Beroš se hvali realizacijom skupog projekta oko kojeg se prije 20 godina vezala golema afera

Neposredno prije izbora, ali i uoči još jedne turističke sezone, ministar zdravstva Vili Beroš pohvalio se pokretanjem projekta Hitne medicinske helikopterske službe pa je ustvrdio da na taj način pratimo svjetske trendove. Zadnjega dana ožujka helikopter iz baze na otoku Krku poletio je prema Malom Lošinju, odakle je pacijenta s ozljedom glave prevezao do riječkog KBC-a. Riječ je inače o prvoj hitnoj intervenciji tima Hitne helikopterske medicinske službe nakon što je krajem ožujka ove godine uspostavljena ova služba na teritoriju cijele države.

No projekt kojim se Beroš hvali nije nikakva novotarija, štoviše, riječ je o ideji staroj dva desetljeća, koja se pokušala realizirati 2004. i 2005. godine, što su obilježile brojne kontroverzije. U to je doba odluku o osnivanju privatne helikopterske višenamjenske službe donijela HDZ-ova vlada Ive Sanadera. Premda su već bile prikupljene ponude, natječaj je 2005. godine ipak poništen te je donesena odluka da se prijevoz ozlijeđenih prepusti vojsci. Poništenju natječaja kumovala je sumnjiva vlasnička struktura tvrtke koja je bila glavni pretendent natječaja, a riječ je o tvrtki HIKO helikopteri koja se povezivala s Vladimirom Zagorcem.

O poništenju natječaja svojedobno je govorio tadašnji potpredsjednik Vlade Damir Polančec, pod čijom palicom natječaj za višemilijunsku službu i jest poništen nakon što se posumnjalo u njegovu transparentnost. Polančec je u svojim medijskim istupima objašnjavao kako je natječaj pripremala jedna domaća odvjetnička kuća po napucima Hrvatskog fonda za privatizaciju, a bez pretjerane uključenosti MORH-a i Ministarstva zdravstva. Prema njegovim riječima, taj je projekt naslijeđen od Andrije Hebranga, koji je bio njegov prethodnik, odnosno nekadašnji potpredsjednik Vlade koja je donijela odluku o prihvaćanju projekta VHS-a na sjednici održanoj u listopadu 2004. godine, kada je Hebrang bio ministar zdravstva, ali i čelnik Povjerenstva za organizaciju i koordinaciju projekta VHS-a. Na toj istoj sjednici Vlada je imenovala i povjerenstvo za organizaciju VHS-a te za njezina šefa postavila Hebranga, koji je, doduše, četiri mjeseca poslije napustio funkciju potpredsjednika Vlade.

Sumnjiva pozadina

Ideja je bila da se tim projektom, osim prijevoza ranjenika i bolesnih, uspostavi višenamjenska služba koja bi za MUP nadzirala granicu i požarišta te za HGSS tragala za stradalima, a jedan od uvjeta natječaja bio je i da helikopteri mogu letjeti i noću. Priča je, međutim, pala u vodu kada se u pitanje doveo kredibilitet kompanije HIKO helikopteri koja je pretendirala na taj posao jer je tvrtka osnovana 2004. godine, to jest pola godine prije nego što je tadašnja vlada donijela odluku o raspisivanju natječaja.

U lipnju te iste godine jedan od dva helikoptera tvrtke HIKO helikopteri, Eurocopter EC-135, u Divuljama je sudjelovao u pokaznoj vježbi, što je ujedno bilo prvo javno predstavljanje kompanije čiji je formalni osnivač bila austrijska tvrtka Human Consult Planungs, koja je i sama osnovana godinu dana prije. Međutim, 75 posto njezina vlasništva držali su Hrvat Krunoslav Hirc i njegova supruga Regina Šušteršić Hirc. Human Consult Planungs u naravi se bavio cestogradnjom, ali osim pokušaja osvajanja natječaja za gradnju tunela u Crnoj Gori, nigdje nije bilo moguće pronaći podatke o njihovu građevinskom angažmanu. Direktor te tvrtke u našoj zemlji bio je Robert Hirc, koji se prije nekoliko godina spominjao kao jedan od vodećih ljudi Čačićevih Reformista.

Pojavila se informacija da se HDZ sprema na najgore: ‘To bi bilo nezamislivo’

Nekoliko mjeseci prije natječaja 20-postotni udio u tvrtki majci, Human Consult Planungsu, Krunoslav Hirc prepušta misterioznoj offshore kompaniji iz Lihtenštajna Magusta Anstalt registriranoj u odvjetničkom uredu Hoop&Hoop u Vaduzu, poznatoj kao osnivaču svih tvrtki povezanih sa Zagorcem u aferi Hypo. Tvrtku HIKO helikopteri je, da priča bude do kraja zanimljiva, financijski pratila Hypo banka, koja je kupila dva Eurocopterova helikoptera za osam do deset milijuna eura te ih zatim putem leasinga prepustila tvrtki HIKO. Prema studijama isplativosti, posao tvrtke HIKO helikopteri s dva Eurocoptera EC-135 procjenjivao se na 400 milijuna eura u idućih 20 godina. Ta dva višenamjenska Eurocoptera EC-135 bili su opremljeni da mogu obavljati prijevoz hitne medicinske službe za Ministarstvo zdravstva, vršiti dnevni i noćni nadzor državne granice i požarišta za potrebe MUP-a, te obavljati akcije spašavanja na kopnu i moru za HGSS.
Premda se u medijima ova tvrtka povezivala sa Zagorcem, njezini vlasnici te su medijske konstrukcije ustrajno demantirali, ali je poveznica ostala.

Strani piloti

Iako je krajem 2004. godine HIKO bio favorit za posao, u idućem periodu na natječaj se javilo pet tvrtki, među kojima i Orka film Hrvoja Čermaka, iza kojeg je zapravo stajao njegov otac, general Ivan Čermak, no unatoč tomu, u srpnju 2005. godine natječaj je poništen, a već u siječnju 2007. godine država se odlučila angažirati Pastor, a ne tvrtku HIKO, s tim da se uz ove poslove vezao Danijel Štern, iza kojega je stajao njegov otac Davor Štern. Tvrtka HIKO helikopteri, koliko je poznato, nakon neuspjeha u Hrvatskoj svoja dva helikoptera poslala je u Grčku, odakle je jedan od Zagorčevih poslovnih partnera i gdje su tada bjesnjeli veliki požari, a što je dalje bilo s njima, nije poznato.

Sve u svemu, Beroš se danas usred kampanje za parlamentarne izbore uvelike hvali projektom starim dvadeset godina. Zbog tromosti države pacijenti su naime desetljećima prebacivani vojnim helikopterima MI-8, a iz pravnih razloga i radi osiguranja bili su deklarirani kao teret, no sada bi ipak trebali uzletjeti specijalizirani Airbusovi helikopteri odnosno manje “stotridesetpetice” u Zagrebu i Osijeku te veće “stočetrdesetpetice” u Rijeci i Splitu. Zamišljeno je da letjelicama upravljaju strani piloti.

Inače su dosad helikopterski medicinski letovi u našoj zemlji korišteni samo kad bi se pacijent stabilizirao u kakvoj obližnjoj medicinskoj ustanovi, osim kad se radilo o letovima traganja i spašavanja. Samo su prošle godine helikopteri Ministarstva obrane prevezli 949 pacijenata u Splitu i na Krku, a Ministarstva unutarnjih poslova još 346 u Dubrovniku. Onaj tko je pomislio da je Beroš na ovaj način dugoročno riješio problem u gadnoj je zabludi jer je javnom nabavom ugovoreno kako ćemo četiri helikoptera s inozemnom posadom za razdoblje od sedam godina platiti 62,5 milijuna eura. Iz toga proizlazi da ćemo za ovu uslugu godišnje izdvajati 8,9 milijuna eura. Predviđeno je ujedno i 10.500 sati leta, a helikopter je iznajmila zajednica ponuditelja iza kojih stoji hrvatska tvrtka Eli-Adriatik Matulji, španjolska Eliance Helicopter Global Services te talijanska tvrtka EliFriulia.

Model najma

Uz helikoptere, tvrtke bi trebale osigurati i medicinsku opremu, servis, rezervne dijelove te posadu, a država helidrome, baze, gorivo, materijal te medicinsko osoblje. Nagađa se da će posadu činiti Talijani i Španjolci, a da smo se kojim slučajem odlučili za kupnju opremljene “stotridesetpetice” platili bismo je oko šest milijuna eura, dok bismo devet milijuna eura izdvojili za opremljenu “stočetrdesetpeticu”. Unatoč tomu, Beroš je objasnio kako je model najma ujedno i najbrži, ali i da ispunjava financijske i kadrovske mogućnosti. Upućeni u tematiku objašnjavaju kako se Hrvatska na ovaj model morala odlučiti u nedostatku pilota i servisa.

Da je ovaj model problematičan, ali i da ministar Beroš laže, ustvrdili su pak nedavno oporbeni saborski zastupnici iz SDP-a, koji su ukazali na to da cijela Hrvatska neće biti obuhvaćena programom hitne helikopterske medicinske pomoći, zbog čega su zatražili da se revidira raspored baza i helidroma. “Ministar laže i to savršeno dobro zna. Cijela Zadarska županija, veći dio Šibensko-kninske županije i pola Ličko-senjske ostali su bez ikakve pokrivenosti jer se nalaze na puno većoj udaljenosti nego što to zahtijeva pravilo zlatnog sata”, rekla je SDP-ova Sabina Glasovac.

Na pomolu scenarij koji ne odgovara ni HDZ-u ni oporbi: Izbori bi mogli završiti neočekivano

Beroša je Glasovac prozvala i da je, unatoč tomu što zna da je baš to područje možda i najugroženije, donio odluku da će područje s dosta otoka, rijetkom naseljenošću i starijim stanovništvom u Lici, zadarskom i šibenskom zaleđu ostati bez Ustavom zajamčene jednake dostupnosti svih zdravstvenih usluga. Zbog toga je detektirala kako ministar zdravstva građane dijeli na one prvog i drugog reda, pri čemu oni prvi imaju veću šansu za preživljavanje zbog poštovanja zlatnog sata. “Inzistiramo na tome da se ova nepravda ispravi i da se osigura nova baza za područja Zadarske, Šibensko-kninske i pola Ličko-senjske županije kako bi se građanima tog područja osiguralo pravo koje će imati i ostali stanovnici Hrvatske”, rekla je SDP-ovka.

Tri problema

Njezina stranačka kolegica Andreja Marić upozorila je da ni Međimurje, kao ni dio sjeverne Hrvatske nisu pokriveni Beroševim planom, a zbog ovog projekta oglasio se i čelnik Udruge HELP Mladen Tureček, koji je naveo kako postoji nekoliko problema. “Prvi su problem lokacije planiranih helikopterskih baza, drugi potreba da se pacijente iz helikoptera dodatno vozi u bolnicu vozilom hitne pomoći.

Treći problem je to što samo četiri helikoptera ne mogu pokriti cijelu Hrvatsku, već bi trebalo minimalno pet do osam dobro raspoređenih baza s helikopterima”, rekao je Tureček te upozorio da se prema tom planu ne može sa svih aerodroma ni pokriti takozvani zlatni sat koji je nužan za spašavanje života. Uz to, on je objasnio i da iskustvo drugih zemalja ukazuje na to da se Hitna helikopterska medicinska služba koristi na 50 do 70 kilometara od zračne baze odnosno bolnice radi postizanja zlatnog sata, dok je to kod nas 137 kilometara.

Pojednostavljeno rečeno, uvjeti nisu ispunjeni do kraja, ali je projekt krenuo te je pompozno promoviran u medijskom prostoru, i to baš sada kada se Berošev HDZ priprema za neizvjesne parlamentarne izbore na kojima i on sudjeluje, ali s mnogo manje entuzijazma i uz znatno manja očekivanja od onih koja su od njega u stranci imali na posljednjim parlamentarnim izborima na kojima je ministar zdravstva sudjelovao kao jedan od heroja u borbi s pandemijom koronavirusa.