Holjevac rekao što se mnogi ne usude: ‘Znate li koja je najgora stvar u vezi s Pupovcem’

Ne tako davno Marin Miletić je tvrdio da je Most kao armirani beton. A sad je ostao bez bračnog para Raspudić, medijski najeksponiranijih svojih zastupnika. Izgleda da je to onaj armirani beton od kojeg rade nadvožnjake u Italiji. Ne ulazeći u pozadinu sukoba Miletić – Raspudić, meni puno toga kod Mosta nije jasno. Jedina legitimna svrha postojanja stranke je osvajanje vlasti, a Most si je svjesno zatvorio sve putove prema noj. Nezamislivo je, naime, da bi itko u Hrvatskoj u doglednoj budućnosti mogao formirati vladu i bez HDZ-a i bez SDP-a.

Most je izričit da ne želi s HDZ-om jer je korumpiran. A kad su dvaput, 2016. i onda ponovno 2017., išli u koaliciju s njima nije bio? Pa nije HDZ korumpiran od jučer! A ni HDZ njih više ne želi uza se. Prvi pokušaj koaliranja završio je tako što je Petrov izbacio Karamarka s mjesta potpredsjednika Vlade uz pomoć Dalije Orešković pod optužbama za, kako se pokazalo, nepostojeći sukob interesa i pogodovanje Mađarima (što nas je koštalo mnogo novca nakon što smo, za upućene očekivano, izgubili sve arbitražne postupke), a drugi, 2017., u vrijeme Plenkovića, tako što je glasao za razrješenje vjerojatno najsposobnijeg ministra u Vladi, Zdravka Marića, opet pod iskonstruiranim optužbama za sukob interesa.

Dakle, s HDZ-om ne mogu i nije vjerojatno da će ikad više moći. No, nakon toga se Most odlučio za politički salto mortale, koji je posve neobjašnjiv. Do tada ideološki nedefinirani i posve heterogeni, sastavljeni od onih ideološki krajnje lijevih poput Vlahe Orepića preko Roberta Podolnjaka do Bulja i Grmoje, odlučili su postati “najdesnija politička opcija”. Upitno je koliko su to stvarno i postali, naročito kad je riječ o ekonomskim politikama, no svakako su nekako najbliži Crkvi, što ih u Hrvatskoj kvalificira kao desne.

Kamen spoticanja

Time su si automatski zatvorili vrata za sudjelovanje u bilo kojoj lijevoj vladi jer SDP i Možemo nikad ne bi prihvatili stranku koja je protiv pobačaja, da ne govorim o svemu ostalom. Dakle, koja je svrha Mosta? S HDZ-om više ne mogu zbog povijesti, a sad više ni sa SDP-om, zbog političke preorijentacije udesno. Ako su si već sami zatvorili vrata za koaliranje s HDZ-om, bilo bi logično da su krenuli ideološki ulijevo i time si otvorili neka druga vrata, a ne na onu drugu stranu koja će im i ta vrata zatvoriti zauvijek.

Još dok je Most sustavno odbijao ići s DP-om u koaliciju koja im je nuđena, a mediji ih u velikoj mjeri štedjeli kritika kakvima je desnica inače izložena, mnogi su posumnjali da u Mostu igraju dvostruku igru, da su zapravo peta kolona na desnici i da igraju za Milanovića – onog istog koji im je već jednom pokušao raskoliti stranku. Da su pokupili velik broj glasova konzervativaca i katolika kako bi ih stavili u vreću i odnijeli Milanoviću, Peđi i Sandri Benčić. Takve sumnje poslije je javno iznio i HDZ.

Ne bih se upuštao u spekulacije o tome. No jednostavno ne vidim čemu bi ubuduće Most mogao poslužiti osim biti kamen spoticanja na političkoj sceni, a ne, kako je izvorno zamišljeno, stranka koja spaja ljude različitih svjetonazora u borbi protiv korumpiranih moćnika poput svojevremeno Jamba. Most je još jak, ali je definitivno u slijepoj ulici. Politika vodstva stranke jednostavno ne vodi nikamo, a i prilično je konfuzna sama po sebi.

Pravoslavno krilo HDZ-a

Očekivano, najveći kamen spoticanja u pregovorima HDZ-a i DP-a je SDSS, odnosno Milorad Pupovac. On je izjavio kako je to što DP njega ne želi u novoj vladi ponižavanje i segregacija srpskog naroda. Iako DP nikad nije rekao da ne želi Srbe u Vladi, navodno je čak ponudio “svog” Srbina, Predraga Mišića, za ministra hrvatskih branitelja. DP je samo rekao da ne želi SDSS uza se u Vladi jer je to stranka koju su osnovali teroristi i srpski ratni zločinci i koja preko Novosti i na druge načine rovari protiv interesa Hrvatske, a u korist Srbije. “Jednako ćemo se suprotstaviti poticanju na nacionalnu i vjersku mržnju, poticanju na političku mržnju, koje u Hrvatskoj, nažalost, ima mnogo. To smatramo ovog trenutka svojom prvom i osnovnom zadaćom, u suradnji sa svima onima koji će dijeliti tu vrstu brige, ne samo za manjinska prava nego i za dostignute demokratske vrijednosti”, izjavio je predsjednik SDSS-a.

Srbin žestoko isprozivao Pupovca i poručio mu: ‘Ako ti se ne sviđa u Hrvatskoj, spakuj se i nosi’

Je li politička mržnja i to što dosadašnja oporba ne želi ni po koju cijenu s HDZ-om? To je, prije svega, politika. Kakve veze imaju manjinska prava i demokratske vrijednosti s time tko bi ih trebao zastupati, SDSS ili netko drugi sa srpske strane? Pa Milorad je zadnji koji ima što govoriti o demokratskim vrijednostima! Milorad Pupovac već je desetljećima nedodirljivi gospodar Srba u Hrvatskoj. On ih predstavlja kao homogenu zajednicu u kojoj svi misle isto i podržavaju njega i njegov politički smjer, što jednostavno nije istina. Iako je biran kao predstavnik nacionalne manjine, o njemu je dosad ovisilo tko će vladati Hrvatskom, koji će Vladi biti prioriteti i kako će biti sastavljena. Na korupciju u njegovim redovima i kod njega osobno gledalo se s puno većom blagonaklonošću nego kod onog drugog HDZ-a (mnogi SDSS smatraju pravoslavnim krilom HDZ-a). Stan u Zagrebu u imovinskoj je kartici prijavio na 100.000 eura: Volio bih vidjeti koji stan u Zagrebu vrijedi samo toliko! Bilo je onih koji su zbog takvih stvari morali dati ostavku!

Njegove Novosti, obilno financirane iz hrvatskog proračuna, često su zlonamjerne prema Hrvatskoj, ali i nekonstruktivne za politička prava Srba. On je za Srbe u Hrvatskoj što je Vučić za Srbe u Srbiji, jedini i neupitni vladar i jao si ga Srbinu koji je protiv Milorada. On nema stvarnog izbornog legitimiteta osim kao predstavnik manjine, ali je istovremeno i onaj koji o hrvatskoj vlasti odlučuje i želi i dalje odlučivati. On zloupotrebljava tzv. pozitivnu diskriminaciju na najgori mogući način. On ima neusporedivo veću moć i utjecaj nego što bi imao u stvarnom demokratskom procesu. Nitko ne kaže da u demokraciji većina smije terorizirati manjinu, no isto tako ne znači da Milorad smije tu “pozitivnu diskriminaciju” zloupotrebljavati za promicanje svojih osobnih interesa, ali je očito da je otkrio kako nakaradni sustav zaštite manjina okrenuti isključivo u svoju korist. Svoj položaj manjinskog partnera u Vladi on koristi za ucjenjivanje i promicanje jugoslavenstva i Srbije.

Političko nasljeđe: Poguban utjecaj na demokraciju

Dakle, zašto itko mora željeti Milorada ili nekog iz SDSS-a u Vladi? Pa sigurno je da ga bar 95 % građana Hrvatske ondje ne želi! A sad su se svi digli na stražnje noge i kažu da su DP-ovci zbog toga što ga ne žele – ustaše i nacionalisti! Najgora je stvar u vezi s Pupovcem to što je on objedinio političku moć i kao “manjinac” i kao aktivist i kao hrvatski političar i kao etnobiznismen, što je pogubno za demokraciju koja u srpskoj zajednici u Hrvatskoj više ne postoji. Neovisni mediji? Jedini srpski medij u Hrvatskoj ovisan je o jedinom predstavniku Srba u Hrvatskoj. Pupovac je od sebe napravio politički projekt koji u sebi objedinjava sve, od institucija civilnog društva među Srbima u Hrvatskoj preko onog koji dijeli novac za obnovu, koji određuje tko će od Srba ući u hrvatske institucije, do političke svemoći i svevlasti.

Hvalio se po Banovini novcem za obnovu koji je donio iz Beograda i Banje Luke, implicirajući da bi tamošnji Srbi trebali zahvaliti Aleksandru Vučiću, ne HDZ-ovoj vladi čiji je dio, a sam je glasao za Zakon o obnovi koji je do problema i doveo! Ako takvo ponašanje nije izdajničko, koje onda jest? Biti dijelom Vlade, a sabotirati je u korist predsjednika druge države? Onog istog koji je u Glini držao genocidno-huškačke govore protiv Hrvata? SDSS je, neosporno, koristio utjecaj da preko ministarstva utječe na to komu će se dijeliti javni novac, zbog čega se sad Miloševiću sudi. Najgori je od svega poguban utjecaj SDSS-a na demokraciju. Pupovac je zloupotrijebio položaj najmoćnijeg Srbina u Hrvatskoj kako bi okupirao sve ključne institucije hrvatskih Srba.

Srpsko narodno vijeće, Srpska demokratska samostalna stranka, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, Srpsko privredno društvo Privrednik i Srpski demokratski forum, svi su pod kontrolom SDSS-a i svi djeluju kao njegova produžena ruka, što je suprotno idejama tih organizacija, od kojih bi većina trebala biti nestranačka i neovisna o politici. Vrijeme je da si HDZ pronađe novog pokaznog Srbina, ovaj im je još od Tuđmana. Vrijeme je da Milorad i SDSS konačno odu s političke scene, a da Srbe počne zastupati netko tko shvaća da je ovo Hrvatska i to će i ostati.

Temelj uspjeha:  Hrvatska treba ozbiljnu oporbu

Hrvatska treba ozbiljnu oporbu i treba ozbiljan SDP. Treba ga jer, kad HDZ nema konkurenciju, to je kao kad imate dva mesara u kvartu pa se svaki trudi ponuditi bolje i jeftinije i privući kupce, ili samo jednog koji vara na vagi i dere cijene. Otvorena konkurencija temelj je uspjeha kapitalizma kao ekonomskog i temelj uspjeha demokracije kao političkog sustava. Usto, Hrvatska treba ozbiljan SDP da ljevicu ne bi preuzeli potpuni nesposobnjakovići iz Možemo. Za ilustraciju, ovog se tjedna društvenim mrežama proširila fotografija snimljena ispred Gradskog poglavarstva: od grbova Zagreba i Hrvatske izrađenih od živog cvijeća raznih boja, koji su tu bili godinama, ostali su samo obrisi unutar zaraslog travnjaka i par žalosnih, uvenulih cvjetića.

Jake turbulencije u vrhu SDP-a: Ovu moćnu ženu iz sjene mnogi vide kao novu šeficu stranke

Tomašević i njegovi suradnici svakog dana prolaze pokraj toga, pa zar nije mogao nazvati Zrinjevac i tražiti da netko pošalje dvojicu da to održavaju i zalijevaju! Neviđeni šlamperaj i nemar!
Ovakav SDP kakav je sad sprdačina je i komedija. Fiksiran na rušenje HDZ-a po svaku cijenu, a da nikom ne uspijeva objasniti što uopće nudi. Kao što Bandićeva smrt nije riješila probleme Zagreba, tako ni odlazak HDZ-a s vlasti neće automatizmom riješiti ništa. Peđa mora dati ostavku jer je dosad izgubio tko zna koliko izbora, a i dalje ne priznaje poraz. Milanović je redikul koji sve više predstavlja problem za Hrvatsku i on ne može više voditi SDP. On je povijest.

Loš gubitnik. Dakle, smatram da Hrvatska treba respektabilnu i ozbiljnu ljevicu, od čega bi koristi imala i desnica i svi građani. Trenutno je nema. Ovo su klaunovi i gerijatrija, ljudi koji se vuku još od Račana. On je uspio dignuti SDP iz mrtvih devedesetih. Sad je opet mrtav. Ozbiljna ljevica nasušna je potreba svake države i društva, kao i konzervativna desnica, jer jedni drugima moraju biti korektiv. Inače države tonu u jednoumlje i krajnosti. Tko bi trebao preuzeti SDP, stvar je SDP-a. Najgore bi bilo da to ponovno bude netko poput Mirele Ahmetović. Ali vjerujem da bi više učinili za Hrvatsku time da smijene svoje vodstvo i dovedu se u red nego time što ovakvi kakvi su pokušavaju smijeniti HDZ i državu dovesti u red.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr