Bivši saveznici sad se užasno mrze: Toliko žele uništiti Izrael, da su spremni i na najgoru opciju

Iran je ispunio svoju prijetnju da će uzvratiti zbog napada na njegov konzulat u Siriji. Tijekom noći sa subote (13. travnja) na nedjelju je ispalio više stotina projektila prema Izraelu, ali zahvaljujući obrambenom sustavu Željezne kupole, napad nije imao gotovo nikakav učinak. Iranski napad, iako bezuspješan, mogao bi dovesti do eskalacije sukoba na Bliskom istoku.

Iranski čelnici već tjednima prijete da će osvetiti smrt dvojice najviših zapovjednika Iranske revolucionarne garde koje su Izraelci ubili. Izrael odgovara da će uzvratiti Iranu. Međunarodna zajednica upozorava na sprječavanje spirale nasilja, ali poznato je da SAD itekako imaju interese na području Bliskog istoka i da će se vjerojatno umiješati ako Izrael bude u ozbiljnoj opasnosti.

U ovom tekstu dajemo pregled događaja koji su Iran transformirali od nekadašnje marionete Zapada do najstrožeg islamskog režima na svijetu, u kojoj zakon kroje islamski mudraci i žene imaju minimalna prava. Istovremeno tekst ukazuje na agresivnost kojom su se SAD petljale u unutarnje odnose u Iranu. Američki predsjednik George W. Bush 2002. godine proglasio je Iran dijelom osovine zla, čime je naglasio neprijateljski stav prema Iranu. Tijekom iranske revolucije ideološki vođa ajatolah Ruhollah Khomeini je iskoristio pojam “veliki Šaitan” (veliki vrag) kojim je nazvao SAD. Pojam se i dalje koristi u javnom govoru u Iranu i iskazuje neprijateljstvo prema Americi.

Amerikanci izazvali državni udar

Sredinom prošlog stoljeća Iranom je vladao premijer Mohammad Mosaddegh. Mossadegh je htio ograničiti britanski utjecaj nad iranskom proizvodnjom nafte. Time se zamjerio državama Zapadnog bloka koje su se utrkivale s Istočnim blokom za kontrolu nad Bliskim istokom. Tad su Amerikanci organizirali državni udar kojim je svrgnut Mossadegh, a na vlast je postavljen šah Reza Pahlavi iz kraljevske obitelji koja je prije vladala Iranom.

Pahlavi je praktički postao marioneta SAD-a i Iranom je vladao prateći interese Zapada, sve dok nije izbila Islamska revolucija 1979. Radi se o previranjima kojima su nezadovoljni građani htjeli promijeniti državu koja se sve više približavala načinu života kakav je na zapadu. Ideološki vođa revolucije ajatolah Ruhollah Khomeini je htio ukinuti carstvo i osnovati republiku koja bi bila temeljena na dva stupa, islamu i demokraciji.

Šah je u strahu za vlastitu glavu pobjegao iz države 1. siječnja. Prvo je otišao u Ameriku, a zatim mu je azil pružen u Egiptu gdje je živio ostatak života. Khomeini je vrlo brzo okupio masovno sljedbeništvo i revolucija je pridobila kritičnu masu. Bilo je očito da se spremaju velike promjene. Khomeini je do 1982. godine konsolidirao moć i postao ne samo ideološki, već i de facto vođa države.

Talačka kriza u Teheranu

Najpoznatiji i najdramatičniji događaj iz Islamske revolucije bio je okupacija američke ambasade u Teheranu. U ambasadu je 4. studenog 1979. upala grupa studenata koji su pripadali grupi bliskoj Islamskoj revoluciji. Studenti su bili naoružani i zauzeli su ambasadu gdje su kao taoce držali 53 američka diplomata i državljana.

U Iranu na događaj su gledali kao osvetu za to što je Amerika tajnim kanalima potkopavala Islamsku revoluciju. Američki predsjednik Jimmy Carter 24. travnja 1980. naredio je posebnu akciju spašavanja talaca koja je dobila naziv Operacija orlova kandža (Eagle Claw). Međutim operacija je bila potpuni promašaj i u njoj je poginuo jedan Iranac i osmero Amerikanaca koji su se helikopterom zabili u drugi avion.

Pogledajte kako udara moćni obrambeni sustav: Razbili su iranski napad, tajna željezne kupole

Talačka kriza u Teheranu trajala je do 20. siječnja 1981., dakle 444 dana. Iranci su tražili izručenje šaha Pahlavija koji je tad još bio u Americi, ali Amerikanci su tražili bezuvjetnu puštanje talaca. Kriza je na kraju završila jer je Irak napao Iran. Osim što su se imali nerješivi granični spor, Iračani su se pribojavali da će se Islamska revolucija u Iranu proširiti na njihovu šijitsku manjinu (Iračani su većinom suniti, a Iranci većinom šijiti) te su jednostavno procijenili da je geopolitički dobar trenutak za napad. Iranci su započeli pregovore s Amerikom u kojima je medijator bio Alžir te su pustili taoce, ali diplomatski odnosi službeno nisu obnovljeni.

Embargo i kontrola nuklearnog projekta

Od 1995. godine SAD su uvele embargo na trgovinu s Iranom i nakon toga i ekonomski odnosi su bili veoma nestabilni. Američki obavještajci doznali su da Iran samostalno razvija nuklearni projekt. SAD su tad shvatile da im je važnije ograničiti razvoj iranskog nuklearnog projekta nego držati ih pod strogim sankcijama. Iz tog razloga 2015. godine sklopljen je Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja u kojima se Iran obvezuje ograničiti proizvodnju nuklearnih tvari i dopuštati međunarodne inspekcije svojih nuklearnih postrojenja. Zauzvrat tome Amerike je 2016. ukinula sankcije Iranu.

Koliko je poznato javnosti Iran još nije izradio nuklearno oružje, ali većina iranskih nuklearnih laboratorija nalazi se pod zemljom i dobro su skriveni. Usprkos dogovoru Iran u više navrata u svoja postrojenja nije pustio međunarodne inspekcije. Administracija Donalda Trumpa povukla je sporazum i ponovno uvela sankcije 2018. godine čime je svojim riječima pokrenuo “kampanju maksimalnog pritiska” protiv Irana.

Iako su odnosi SAD i Irana u posljednjih nekoliko godina primarno neprijateljski, u nekim geopolitičkim pitanjima one se slažu. Na primjer SAD i Iran surađivale su u borbi protiv sunita u Iračkom ratu i u suzbijanju militanata Islamske države.

WATCH: Iranian missiles hit Negev desert in southern Israel pic.twitter.com/aYaPWJ86wz

— BNO News (@BNONews) April 13, 2024

Odnos prema Izraelu

Poznato je da su SAD bliski saveznik Izraela još od njegovog osnutka. Istovremeno Iran otvoreno želi uništenje Izraela. Ajatolah je Ameriku prozvao velikim, a Izrael malim Šaitanom. U javnom diskursu Iran redovno naziva Izrael zločinačkom državom i održava parade podrške Palestini.  Međutim Iran svoju otvorenu mržnju spram Izraela drži u kontroliranoj ravnoteži s proračunatošću.

Iran održava kontrolu nad Bliskim istokom ulaganjem u paramilitarne skupine i plaćenike koje privlače i pod svoje ideološko krilo. Iranska revolucionarna garda osnovala je libanonski Hezbollah, militantnu skupinu moćniju od libanonske vojske, koji bi mogao pokrenuti ako doista želi provesti invaziju na Izrael. Osim toga Iran redovno potpomaže i druge skupine u regiji.

Svijet strepi od osvete Izraela: ‘Ako odgovore, to je korak do trećeg svjetskog rata’

Izrael najavljuje odgovor na iranski napad, ali još nisu objavili kakve prirode će on biti. Za sad su zatražili međunarodnu zajednicu da uvedu teške sankcije na Iran i prepoznaju Iransku revolucionarnu gardu kao terorističku organizaciju. Međunarodna zajednica, uključujući čak i Rusiju osudila je napad. Iran je rekao da je gotov s odmazdom, ali da će ponovno uzvratiti ako Izrael nešto poduzme. Situacija je jako neugodna, ali eskalacija bi i dalje mogla biti spriječena.

Međunarodni akteri ne žele još veći rat u regiji što znači da će se potruditi odvratiti obje strane od produbljivanja sukoba. Iran je vjerojatno bio svjestan da njihov napad neće postići veliki učinak, već su samo htjeli poslati poruku. Da su htjeli ozbiljno povrijediti Izrael vjerojatno bi mobilizirali Hezbollah i pokrenuli kopnenu invaziju koju Izrael ne može zaustaviti Željeznom kupolom. Sad sve ovisi o tome hoće li Izrael postupiti razborito ili će nastaviti spirala nasilja.