.

Vladine projekte u suradnji s fondovima EU-a  pripisala je sebi, a hvaleći se, navela je kako prijašnje vlasti nisu ništa napravile, a, eto, ona je obnovila glavnu ulicu i sagradila novu ledenu dvoranu. Zaboravila je reći da u toj glavnoj ulici svi stanari još nemaju priključak na kanalizaciju, a djeca su iz Siska morala ići u Delnice trenirati hokej.

Nije spomenula kako je Sisak i prije potresa bio strašno zadužen. Primjerice, HBOR-ov 50-milijunski “poticajni” kredit za infrastrukturu, uz promjenjivu kamatu, živući Siščani će otplaćivati do 2032. godine. Taj kredit ishođen je uz zalaganje bivšega ministra poduzetništva, nerealiziranoga i hibridnoga šefa financija Gordana Marasa, i njegova isto takvog sudruga za lutanja američkim kockarnicama o državnom trošku, službenika Darka Baničeka. Siščani kažu da je od Siska napravila “Hypograd”.

Iste metode

Oporbene stranke u sisačkom Gradskom vijeću – HDZ, HSLS, HSP AS i HSS – podnijele su Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku kaznenu prijavu protiv sadašnje sisačke gradonačelnice zbog višemilijunskog pogodovanja i namještanja poslova udruzi Kopa Beach, čiji su članovi bliski SDP-u. Udruga Kopa Beach utemeljena je samo sedam dana prije potpisivanja ugovora s HŽ Infrastrukturom. Taj ugovor udruga je potpisala početkom studenoga 2013., za izvođenje radova koristila je podizvođače. “Smatramo da je takvim postupanjem Kristina Ikić-Baniček iskoristila svoj položaj, utjecaj i ovlasti, kao gradonačelnica i predsjednica sisačkog SDP-a, te je njezinim protežiranjem Kopa Beach dobio unosan posao”.

U jednom trenutku Stanković ju je pitao zašto ne poštuje sudske odluke, na što je posprdno uzvratila “da je to sisački sud”, kao da odluke toga suda ne treba poštovati.

Može li preko takve osobe u stradalom gradu doći bolje sutra? Jedino je dobro to što će Sisak zbog nesreće koja ga je zadesila biti izloženiji medijima pa će Kristina Ikić-Baniček  biti vidljivija nego dosad.

Od ostalih trenutnih gradonačelnica iz SDP-a najsličnija joj je po metodama gradonačelnica Supetra na Braču Ivana Marković. Pet godina mlađa, ta diplomirana ekonomistica prije je bila financijska direktorica u tvrtki Autotrans Brač te u lokalnom komunalnom poduzeću. Kada je postala gradonačelnica, sama je sebi potpisivala putne troškove od mjesta stanovanja do Supetra, premda krije da ne stanuje i nije prijavljena u gradu na čijem je čelu, zbog čega je nedavno njezinu adresu zbog prijave građana provjeravala i policija.

Ivana Marković široj javnosti postala je poznata nakon što je odbila financirati komemoraciju za hrvatske žrtve u Bleiburgu, uz obrazloženje kako je Grad Supetar umjesto toga “predvidio sredstva za proslavu 75 godina oslobođenja otoka Brača od nacističke i fašističke okupacije, za vrijeme koje su u četiri godine rata u borbi protiv okupatora poginula 492 bračka borca, dok je 275 Bračanki i Bračana stradalo od fašističkog terora”. Na dodjeli Nagrade “Nada Dimić” za 2019. pohvalila se kako je prvu molbu za donaciju s oznakom Počasnog bleiburškog voda odmah bacila u smeće. Tek je na drugi dopis odgovorila, ali tako da im više nikad ne padne na pamet da od nje traže donaciju i potporu. Nagradu “Nada Dimić” dodjeljuje Fond za druge, odnosno one, kako su službeno naveli, “koji se svojim predanim, angažiranim radom bore za ‘druge’ i njihovo pravo da budu drugi i drugačiji, čime su i sami u netolerantnom i počesto zadrtom, filoustaškom društvu kakvo je hrvatsko, zapravo – drugi i drugačiji”.

Dakle, i drugarica gradonačelnica Supetra se ističe jasnim ideološkim stavom i borbom protiv fašista i ustaša. Ima podršku i u regiji, posebice kada je nakon napada na srpske sezonske radnike povukla odluku o donaciji i zabranila odigravanje nogometnog Torcida kupa.

Mainstream mediji su prepuni pohvala za njezin rad na čelu Supetra, međutim, na službenim stranicama lokalne samouprave može se pročitati da je njezin mali grad svake godine u milijunskim gubicima. Lani, prije nego što je završila prva polovica godine, Grad Supetar je planirao završiti financijski ciklus s gubitkom od 1,633.000 kuna. Za 2019. godinu planirani manjak bio je 2,824.817 kuna, a 2018. godine 1,357.158,66 kuna.

Dok je bilo turizma, lokalni dalmatinski mediji pisali su kako je zažmirila na činjenicu da se izvjesni Tino Peša, vlasnik agencije Peša tours, u posljednji tren pojavio u Supetru, dobio štand na lokaciji koja nije predviđena za prodavanje izleta i posvuda postavio reklame iako je to odlukom o komunalnom redu zabranjeno. Optužili su je da je vlasnik Peša toursa ujedno i poslodavac njezinu suprugu.

Gore ne može

Nakon potresa na Banovini Ivana Marković najavila je da će Supetar pomoći pri obnovi obiteljske kuće ovogodišnje prvorođene bebe u Hrvatskoj – dječaka Davida, čiji su roditelji iz Petrinje. Mališan je na svijet došao u prvim minutama ove godine u Sisku, a njegovi roditelji stanuju u razrušenoj Petrinji. U ime grada Supetra ponudila im je pomoć u obnovi kuće. Obećala je otvaranje posebnog računa za obnovu, a ponudit će i stručne kadrove koji bi trebali pomoći oko tehničkog dijela obnove. Jedino se još ne zna kada će se moći početi s obnovom kuće zbog mogućih daljnjih jačih potresa na tom području, no tvrdi da za izradu projektne dokumentacije ne treba previše vremena s obzirom na to da kuća nije previše urušena.

U unutarstranačkim sukobima gradonačelnica Marković se nije otvoreno svrstavala ni na jednu stranu, premda se pretpostavlja da je upravo na nju aludirao Ranko Ostojić kada je izjavio da se “Arsen Bauk krije iza suknje”. Za svoj rad puna je pohvala i smatra da je u Supetru nezamjenjiva pa na pitanje hoće li se kandidirati na predstojećim lokalnim izborima poručuje: “Nemam namjeru ostaviti svoj grad sada kada je teško, usred korone i pada prihoda i turizma. Dužna sam odraditi još jedan mandat”.

Neki politički analitičari smatraju da SDP još nije doživio svoje dno jer sve može biti još i gore i da partijaše to čeka nakon predstojećih lokalnih izbora, kada će izgubiti neke gradove u kojima su još na vlasti. U Sisku i Supetru očekuju da će dobro proći jer su im ove dvije gradonačelnice među najboljim kadrovima. E, pa stvarno sve može biti još gore i bit će, ali ne za SDP, ako ove dvije gradonačelnice ostanu na svojim položajima.