Zdravstvu prijeti novi veliki kolaps: Nitko ne vidi što se u Beroševu resoru zapravo događa

Novog, starog ministra zdravstva VIlija Beroša dočekali su čini se s prvim tjednima mandata stari problemi s kojima je on i više nego dobro upoznat, a zbog kojih je svojevremeno ratovao s nekadašnjim ministrom financija Zdravkom Marićem.

Riječ je dakako o neplaćenim računima hrvatskih bolnica prema veledrogerijama koji su ponovno srušiti rekord zbog čega bi hrvatske bolnice uskoro mogle ostati bez lijekova. Dug bolnica prema veledrogerijama za isporučene lijekove i potrošni medicinski materijal iznosi naime 600 milijuna eura, a od toga je njih 400 milijuna dospjelih.

Da je riječ o najvećem dugovanju svih vremena upozoreno je i na nedavno održanoj HUP-ovoj Koordinaciji veledrogerija od kuda su nadležne pozvali na hitnu sanaciju kako bi se time osigurala stabilnost opskrbe lijekovima, ali i zaštitila radna mjesta više od 3500 zaposlenih u domaćim veledrogerijama.

Opet upitna isporuka lijekova

Dug je kako je rečeno u zadnjih pet mjeseci porastao za basnoslovnih 200 milijuna eura što veledrogerijama ugrožava održivost i dovodi u pitanje njihovo poslovanje, a ono što ih posebno žesti jest to što se kroz razgovore s ministrom Berošem rješenje za ovu nezavidnu situaciju nije pronašlo. Nije ovo prvi put da se predstavnici veledrogerija žale na komunikaciju s Berošem, niti je ovo prvi problem u zdravstvu koji puca preko ministrovih leđa.

Dok jedni u HDZ-u tvrde da su Berošu bez premijera Andreja Plenkovića ruke ionako vezane, drugi smatraju da on i mimo problema s veledrogerijama nije dorastao poziciji na kojoj se nalazi, a da ga je Plenković u vladi ostavio samo zato što nitko relevantan nije želio preuzeti taj kompleksan resor, kojega u HDZ-u nazivaju i vrućim krumpirom pri čemu aludiraju na sve nevolje koje potresaju naš zdravstveni sustav koji je zanemarivan posljednja dva desetljeća.

Beroš bi doista morao biti super Vili da te probleme sam riješi, kaže nam jedan HDZ-ovac dobro upućen u sve nevolje hrvatskog zdravstvenog sustava koji već dugo puca po šavovima. I ovaj problem s veledrogerijom HDZ-ovac figurativno opisuje kao prelijevanje iz šupljeg u prazno. Predstavnici veledrogerija i sami su se obratili premijeru Plenkoviću, ali i ministru financija Marku Primorcu, a u međuvremenu su u nemogućnosti da naplate isporučeno tužile 30-ak bolnica što znači da bi neke od njih uskoro mogle biti ovršene. Tek nakon što su u HUP-u javno načeli ovu temu oglasilo se Beroševo ministarstvo tvrdeći da su dugovanja na istoj razini kao lani i da se ne radi o nikakvom povijesno najvećem dugu napominjući i kako je za te svrhe nedavno isplaćeno 7,5 milijuna eura kao i da se kroz naredno razdoblje opet očekuje isplata dodatnih sredstava.

Bolnice grcaju u problemima

Veledrogerija pak ne odustaju od svojeg stava da im takvo poslovanje nije održivo spominjući kao primjer dug iz gospićke opće bolnice koji nije podmiren 300 dana. Isto toliko na plaćanje troškova čekaju i bolnicu u Virovitici, dok sisačka bolnica ima dugove stare 260 dana. Prosjek neplaćanja u svim hrvatskim bolnicama iznosi inače 235 dana. Sve je to po riječima našeg sugovornika začarani krug. Bolnice naime dugove za lijekove i materijal niti ne podmiruju dok se ne nakupe pa se tada u priču uključuje Ministarstvo financija koje onda iz proračuna djelomice podmiri dospjele dugove. Na taj se način kupuje kratkoročan mir, premda je svim akterima i više nego jasno da je ovakvo stanje dugoročno neodrživo.

Pri tome ne treba zaboraviti niti to da su u državnim i javnim službama nedavno uoči izbora osjetno rasla primanja što se naravno odnosi i na zdravstveni resor, a što se po svemu sudeći odrazilo na povećanje neplaćenih računa. HZZO je doduše imajući u vidu rast plaća mjesečne limite bolnicama povećao sa 154 na 193 milijuna kuna, no to nije bilo dostatno. Da situacija bude do kraja apsurdna hrvatskom zdravstvu kronično nedostaje kadrova, a ukupni dugovi bolnica u siječnju su iznosili 420 milijuna eura. Koncem prošlog mjeseca dug je došao na 557 milijuna eura. Prosječna plaća liječnika iznosi po novom oko 3.700 eura, a bolnice su u svemu ovome stjerane u kut jer kada moraju odlučiti hoće li podmiriti dugove veledrogerijama, ili isplatiti plaće svojima zaposlenicima oni biraju ovu drugu odluku.

Beroš o slučaju legionele u KBC Zagreb: ‘Detektirali smo slijepa crijeva kao mogući izvor zaraze’

Upozorenje veledrogerija

Ne tiče se to previše veledrogerije koje su zbog ovakvih okolnosti primorane na zaduživanja kod banaka, zbog čega poručuju da će uskoro ako se ovo stanje nastavi biti primorani bolnicama uz opstalo naplatiti i kamate za neplaćene lijekove. ”Ovo je posljednje upozorenje i apel na hitno rješavanje ove neizdržive situacije. Poslovanje u ovakvim uvjetima nije održivo niti prema jednom ekonomskom modelu. Od veledrogerija se očekuje poštivanje zakona, uredne isporuke lijekova i medicinske opreme, redovito plaćanje obveza, režija i nabave lijekova, kao i isplata plaća i doprinosa za više od 3.500 zaposlenih. U

z ovako visoka dugovanja, to je postalo neodrživo”, upozorili su nedavno iz HUP-a predstavnici veledrogerija s kojima je Beroš očito u otvorenom ratu u kojem čini se niti nije sasvim u krivu jer su doista veledrogerije i prije sedam mjeseci izdavale gotovo istovjetno upozorenje o povijesnom dugu koji je tada iznosio 600 milijuna eura. Riječ je izgleda o uhodanom modelu u kojem veledrogerije pritiskaju Beroša koji se brani time da u svojem proračunu nema sredstava pa se onda u priči kao spasitelj pojavljuje Vlada, odnosno Plenković koji privremeno sanira situaciju dok zdravstveni sustav istog trena nastavlja generirati minuse. Po lanjskom izračunu Ministarstva zdravstva u prosjeku se svakog mjeseca naručuje oko 85 milijuna eura lijekova i potrošnog materijala iz raspoloživog limita HZZO-a zdravstvene ustanove u prosjeku plaćaju 54 milijuna eura, dok 31 milijun eura ostaje nepodmiren.

To ujedno i jest dug koji ovisi o državnim sanacijama. Taj limit među stručnjacima naziva se jednom od bizarnosti našeg zdravstvenog sistema pošto se radi o iznosu maksimalne predviđene potrošnje svake bolnice koji se u praksi naprosto ne može ispoštovati. Onaj tko liječi ljude mora trošiti, tu se ne može postaviti limit- smatra naš sugovornik te naglašava da su lijekovi sve skuplji, a njihova nabavna cijena u Hrvatskoj je često veća nego u daleko bogatijim zapadneuropskim zemljama, no to je tema koja u našoj zemlji ima status javne tajne.