Bujanec ‘potaracao’ Tomića i ekipu: ‘Trifunović je više nego itko pridonio razgolićenju jugoslavenstva’

Već danima se ne prestaje pisati o slučaju glumca Sergeja Trifunovića koji je zaratio s hrvatskom policijom, divljao po Instagramu pa dobio zabranu ulaska u Hrvatsku i šengenski prostor na godinu dana. Na mega dramu koja je nastala osvrnuo se i voditelj Velimir Bujanec, koji je u svom stilu analizirao popratni kaos u regiji.

U svojoj objavi imena “Sergejev poučak”, voditelj Bujice je zaključio kako je “srpski glumac više je nego itko pridonio razgolićenju jugoslavenstva Ante Tomića, Bojana Ivoševića i ostalih BG-klečavaca iz Hrvatske”.

“Žao mi je jedino Trifunovićevog psa, bez obzira na to što se zove Mile, a ne Hund”, započeo je Bujanec.

Trifunović divlja po Instagramu i okuplja ‘pristaše’: ‘Pravi si ambasador umrle Srbije’

Pred takvima Jugani kleče

“Sergej Trifunović potpuno je zasluženo izbačen iz Hrvatske i Schengenskog prostora na neko vrijeme… Sad nek’ unutar granica Beogradskog pašaluka vrijeđa Vulinove žandare, a vodstvo hrvatskog MUP-a pokazalo je kako se ponaša DRŽAVA i zbog toga zaslužuje svaku pohvalu. Ono što je još ljepše – Trifunovićevo divljanje na društvenim mrežama doslovce je razorno djelovalo na tzv. hrvatski jugo-kružok, a Sergej je ipak njihova dugogodišnja ‘ikona’ i pred takvima Jugani kleče, ne samo prve subote u mjesecu, već svaki Božji dan”, piše Bujanec pa dodaje da je “Trifunović iskreno izgovorio ono što zaista misli o Hrvatskoj državi i našem redarstvu”.

A onda se osvrnuo na Tomića i Ivoševića.

“Nemojmo se zavaravati; potpuno isto – ili barem vrlo slično mišljenje, imaju i njegovi ‘hrvatski’ prijatelji, poput Ante Tomića ili Bojana Ivoševića. I zbog toga neka nitko ne pomisli da je Anti od kante ili WhatsApp ljubavniku virtualne Milice ugodno kada ga napada jugo-ikona Trifunović. To je otprilike kao da s neba siđe naš Božo Alić i napadne Martina Pauka ili Tihu Dujmovića. Ni splitskom političaru, baš kao ni cijenjenom kolegi novinaru, to sigurno ne bi bilo ugodno.

Žuti i ja smo umirali od smijeha

I baš zato je Trifunović naučio posebno mrziti dr. Zlatka Hasanbegovića, jedinog ministra prije Božinovića, koji je znao kako postupati s takvom bagrom”, podsjeća Bujanec pa se prisjeća jedne “tragi-komične situacije iz centra Zagreba nakon prvog zagrebačkog Festivala slobode.

“Dr.Hasanbegović, Žuti i još nas nekoliko, popili smo piće na terasi PIF-a, gdje bivši ministar i inače voli već samom svojom pojavom provocirati jugo-salonsku ljevicu… Bio je tamo i Sergej Trifunović, čija je snimka pjevanja četničkih pjesama taman postala viralna. Zlatko ga je krenuo provocirati, govoreći da je “hrvatski nacionalist” i nema problema upustiti se u razgovor sa sebi sličnima iz Beograda, što Sergej svakako nije…

Dobro se sjećam da to Trifunoviću baš i nije sjelo, a onako zbunjen, uopće nije ni shvatio s kime razgovara! Doktor ga je još zamolio i za selfie, a Žuti i ja smo umirali od smijeha jer je pored Sergeja sjedila neka baba i živčano, možemovski grizla nokte zbog glumčeve naivnosti… Ubrzo se Tirfunović digao i otišao, međutim – eto ga natrag već za tridesetak sekundi! Jednako živčano kao i njegova pratilja (koja ga je valjda upozorila na Hasanbegovića) zamolio je bivšeg ministra kulture: ‘Sorry stari, molim te ako bi mogao izbrisati snimak, ja stvarno nisam znao da si ti taj!’

Zlatko je vrlo smireno pobrisao sliku, a ja sam se nadao da će smeće barem ostati u smeću – pa da ga proslijedim savezničkim portalima… Al’ Zlatko, koji je i inače smušen s tehnikom, taj je puta stvarno sve izbrisao i propao mi je plan o izrugivanju s nesretnikom, kojeg ne vole ni u Beogradu! A portret sa “zloglasnim” ministrom Hasanbegovićem, sigurno bi mu još žešće zamjerili”, prepričava Bujanec.

Zaista razumijem da Sergeju nije lako

“U svakom slučaju, beogradski glumac je nama nacionalistima najnovijim skandalom učinio veliku uslugu; prokazao je svoje jugo-drugove – i u ime svih njih izrekao iskreno mišljenje o Hrvatskoj državi, našim snagama sigurnosti i nacionalnoj povijesti. Sad je i najvećim slijepcima jasno da takvima ne smijemo pružati utočište niti davati proračunski novac i da ni u kakvoj varijanti svojom pojavom ne smiju nagrđivati Lijepu našu.

Zaista razumijem da Sergeju nije lako. Gdje će sad, jadan?! Balaševići nemaju države ni na igrici, pravi ga Srbi ne vole. Ne vole ga ni Hrvati. Uvjeren sam da bi između pravih Hrvata i pravih Srba bilo mnogo manje problema, kada ne bi bilo tih Jugana sa Sutjeske, tifusara koji nose kapu s tri roga i bore se protiv Boga!

U cijeloj priči jedino mi je žao jednoga Mile. To je Sergejev pas, kojeg Ante od kante pogrdno naziva “đukelom”. Ako je ikada postojalo huškanje na pse i kad bi se jednoga dana počeo problematizirati govor mržnje prema kućnim ljubimcima, Tomićeve uvrede na račun glumčeva njemačkog ovčara bile bi ogledni primjer za drakonsko kažnjavanje”, napominje Bujanec pa dodaje da “hrvatsko redarstvo nije nimalo pogriješilo s kaznom srpskom glumcu”.

Pokušajte malo promijeniti percepciju i vidjet ćete fascinantan detalj iz karijere Luke Modrića

Ja bih ga ipak nazvao Hund

“Najveća pogreška dogodila se, paradoksalno, na Bajakovu – jer je hrvatsko redarstvo propustilo zaštititi jednog lijepog psa od ‘obiteljskog’ nasilja! Naime, Sergejov Mile trebao je na granici biti oduzet neodgovornom vlasniku i privremeno smješten u azil – te na kraju udomljen kod nekog Hrvata ili poštenog Srbina, koji se zna ponašati s tako krasnim životinjama.

VAŽNA NAPOMENA: Ne ulazim u to, zbog čega je Trifunović svom njemačkom ovčaru dao ime Mile. Ne vjerujem da je po Dodiku, prije će biti – da je po glavnom junaku iz Vuka samotnjaka… Sergej ga je nazvao Mile, a ja bih ga ipak nazvao Hund! Moj njemački ovčar zove se Maks. Ne znam hoće li glumac pogoditi po kome sam mu dao ime, ali sam siguran da je naučio kako tako lijepe i opasne životinje ne smije izvoditi u šetnju bez uzice…

P.S. Da ne bi ispalo kako Bujica ‘mrzi’ beogradske glumce; od Sergeja Trifunovića mnogo mi je simpatičniji Vuk Kostić, a njegova izjava o ‘velikom zidu koji treba podići između Hrvata i Srba’ kod mnogih mojih prijatelja naišla je na iskreno odobravanje. Jedino se moramo dogovoriti gdje bi točno sagradili taj zid, bez “ćuprije”… Ako ćemo po Andriću – neka bude na Drini!”, zaključuje Velimir Bujanec.