Andrej Plenković ima svoju Pretorijansku gardu: Evo tko su oni i od čega ga zapravo štite

Poslijeizborne pregovore o formiranju vlasti na relaciji HDZ – DP opterećuje pitanje SDSS-a. Andrej Plenković inzistira da ova stranka bude uključena u buduću saborsku većinu, dok Domovinski pokret stoji čvrsto na svojim ranijim pozicijama kako nikakvo sudjelovanje SDSS-a i Pupovca u budućoj vladajućoj većini ne dolazi u obzir.

Zahvaljujući spinovima HDZ-a, ali i vještom manipuliranju dijela medija nesklonih DP-u, pitanje sudjelovanja SDSS-a u vladi odjednom je postalo pitanje sudjelovanja manjina u vlasti. Još gore, Domovinski pokret doslovno je optužen kao stranka koja želi istjerati manjine iz javnog života, pa i iz države.

Milorad Pupovac vješto je iskoristio medijsku hajku na DP kako bi okupio manjinske zastupnike, njih svih osam, te potom izjavio kako se manjinci neće dijeliti prilikom pregovora o budućoj vlasti. Pupovac je tako pojačao “svoj” klub s tri na osam zastupnika te de facto i de iure postao krojač političkog života u Hrvatskoj.

Gotov čin

Nema sumnje da Milorad Pupovac koordinira svoje poteze s Andrejem Plenkovićem. Najava podrške kluba nacionalnih manjina Gordanu Jandrokoviću kao budućem predsjedniku Sabora, i to dok traju pregovori HDZ-a s Domovinskim pokretom, najočitiji je pokušaj sužavanja manevarskog prostora DP-a u pregovorima. Ovaj manevar, za koji je Plenković nesumnjivo znao, nije nimalo korektan prema potencijalnom koalicijskom partneru.

S jedne strane, želi se oduzeti DP-u pravo da predloži mogućeg predsjednika Sabora iz svojih redova, a s druge, dovodi ga se pred gotov čin u vezi s budućom saborskom većinom. A kada se počelo nagađati kako bi se saborskoj većini koju bi činili HDZ i DP mogli priključiti Hrvatski suverenisti, Plenković je ponovno aktivirao svoje osigurače s liste HDZ-a. Ovaj put u javnost su istupili zastupnici HSLS-a i HNS-a, napominjući kako se buduća saborska većina ne može formirati bez predstavnika nacionalnih manjina. Jer to bi, prema njima, bio korak unazad u demokratskim standardima. Kako smo došli u fazu da pitanje SDSS-a postane pitanje formiranja vlade?

Odgovor treba tražiti u odnosima unutar HDZ-a, ali i u osam godina vladavine Andreja Plenkovića. Svih ovih godina, iako je bio neupitni vladar HDZ-a, Plenković se užasavao svoje stranke. Znao je da ne pripada izvornoj ideji HDZ-a, a dobro je znao i da malo treba da se ta stranka ponovno “povampiri”. Stalno mu je pred očima bila epizoda s Tomislavom Karamarkom, kada se HDZ, iako godinama uništavan od Sanadera i Kosor, u kratko vrijeme vratio na ideologiju na kojoj je nastao. 

Amorfna masa

Stoga je Plenković sustavno u posljednjih osam godina pokušavao uništiti svaki trag tog HDZ-a iz vremena Franje Tuđmana. Marginalizirani su i izbačeni svi koji su mogli predstavljati prijetnju njegovoj viziji HDZ-a. Pritom treba napomenuti kako unutar stranke nije bilo previše otpora Plenkovićevim potezima. Članstvo HDZ-a doslovno je bilo opijeno europejcem Plenkovićem koji im je donosio izborne pobjede, a uz njih i unosne sinekure.

O ideologiji i državi malo tko je u HDZ-u razmišljao. Iako je samo članstvo drastično umirio i doveo do faze amorfne mase koja reagira samo na njegov glas, ipak je u njemu ostao strah od ponovnog povampirenja. Stoga se s vremenom okružio pretorijancima kojima samo on vjeruje i koji samo njemu vjeruju. Ti su pretorijanci predstavnici nacionalnih manjina te drugih malih stranaka poput HNS-a i HSLS-a koji nikada ne bi ušli u Sabor da nije HDZ-a. Sada vraćaju uslugu Plenkoviću govoreći ono što on misli, ali zbog delikatnih pregovora ne smije javno istupiti. S druge strane, lojalnost SDSS-a i drugih predstavnika manjina kupljena je milijunima eura iz proračuna. 

No pitanje je koliko su pametno nacionalne manjine odigrale u ovoj delikatnoj političkoj situaciji. U hrvatskim nacionalnim političkim krugovima dosad zaista nije bilo nikakvih povišenih tonova ili netrpeljivosti prema predstavnicima nacionalnih manjina. Nekako je usvojen standard kako su oni dio političkog razvoja zemlje na europskom putu. Tu i tamo čuo bi se opravdan prigovor kako je broj od osam predstavnika nacionalnih manjina u Saboru pretjeran, a pogotovo kada u obzir uzmemo da je kompletna hrvatska dijaspora, koja broji više od tri milijuna ljudi, zbijena u tri saborska mandata. 

Ideološko glasilo

Međutim, nikada dosad ovaj problem nije postao glavna tema hrvatskog političkog života. Nikada se dosad nacionalne manjine nisu tako očito postavile kao krojači parlamentarne većine. Zbog načina biranja predstavnika nacionalnih manjina nikada se nisu smjeli dovesti u poziciju da presuđuju saborsku većinu. Sada se prvi put otvoreno raspravlja o broju predstavnika nacionalnih manjina u Saboru, načinu njihova izbora, ali i o ograničavanju prava glasa prilikom izbora vlade i mandatara. Prvi su se put prema predstavnicima nacionalnih manjina kritički postavili i s lijeve strane političkog spektra, a to bi kod predstavnika nacionalnih manjina trebalo upaliti alarm. Sudjelovanje u političkim intrigama Andreja Plenkovića moglo bi im se vratiti kao bumerang.

Kao jedan od najzornijih dokaza kampanje Domovinskog pokreta protiv nacionalnih manjina u javnosti je poslužio odnos DP-a prema tjedniku Novosti. Taj tjednik financira se iz državnog proračuna pod krinkom manjinskog glasila. Ustvari, tjednik širi neku vrstu četničke i anarho lijeve ideologije, i sve to proračunskim novcem hrvatskih građana. Budimo jasni, ovdje nije riječ o tjedniku koji se bavi folklorom, književnošću i drugim aspektima života srpske nacionalne manjine. Ovdje je riječ o čistom ideološkom glasilu koje hrani hrvatska država. U cijeloj Europi ne postoji sličan tjednik koji je financiran proračunskim novcem.

Dok se mediji u Hrvatskoj zgražaju nad sudbinom Novosti, u tišini je ugašen legendarni tjednik Hrvatsko slovo. Nitko, ali baš nitko nije spomenuo ovaj književni i kulturni list koji je desetljećima njegovao hrvatsku kulturu i tradiciju. Za Hrvatsko slovo nije bilo proračunskog novca, ono je moralo egzistirati na tržišnim osnovama, za razliku od Novosti. Ministrica kulture sasvim sigurno neće se zgražati nad činjenicom da je ugašeno Hrvatsko slovo kao što se zgražala kada se kritizirala uređivačka politika Novosti i način financiranja tog tjednika.

Strateški zaokret

Mnogo toga u politici Andreja Plenkovića u posljednjih osam godina ne drži vodu. Predstojeće razdoblje u kojem će se voditi pregovori između HDZ-a i DP-a o sastavljanju parlamentarne većine imat će nekoliko dimenzija. Naime, dok bude vodio pregovore s DP-om, Plenković će istovremeno morati voditi pregovore i s Anušićevom strujom unutar HDZ- koja sve glasnije postavlja pitanje – zašto inzistiramo na SDSS-u kada i mimo njih imamo većinu?

I dok Plenković uporno u buduću vladu zove SDSS i ostale nacionalne manjine, DP bi trebao napraviti strateški zaokret i u buduću vladu pozvati Most. Jasno komunicirati prema javnosti, ali i prema Mostu kako se država nalazi na prekretnici te kako samo sudjelovanje Mosta u budućoj vladi može donijeti stratešku prevagu nacionalnoj političkoj opciji. Grmoja kao i obično radi krive procjene i vuče krive političke poteze.

Plenkovića pokušava poraziti u suradnji sa SDP-om i Možemo. Ne shvaća kako se Plenkovićeva i Pupovčeva politika mogu poraziti samo u pregovorima o sastavu vlade na način da se ograniči moć Andreja Plenkovića, a s njom i moć Milorada Pupovca. Kada bi Most pokazao želju za ulaskom u vladu, potpuno bi se anulirala ucjenjivačka moć raznih štromara, hrebaka i pupovaca. Anušić bi dobio potreban poticaj i Plenković bi već sutra bio bivši. Odabravši politiku približavanja SDP-u i Možemo, Grmoja je samo učinio uslugu Plenkoviću, dajući mu priliku da još čvršće zagovara svoje politike vezivanja uz SDSS.