Holjevac: ‘Jeste li primijetili tko baš nikada nije gostovao kod Stankovića, a koga uredno zove?’

Milanović je prekinuo poslijeizbornu šutnju, frustriran time što je Turudić preuzeo dužnost. “Republika Hrvatska ostala je danas bez još jedne neovisne institucije jer je vođenje DORH-a preuzeo Ivan Turudić koji je javno i nedvosmisleno deklarirao svoju bliskost i privrženost HDZ-u. Novi glavni državni odvjetnik izabran je isključivom voljom Andreja Plenkovića i HDZ-a uz političku asistenciju nekolicine saborskih zastupnika bezuvjetno odanih HDZ-u, kako prije tako i sada”, kaže. Milanović, dakle, smatra da je DORH dosad bio neovisan. O tome kako su Turudićevi prethodnici Bajić i Cvitan birali koga će optužiti, a čiji će predmet zakopati na dno ladice na 20 godina, ni riječi. Obojicu je instalirao SDP. Bajića Račanova vlada 2002., Cvitana Milanovićeva 2014.

Najbolji vic je što je Cvitan bio Bajićev zamjenik dok je ovaj bio na čelu DORH-a, a onda je Bajić postao – Cvitanov zamjenik. Šarmantno. A onda je došao Dražen Jelenić, koji je morao odstupiti zbog afere “Masoni”. Desetljećima slušamo kako je pravosuđe kaos, kako je politički pristrano i premreženo udbaškim kadrovima, a sad ispada da smo ostali bez “neovisne institucije”. Tko ju je ikad takvom smatrao? Čak ni mediji. A onda, biser: Turudić je izabran “voljom Andreja Plenkovića i njemu lojalnih saborskih zastupnika!” To je Milanovićev način da kaže da je Turudić izabran posve zakonito. Naime, u zakonu piše da glavnog državnog odvjetnika imenuje Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade. U Saboru HDZ ima većinu, a Vladu vodi Plenković. I gdje on vidi problem? Nisu njega pitali slaže li se? Zašto bi trebali? Pritisak na neovisnost pravosuđa ovdje je jedino želja oporbe da smijeni Turudića jer ga nije imenovala njihova vlada, kao dosadašnje GDO-e, nego HDZ-ova. Stvarno, nedemokratski od HDZ-a!

To što je Turudića imenovao HDZ ne znači da on ne može djelovati neovisno – svakog je GDO-a imenovala neka vlast. Neovisnost sudaca, pa i čelnika DORH-a, ne proizlazi iz toga kako su birani, nego je li ih moguće, i kako, smijeniti. Zato se u SAD-u suci Vrhovnog suda biraju doživotno, da vlast ne bi mogla na njih vršiti pritisak. Ako svaka vlast može smijeniti GDO-a ako im se ne sviđa, onda on nije neovisan u svom djelovanju, nego ovisan o vlasti. A naravno da ga imenuje vlast, tko bi ga trebao imenovati? Oporba? Index.hr? Severina? ZM?

Čemu služi “lex AP”?

Obrušio se Milanović i na “lex AP”: “Cilj je “lex AP-a” spriječiti javnu kontrolu nad radom institucija represivnog progona i time omogućiti Turudiću da samostalno, bez ikakvog nadzora, odlučuje koga će progoniti, a koga neće. Pa tako i njegove poruke koje je razmjenjivao s Josipom Rimac nikada ne bi postale javne jer bi onoga tko bi ih pustio u javnost progonio isti taj Turudić.” Dakle, Turudić će samostalno i neovisno o bilo kome odlučivati koga će progoniti, kako po zakonu i treba biti, a da ne mora nikomu polagati račune osim Saboru, pa zato nije samostalan i neovisan? Genijalno. E sad, tu smo došli do onog što tu ekipu stvarno boli. Da malo razjasnimo “lex AP”: riječ je o “neovlaštenom otkrivanju sadržaja izvidne ili dokazne radnje”. Ako pravosudni dužnosnik, policajac, tko god, tijekom nejavne – naglašavam, nejavne, dakle tajne – istrage “neovlašteno otkrije sadržaj izvidne ili dokazne radnje, s ciljem da ga učini javno dostupnim, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”. Počinitelj ni supočinitelj ne može biti onaj tko obavlja novinarski posao. Također, nema kaznenog djela ako je djelo počinjeno radi zaštite žrtve kaznenog djela, u interesu obrane u kaznenom postupku ili u drugom pretežito javnom interesu.

Dosad su podaci iz određenih tajnih istraga curili, od “pouzdanih izvora” u DORH-u, određenoj grupi novinara koja je znala kako predstaviti stvari, ovisno o tome tko je pod istragom. Jasno je koji je prvi problem s tim: onaj tko je pod istragom može to saznati i zamesti sve tragove, dosta je da kupi novine. Isto tako, može ga se u medijma predstaviti nevinom žrtvom političkog progona, ili se, ako je oportuno, podaci iz istrage mogu prikazati selektivno, te osobu pod istragom – ili bilo koga s kim je došao u kontakt – osuditi i prije dizanja optužnice i pokrenuti javni linč.

Holjevac uočio škakljiv detalj u Banožićevu istupu: ‘Odakle njemu te informacije?’

Kao protiv Turudića, kad su procurili podaci iz mobitela Josipe Rimac – a riječ je bila o privatnim razgovorima koji s onim za što je optužena ne samo da nemaju veze nego datiraju iz vremena prije istrage. Turudić je koketirao s tadašnjom državnom tajnicom – ali kako je ona kasnije postala predmetom istrage, ispalo je da se dopisivao s optuženicom DORH-a, iako je svaki kontakt prekinuo prije otvaranja istrage protiv nje. A događalo se i obratno – da se onoga koga treba obavijestiti o istrazi ne obavijesti, pa tako bivša predsjednica Grabar Kitarović nije bila obaviještena da se sastaje s osobom pod istragom kad je pozvana na proslavu rođendana Zdravka Mamića. Podvala ili propust?

Jasno da je odavanje službene tajne – a upravo su to podaci iz tajnih istraga – nedopustivo, to nije nikakvo “zviždanje”, jer zviždači razotkrivaju kaznena djela u tvrtki u kojoj rade, a kad DORH protiv nekoga vodi tajnu istragu, to nije kazneno djelo, nego upravo suprotno, rad na otkrivanju istog. Kazneno djelo može biti jedino takvo curenje podataka iz obavještajnih službi, vojnih tajni iz MORH-a ili iz DORH-a. Priče da se takvo nešto zataškava u najmanju su ruku nategnute, jer ako DORH nešto želi zataškati, onda neće ni pokrenuti istragu. Što se prečesto događalo, u slučaju Patria (Mesić), Riječke tržnice (Obersnel) i tako dalje, zato Bogu hvala na Lauri. Ti su podaci bili snažno oružje u rukama određene klike, a služili su za manipuliranje javnim mišljenjem, ne za otkrivanje kriminala. Time se bavi DORH, koji je sve te podatke ionako već imao, iz njega su i došli u medije. Žalosno je što se zakonom mora propisati da se zaposleni u DORH-u moraju odgovorno i profesionalno ponašati i da podatke do kojih su došli u ranoj fazi tajne ne smiju dilati okolo novinarima navodno u “interesu javnosti”, a zapravo sumnjivih centara moći. “Lex AP” nije opasan ni za demokraciju ni za novinare, ali jest za njih. Demokratske države imaju institucije koje rade po zakonu, a nedemokratske – izvaninstitucionalne centre moći i “duboku državu”, koja takve podatke i dila. Selektivno, naravno.

Pristup imaju samo podobni

Kod Stankovića nikad nije gostovao nitko od organizatora molitve na trgu, koja je prerasla u kulturni fenomen, ali jest “protuprosvjednica” Arijana Lekić Fridrih. A s druge strane, gostovali su organizatori Pridea, no nikad nitko od onih koji su “protuprosvjedovali”, dijelom i zato što su zbog “uvredljivih povika” i “uvredljivih napisa na majicama” smjesta završili u zatvoru.
Sama činjenica da nešto što je protuzakonito, a to je ometanje javnog okupljanja koje je ustavno pravo, HRT naziva “protuprosvjedom” skandalozna je. Ne postoji “protuprosvjed” u slobodnim državama, zabranjen je kako bi se zaštitilo pravo na javno okupljanje.

Dakle, čime je “umjetnica”, tipičan primjerak dobro financijski potkoženog aktivista bez dana staža i sumnjivih artističkih dosega, zaslužila doći u emisiju? Time što napada neke ljude koji joj nisu ništa skrivili i onda u emisiji govori da je ona žrtva. Proslavila se kad je rukom umočenom u crvenu boju htjela zaprljati Pernara pa je on onda stavio njezinu ruku na njezinu haljinu, što je ona interpretirala praktički kao pokušaj silovanja i digla kaznenu prijavu. Ukratko, žena kraj koje jedan Pernar djeluje gotovo pa normalno. Nešto kao kad se Seve zakvači s Karleušom pa izgleda gotovo kao dama. Slušajući je, zapitao sam se moram li nekog ubiti da bih bio femicidan ili je dovoljno što sam straight binarni muškarac suprotnog spola od njezina.

Arijana me je posebno fascinirala kad se zgrozila nad tim da molitelji mole da im Bog pomogne da kontroliraju nagone. Čuj, ljudi imaju nagone, sramota! A katolici. Ono, inače bi bili nasilni, pita se Arijana. Feministice inače nemaju nagone. One se rode bezgrešne. Ni agresivne ni nasilne, niti imaju ikakvih drugih nagona, kamoli seksualnih. Samo ne znam što će im onda pobačaj. Inače, kontrola nagona oduvijek je bila temelj svake civilizacije i religije. No sad nije dovoljno kontrolirati nagone, treba ih nemati. Osim ako ste woke ili pripadnik “marginalizirane skupine”. Onda su svi vaši nagoni OK i ne trebate se truditi oko samokontrole.

Krivo shvaćena ravnopravnost

Žena očito ne razumije pojam ravnopravnosti za koju se navodno bori. Pa iako zapravo krši Ustav svojim djelovanjem, smatra da molitelji (“klečavci”) krše Zakon o ravnopravnosti spolova time što mole za to da budu duhovni autoriteti u svojoj obitelji. “Kad ti muškarci traže da postanu duhovni autoriteti u obitelji, moje prvo pitanje je zapravo: Što ako žena to ne želi? Na koji ćemo način natjerati ženu da to postane?” pita Arijana. Nikako, jer se moralni autoritet ne može postati silom. Ako ne želi, znači da molbe nisu urodile plodom, jednostavno. Želi li se Arijana nametnuti kao autoritet cijelom društvu, i cijela feministička ekipa? Da, svakako. Žele svima određivati što im je misliti, gdje im je moliti i gdje im je mjesto. I imaju pravo na to jer je ovo slobodna zemlja, kao što to pravo imaju i oni na Trgu. Samo nemaju pravo pokušavati nešto silom i kršenjem tuđih prava.

Smiju li supruge moliti molitelja za isto, da one budu moralni autoritet svojim muževima i djeci? Ako smiju, onda nema diskriminacije, dok god im to netko ne zabrani. Inače svatko s gramom ambicije želi biti autoritet, i moralni i svaki drugi, u svojoj struci, u svom privatnom i poslovnom okruženju, pa i u obitelji. Einstein je bio autoritet u znanosti, pokojni Franjo Tuđman i Vlado Gotovac bili su autoriteti kao takvi i moralni autoriteti u politici, koga su time diskriminirali, čiju su ravnopravnost narušili? U svakoj ljudskoj zajednici postoji netko tko je autoritet i netko koga nitko ne doživljava, to nije diskriminacija. Dapače, uvijek postoji netko tko je dominantan, netko tko je alfa, netko tko je omega. Ima obitelji u kojima je to muškarac, žena, punica, razmaženo derište, čak i pas. Ne, nije dobro da pas ili derle budu alfa jedinke u obitelji. Prije svega za njih. Djeca trebaju autoritete u svojim roditeljima, kad je obratno, nije dobro.

Holjevac bez dlake na jeziku: ‘Samo je jedan političar bio bahatiji od Milanovića’

Oni mole da se njihove žene pristojno odijevaju? Ok, možda je to nekom smiješno, zastarjelo. No smiju li njihove žene moliti za to da im muževi ne piju, ne skiću, ne posjećuju prostitutke, ne kockaju, nemaju ljubavnice? Smiju. U čemu je problem? Brak je stvar kompromisa, ne isfuravanja svoje volje i prava. A molitva nije nametanje. Autoritet jeste ili niste. Neki imaju prirodni autoritet, neki ne. Ne znam pomaže li molitva, ali znam da, dok god svatko smije moliti za što ga volja i gdje ga volja, nema narušavanja ravnopravnosti. Kad netko smije javno zagovarati svoje ideje, a nekom se drugom to brani, e to je problem. Arijana se žali i na to da oni nisu pravi vjernici, nego plaćeni za performans. Na što ju je Stanković podsjetio da i ona dobiva novac za svoju “Tihu misu”. No, kaže Arijana, daju joj samo 200 eura po performansu, sitniš. Ali kod nje to nema veze. No stvarna je razlika što oni većinom ipak nekog uzdržavaju – svoju djecu, najčešće. Arijana, izgleda, nikad nije na tržištu zaradila niti za uzdržavanje sebe same. Da jest, vjerojatno bi o pojmovima autoriteta i ravnopravnosti razmišljala drukčije. Uostalom, mantra je aktivistica da svećenici ne bi trebali propovijedati o braku i seksualnosti jer sami nisu u braku. Pa ako stvarno tako misle, zašto onda govore o braku i nagonima muškaraca kad ni u jednom koga znam ne bude nikakve nagone i u pravilu su neudane?