Srbi su do zuba naoružani oružjem bez kojeg se danas ne može: Hrvatska ga mora hitno nabaviti

Hrvatska je nedavno proslavila Dan Oružanih snaga i Dan državnosti. Bila je to prilika da se država još jednom pohvali obnovom inventara u Oružanim snagama. Glavne zvijezde taktičkog zbora na Jarunu bili su preleti Rafalea, Black Hawk, Kiowe, Patrije i Panzerhaubitze 2000.

Sve je to posljednjih godina Hrvatska vojska nabavljala te na taj način obnavljala svoj inventar koji većinom datira iz vremena bivše Jugoslavije i vuče porijeklo iz SSSR-a.

Ipak, velika nabava helikoptera i zrakoplova i početak zamjene inventara oklopno-mehaniziranih jedinica nagovještava da će Hrvatska u idućem razdoblju potpuno prijeći na zapadne sustave naoružanja. Taj cilj mogao bi biti većim dijelom ostvaren do 2030.

Složeni procesi

Naravno, pred Hrvatskom je idućih godina dosta izazovan posao zamjene topništva, višecijevnih raketnih bacača, obnova ratne mornarice, ali i ustrojavanje posebnih jedinica opremljenih bespilotnim letjelicama. Sve su to vrlo složeni procesi koji zahtijevaju velika proračunska izdvajanja. Međutim, nužni su zbog sigurnosti države i naroda. Pogotovo u svjetlu sve složenije sigurnosne situacije na istoku Europe, ali i u svijetu.

Sam predsjednik Vlade potvrdio je prilikom obilježavanja Dana Oružanih snaga kako će RH u idućem periodu nabavljati nove višecijevne raketne bacače i samohodne haubice od 155 mm. Kad je riječ o višecijevnim bacačima, vrlo vjerojatno ćemo nabaviti američke M270 MLRS. Treba podsjetiti kako je Hrvatska već jednom, prije nekoliko godina, pokazala interes za nabavu tih sustava. No ona nije realizirana, a potiho se pričalo kako SAD nije dao odobrenje za nabavu ovih moćnih sustava jer je Srbija snažno lobirala protiv “hrvatskih lansirnih rampi kojima žele gađati Beograd”.

Sprema se veliko okupljanje Srba, dolaze tisuće: ‘Oni koji se stide imaju mjesto u Zagrebu’

U posljednjih nekoliko godina sigurnosna situacija u Europi dramatično se promijenila. Srbija je nastavila uvoziti ruske PZO sustave, helikoptere, protutenkovske sustave, oklopnjake i tenkove. U isto vrijeme iz Kine su nabavljali bespilotne letjelice i PZO sustave dugog dometa. Očito su u SAD-u nakon takvih nabava shvatili kakav režim stoluje u Beogradu pa su u tišini dopustili Hrvatskoj nabavu moćnih sustava M270.

Sam sustav M270 MLRS nije toliko poseban koliko njegova mogućnost lansiranja MGM-140 ATACMS projektila. Ubojitost tih projektila vidimo ovih dana kada uništavaju rusku protuzračnu obranu, koncentraciju ljudstva i topničkih oružja od Krima do Belgorodske oblasti. ATACMS ima, ovisno o varijanti, domet do čak 300 km. Iz rata u Ukrajini vidimo kako su praktički neuhvatljivi za ruske PZO sustave.

Promjena dobavljača

Stoga se ne trebamo čuditi što je Srbija upregnula kompletnu diplomatsku mrežu kako bi zaustavila dolazak tih moćnih sustava u RH. Iz izjava političara možemo iščitati da sasvim sigurno dolaze sustavi M270 MLRS, a hoće li se u sklopu njihove nabave ugovoriti i nabava sustava ATACMS pričekat ćemo još neko vrijeme kako bismo saznali.

Kad je riječ o novim samohodnim topničkim sustavima, dvije su opcije: ili će se nabavljati novi sustavi Pzh 2000 ili će se nabavljati sustavi Cesar 155 mm iz Francuske. O nabavi dodatnih Pzh 2000 govori se praktički od realizacije prvog projekta i nabave prve serije od 16 sustava. Namjera je potpuno umiroviti sovjetske sustave 122 mm 2S1 Gvozdika. O sustavu Cesar ozbiljno se govori otkad su ugovoreni sustavi Mistral i Rafale iz Francuske. Oba su sustava izvrsna. Hrvatska će dodatnom nabavom samohodnih topničkih sustava od 155 mm dobiti dodatnu vatrenu moć i snažno pojačati kompletnu oružanu silu. Jedina je razlika između ova dva sustava u podvozju. Cesar je topnički sustav montiran na kamion, dok je Pzh 2000 gusjeničar. Kopnena je vojska ta koja bi u idućem periodu trebala odrediti koji su im sustavi potrebniji za koju vrstu terena.

Navedeni pokazni taktički zbor naoružanja i opreme koji je upriličen na Jarunu u povodu Dana državnosti i Dana OSRH pokazao je i prvi novitet u HV-u vezan uz bespilotne letjelice nakon duljeg vremena. Naime, iako o tome javno nije izviješteno, izgleda da je RH nabavila bespilotne letjelice RQ-20 Puma. Riječ je o izvidničkim letjelicama američke proizvodnje kratkog dometa. Idealne su za specijalne i izvidničke postrojbe, a njihov je domet oko 15 km.

Izvlačenje pouka

Nakon nabave izraelskih bespilotnih letjelica Orbiter 3 koje imaju i civilnu i vojnu ulogu, ovo je prva potvrđena nabava novih bespilotnih sustava za HV. I ponovno su nabavljeni izvidnički sustavi, a ne naoružani.

Hrvatska se prema naoružanim bespilotnim sustavima odnosi kao što se odnosila prema cjelokupnoj vojsci u razdoblju od 2000. do 2015. U tom razdoblju popularno je bilo nabavljati kamione, bagere, kuhinje, terenske bolnice i graditi vojarne. Pa čak i oklopnjake bez oružanih sustava. Ukratko, dobro je došlo sve iz čega se nije moglo pucati. Nažalost, takva politika koja je vođena prema vojsci dugih 15 godina dovela nas je u položaj da odjednom moramo sanirati gotovo sve rodove vojske, i to baš svime. Stoga bi iz prošlosti trebalo izvući neke pouke i ne čekati s nabavom naoružanih bespilotnih sustava za HV.

Najveća pljuska Srbiji do sada, Vučić izvan sebe: ‘Imamo podatke, zabili su nam nož u leđa’

Moderno ratište, počevši od Sirije preko Gorskog Karabaha do Ukrajine nemoguće je zamisliti bez naoružanih bespilotnih sustava. Ukrajina je čak ustrojila novi rod vojske koji ima zapovjedništvo nad jedinicama koje upravljaju, ali i razvijaju nove bespilotne sustave. Prema njihovu planu, svaka brigada trebala bi dobiti pridružene jedinice operatera dronova koji će ih pratiti na bojištu. Nitko bolje od nacije u ratu ne shvaća važnost novih sustava za obranu svoje zemlje. Nažalost, ratne okolnosti iz ljudi izvlače posljednji dašak kreativnosti usmjeren prema razvoju novih oružanih sustava. Tako je i Ukrajina razvila cijelu paletu novih bespilotnih sustava koji danas mogu dosegnuti ciljeve udaljene 1000 kilometara duboko u Rusiji. Razvili su i cijeli niz pomorskih dronova koji su potopili velik dio ruske crnomorske flote te na taj način paralizirali njezine operacije na Crnome moru.

Neiskorišteni temelj

Kao što to danas radi Ukrajina, i Hrvatska je za vrijeme Domovinskog rata razvila cijeli niz noviteta s područja vojne industrije. Malo je poznato da je HV bio pionir u razvoju bespilotnih letjelica u ovom dijelu Europe. Naime, vojska je za vrijeme Domovinskog rata u suradnji s fakultetima strojarstva i elektrotehnike razvila bespilotne letjelice koje su bile temelj uspjeha u završnim oslobodilačkim operacijama.

Do današnjeg dana Srbi smatraju da su korekciju hrvatske topničke vatre u Oluji, ali i u drugim operacijama, obavljale američke bespilotne letjelice. No iznad glave im je letjelo hrvatsko čudo zvano – BLM-99 Bojnik. Letjelicu je razvila hrvatska pamet s navedenih fakulteta i mogla je postati temelj cijele serije novih letjelica, od izvidničkog do borbenog modela. Svojevremeno su čak i Turci, koji danas imaju jednu od najvećih industrija bespilotnih letjelica, nudili Hrvatskoj suradnju u razvoju novih sustava na temelju Bojnika. No došla je 2000. i tadašnje su vlasti u RH odlučile da nam bespilotne letjelice, ali ni vojska, ne trebaju. Danas su Turci velesila u ovom segmentu, a Hrvati pokušavaju ovladati osnovom tehnologije.

Promjene u ovom sektoru odvijaju se brzinom svjetlosti. Stoga je krajnje vrijeme da Hrvatska ponovno aktivira svu svoju pamet i na osnovi suradnje s prijateljskim državama udari temelje novom rodu vojske, pogotovo u segmentu naoružanih bespilotnih sustava.