Čudo kojim je Tito zadivio svijet i danas mnogi štuju: Bliži se uskrsnuće starog diva

Već pet godina traje obnova broda Galeb najpoznatijeg po tome što je pred kraj svoje karijere postao ploveća i diplomatska rezidencija Josipa Broza Tita kojom je obišao svijet i ugostio brojne svjetske lidere pa i Hollywoodske zvijezde. Galeb je bio važan instrument Titove diplomacije u vrijeme kulminacije sukoba komunizma i kapitalizma koji je rezultirao Hladnim ratom i podjelom svijeta na dva bloka, Istok i Zapad. Tito je vješto balansirao između jednog i drugog osnivanjem pokreta Nesvrstanih kojim je Jugoslaviju stavio na kartu svijeta.

Taj potez smatra se jednim od njegovih najvećih dostignuća, a upravo je s Galebom krenuo na takozvani ‘Put mira’. Tito je svoju mirnodopsku i nesvrstanu politiku provodio čestim kontaktima s mnogim državnicima koje je primao u goste ili ih je pak sam posjećivao.

Sveukupuno je posjetio 72 zemlje, a brojne od njih je posjetio upravo Galebom. Teško je ne sjetiti se legendarnih prizora kako Tito na Galebu uplovljava Temzom u središte Londona gdje ga je na obali dočekao Winston Churchill osobno. Bio je prvi komunistički vođa u povijesti koji je posjetio Ujedinjeno Kraljevstvo i tako praktički zadivio svjetsku politiku. Jedna je to u nizu anegdota kojima se Galeb upisao u kolektivnu memoriju svjetske povijesti.

Kontroverzna obnova Galeba

Galeb ima vrlo zanimljivu povijest čak i mimo Tita, kao što ćemo vidjeti u nastavku teksta, preživio je nemoguće situacije, plovio je Jadranom, Sredozemljem i svjetskim oceanima, služio u nekoliko mornarica, a bio je čak i na morskom dnu. Sada, nakon duge povijesti službe i izvjesne propasti, ovom simbolu Jugoslavije kojeg mnogi i danas štuju bliži se dan uskrsnuća.

Brod se u trenutku pisanja ovog teksta obnavlja u brodogradilištu u Kraljevici kako bi postao plutajući Muzej nesvrstanosti sa ugostiteljskim sadržajima na vezu u riječkoj luci, a cijeli projekt izazvao je niz kontroverzi u javnosti zbog debelo promašenih rokova, cijene obnove koja je daleko nadmašila predviđanja Grada Rijeke, ali i ideoloških prijepora u kojima dio javnosti ne odobrava da se javni novac troši na obnovu simbola Jugoslavije direktno povezanog s Titom koji je za neke od njih zločinac i diktator.

Grad Rijeka pod vodstvom tadašnjeg gradonačelnika Vojka Obersnela brod je kupio 2009. godine i tada je vrijedio 150 tisuća dolara, ali javna je tajna da je Galeb za mnoge imao sentimentalni značaj te da je iz tog razloga i kupljen. Ministarstvo kulture ga je 2006. godine proglasilo kulturnim dobrom kako bi se Rijeci asistiralo u kupnji broda.

Galeb će ponovno zasjati unatoč velikim problemima

Prilika za spas Galeba koji je godinama trunuo na mrtvom vezu i bio u stanju pred potonućem jer je u njega ulazilo i more pojavila se 2020. godine kada su odobrena sredstva od Europske unije da Galeb postane muzej u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture te da po dovršetku radova bude trajno privezan za riječki lukobran Molo longo. Po završetku rekonstrukcije i opremanja Galeb bi prvenstveno trebao biti u funkciji kulture, a uz stalni muzejski postav, na brodu su predviđeni prostori za izložbe, kino te razne kreativne radionice. Manji dio broda trebao bi dobiti komercijalnu funkciju gdje su predviđeni smještajni kapaciteti, ugostiteljski objekt te suvenirnica.

Međutim, prošlo je već pet godina, godina Rijeke kao Europske prijestolnice kulture 2020 odavno je završila, a troškovi za Galeba samo rastu. Kako bilo, radovi se bliže kraju i on će sigurno biti dotegljen u riječku luku, pitanje je samo hoće li njegovi komercijalni prostori biti zakupljeni kako bi pokrili barem dio troškova koji će Rijeka morati izdvajati za održavanje broda.

Bez obzira što Galeb više nikada neće zaploviti, troškovi njegovog održavanja bit će veliki kao i za svaki brod njegovih dimenzija. Kakva mu je budućnost, treba tek vidjeti, ali ono što znamo je njegova velika povijest koju možda znaju tek zaljubljenici u pomorstvo. Galeb je prvenstveno ‘Titova jahta’, ali on je i prije Tita prošao puno toga, od prijevoza banana, ratne službe, teških oštećenja pa čak i potonuća. S morskog dna ga je podignuo splitski Brodospas, ali počnimo redom.

Brod koji je preživio nemoguće

Brod je dužine 117 m, širine 15,13 m, deplasmana 5377 tona i dubine gaza 5,7 m. Pokreću ga dva Fiatova dizelska motora, a mogao je postići brzinu od 17,6 čvorova. Naručila ga je talijanska kompanija Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB) iz Genove, koja se bavila trgovinom južnim voćem. Da bi zadovoljila tržište Europe kompanija RAMB naručila je 1936. godine četiri brza motorna dizel broda. Brodovi su građeni u talijanskom brodogradilištu Ansaldo Genova, a započela je 1937. godine. Galeb je tada dobio ime RAMB III.

Kada je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, brod je angažiran u ratu. RAMB III osim uloge prateće krstarice dobio je zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji. Brod se 30. lipnja 1941. godine po tom zadatku nalazio u libijskoj luci Bengazi kada ga je u pramac pogodilo torpedo iz britanske podmornice HMS Triumph. Oštećenje se nije moglo popraviti, te brod nije mogao isploviti. Kapetan Giuseppe Aneti rasporedio je teret tako da je brod mogao isploviti i to unazad, odnosno krmom naprijed, jer je jedino tako mogao ploviti. Brod je unazad plovio devetsto milja od Libije do Sicilije. Brod je iz Sicilije dovučen tegljačima u brodogradilište San Marco u Trstu.

Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su, tada još uvijek u popravku, preuzeli Nijemci. Najprije se od njega planiralo napraviti brod za prijevoz trupa, a zatim je donesena odluka da se taj brzi brod preuredi u minopolagač, te mu daju ime Kiebitz. Poslije preuređenja Kiebitz je mogao ukrcati 240 mina, postavljene su mu šine za izbacivanje mina i dodatno protuavionsko naoružanje. Tijekom 1944. godine brod je postavio više od 5000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu. 5. studenog 1944. godine u riječkoj luci potopilo ga je savezničko ratno zrakoplovstvo.

Brodospas ga izvadio s dna, u Hrvatsku vraćen u raspadnom stanju

Godine 1947. otpočelo je vađenje Kiebitza koji se nalazio na dubini od 22 metra. Vađenje potonolog broda odradio je splitski Brodospas. Prvi put se u nas primijenilo vađenje broda pomoću cilindara i stlačenog zraka. Početkom 1948. brod je izvađen i djelomično rastavljen i rekonstruiran u pulskom brodogradilištu. Brod je potpuno i vrlo luksuzno i moderno uređen i predan JRM kao školski brod “Galeb”.

Brod je i danas poznat kao ploveća rezidencija Josipa Broza Tita. Od ožujka 1953. godine, kada je krenuo u prvi posjet Velikoj Britaniji, Tito je Galebom putovao 14 puta posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta – Europi, Aziji i Africi, pristavši u 29 luka (u neke i više puta). Na ovim putovanjima Galeb je prešao 85.000 nautičkih milja (157.420 km), u trajanju od 478 dana.

Tijekom posjeta Galebovom palubom prošli su mnogi državnici i predstavnici prijateljskih zemalja, od engleskog premijera Winstona Churchila, grčkog kralja Pavla i kraljice Frederike do etiopskog cara Haile Selassija i marokanskog kralja Hasana II., a posjetili su ga i predsjednici nesvrstanih zemalja Gamal Abdel Naser, Džavaharlal Nehru, Ahmed Sukarno, general Abud, Kvame Nkrumah, Albert Tabnen, Habib Burgiba, Sirimavo Bandaranaike, U Nu, Ne Vin, Modivo Keita, Seku Ture, arhiepiskop Makarios, ali i predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov. Pored državnika na Galebu su boravili i mnogi svjetski poznati znanstvenici, umjetnici i visokopozicionirani vojni dužnosnici. Zadnje Titovo putovanje ovim brodom bilo je 1979. godine.

Bio u Crnoj Gori

Početkom Domovinskog rata 1991. brod iz Pule prebacuje vojnike u Šibenik i nakon djelovanja u okolici Dubrovnika povlači se u crnogorsku luku Boku kotorsku. Tu ostaje vezan do kraja 1990-ih, kada ga kupuje grčki brodovlasnik s namjerom napraviti luksuznu jahtu za bogatu klijentelu, ali od toga se odustalo jer bi jefitnije bilo napraviti potpuno novi brod.

Galeb kada je doveden u rijeku iz Crne Gore bio je u katastrofalnom stanju na rubu potonuća. Od nekad luksuzne Titove jahte koja je plijenila poglede diljem svijeta, ostala je samo olupina, ljuštura očišćena od svega vrijednog. Do trenutka kada je doveden u Rijeku, na brodu nije ostao niti jedan trag luksuza o kojem se nekada pričalo. O tome svjedoče i brojne fotografije iz tih godina. Brod je potpuno devastiran u Crnoj Gori i opljačkan od vrijednosti.

Danas je Galeb popravljen i spašen od potonuća. Iako više nikada neće biti u stanju za plovidbu, Galeb je doveden u vjerojatno najbolje stanje od vremena kako ga je Tito zadnji put vidio.

Tito ispao iz kreveta

Ideološki sukob između komunizma i kapitalizma kulminirao je Hladnim ratom, koji je obilježio podjelu svijeta na dva suprotstavljena bloka. Treća snaga, uspješno balansirajući između Istoka i Zapada, bili su Nesvrstani – mirnodopski pokret čiji je osnivač bio Josip Broz Tito.

Važan instrument Titove ambiciozne diplomacije bio je Galeb, školski brod jugoslavenske ratne mornarice koji je služio i kao plutajuća rezidencija Josipa Broza Tita. Od ožujka 1953. kada je krenuo iz Boke Kotorske u prvu posjetu Velikoj Britaniji, Tito je Galebom putovao 14 puta, posjećujući 18 zemalja na tri kontinenta. Na ovim putovanjima, Galeb je prešao 85.000 nautičkih milja (157.420 km), u trajanju od 478 dana.

Kada bi Galeb mogao pričati, sigurni smo da bi se tu našlo nevjerojatnih anegdota, ali srećom, oni koji su plovili Galebom nisu ostali nijemi na ono što su doživjeli. Branko Lončarić bio je jedan od rijetkih koji za sebe može reći kako je plovio s Titom po svjetskim morima. Naime, on je bio jedan od onih kojima je vojna služba odredila služenje na brodu Galeb, plovećoj rezidenciji bivšeg jugoslavenskog predsjednika. Za njegova služenja, Tito je triput plovio Galebom; u Grčku, Tursku te Indiju i Burmu. Prvi čovjek bivše države je, kazao je svojedobno za RTL, bio ljubazan prema posadi, a volio je i sjediti na palubi.

Kako je netko sabotirao Tita i cara Selassija

“Kad smo se vratili iz Indije i Burme, počastio nas je u Kvarneru u Opatiji ručkom. Joj, kad se sjetim kad smo krenuli iz Rijeke u Indiju, Jovanka Broz nas je pratila samo do broda, 15 dana smo plovili do Indije, u makini je bilo 40 stupnjeva, a u Saudijskoj Arabiji smo čekali jedan dan na sidru, čuvala nas je vojska jer je na brodu bio maršal Tito. Tito se uvijek lijepo ponašao prema posadi, volio je mornare, volio se grupno slikati s nama, više puta sam ga pozdravljao jer on je bio na palubi, a mi smo se spuštali dolje. Na palubi je pisao neka pisma i govore koje će držati, i obično se zadržavao na palubi”, prisjetio se Lončarić.

“Jednom je po noći toliko valjalo, da je Tito pao s kreveta. Bili su to oni uski brodski kreveti bez stranica, i onda su komandiri digli kolegu i mene pa smo običnu dasku stavili uz krevet da mu bude zaštita od pada. Dobro je bilo kad je ljuljalo naprijed – natrag, ali kad je valjalo bočno, niste se mogli nigdje zaštititi. No Tito nije uopće bio ljut nakon pada i mirno i ljubazno je čekao da mu stavimo zaštitu na rub kreveta”, prisjetio se Lončarić.

Kaže kako su se za vrijeme njegova služenja dogodila dva kvara na motorima, a za oba smatra da su posljedica sabotaže. Detaljno se prisjetio jednog od incidenata.

“Bilo je to u Rijeci, ukrcali smo 500 tona nafte i trebali smo voziti cara cara Selassija na Krf i doplovili smo do Šibenika. Ujutro smo palili pomoćne motore, ali ni jedan da upali. Probali smo upaliti velike, glavne motore, ni jedan nije htio upaliti”, rekao je. Objasnišvi kako su popravili brod, Lončarić je otkrio kako su naposljetku otkrili kako je u gorivu Galeba bilo 20 posto solne kiseline. “Odakle tolika solna kiselina, nismo saznali. Možda su nadređeni saznali, ali ja nikad nisam to saznao, ali bila je to sabotaža. Tek tad smo ukrcali cara i vozili ga na Krf”, do detalja se prisjetio Lončarić prošlih vremena