Analizirao što se događa i donio jedini mogući zaključak: ‘Hrvatska je pred terminalnom fazom’

Politička nastojanja provođenja revitalizacije hrvatske domicilne populacije ušla su u svoju terminalnu fazu zatvaranjem provedbenog ljudskog potencijala u strogo stranačko-partijske okvire, unutar kojih se selekcija dodatno svodi na zadivljenost, istomišljenost, bespogovornu sljedbenost, ponavljajuću retoričnost, pojavnu ushićenost, moguću pozicijsku dohvatnost, trgovinsku uspješnost i sličnu mogućnost kao derivaciju pripadnosti.

Stranačko-partijska pripadnost u formalnom i izražajnom obliku, uz sve prethodno navedene atribucije, postala je jedino i nezamjenjivo mjerilo razdvajanja politokratske od ostale populacije, neovisno o svim ostalim hrvatskom i svakom drugom društvu standardnim i poželjnim vrijednosnim kategorijama pri pozicijskom selektiranju i dodjeljivanju.

Vladanje društvom i prostorom u formi vrhovne političke moći i primarnog političkog vrednovanja po pripadnosti, dojmljivosti i pozicijskoj dohvatnosti vraća političku sadašnjost u partitokratska vremena u kojima stranka (partija) ili stranke (partije) definiraju, postavljaju i provode ukupni političko-društveni život u državnom društvu i prostoru. Vrijedi to jednako za privredu, kulturu, zakonodavstvo, sport, obrazovanje, informiranje te za gotovo sva ostala resorna područja u višestranačju, dvostranačju i jednostranačju, ali vrijedi i u svim socijalističkim, komunističkim i kapitalističkim sustavima.

Ovih deset stvari nužne su za spas Hrvatske: ‘Odmah se moraju primijeniti’

Posljedična neuređenost

Zatvaranje kruga s političkih vrhova i pretvaranje izvršnog djelovanja u svim resorima u političko selekcioniranje i postupanje sužava potencijal, razdvaja populaciju i posljedično usmjerava populacijske procese smjerovima koji ostavljaju negativne tragove u društvenim i prostornim temeljima. Odnos prema znanosti u takvim se modelima vladanja svodi na najamnost pa se objektivna nužnost uvažavanja znanstvene spoznaje, na kojoj bi se trebale temeljiti političke provedbe, pretvara u noćnu moru.

Nebitne su pritom spoznaje, razine obrazovanosti, dokazanosti izvan politokracije, stručne i znanstvene osobnosti i slične nužnosti uvažavanja standardnih vrijednosnih kategorija, jer se izvršni potencijal vidi, pronalazi, mjeri i izdvaja samo unutar zatvorenog stranačko-partijskog pripadništva. Uvažavanje po općeprihvaćenim mjerilima populacije izvan formalnog političkog pripadništva praktički i ne postoji, a takav sustav nadopunjavaju novinarski najamnici svojim programiranim i ciljanim javnim djelovanjem. Selektirani po sličnim političkim principima, javno izdvajaju samo nepripadnike, pri čemu je ponajmanje bitno dokazivanje objektivizacije usmjerenog.

Posljedična neuređenost takvog djelovanja najveće negativne tragove na hrvatskom primjeru ostavlja u brojnosti, sastavu, kretanju i nestajanju hrvatske domicilne populacije te njezinu razdvajanju ili ostavljanju na distanci s hrvatskom iseljenom diljem svijeta. Procjena mogućnosti vladanja prema stranačkom/partijskom potencijalu i pokrivanja pojedinih izvršnih resora na temelju istog, samo je nastavak političkog pripisivanja i dodjeljivanja izvršnih resornih funkcija kao da resorna stručnost i izvanpolitička dokazanost nisu bitne i kao da ostala izvanstranačka populacija stručno i znanstveno vrednovana u potencijalnom smislu i ne postoji. Takvo se političko mišljenje nastoji uvriježiti kao politička zakonitost i u takvom pristupu nema ideološkog razlikovanja, međutim, ono ipak u međuresornom razlikovanju postoji i ne vrijedi za sve izvršne resore.

Stranački potencijal

Moguće je navesti primjere zdravstva, znanosti i obrazovanja, vanjskih poslova i slične, u kojima je nezamislivo izvanstručno vođenje, dok je to u ostalima resorima provedbeno primjenjivo unatoč stalnim javnim političko-retoričkim potvrđivanjima njihove strateške nacionalne važnosti. Posebno je značajno kako međustranačkog prijepora, unatoč ideološkom razlikovanju, na tom pitanju nema niti ga je dosad bilo, jednostavno zato što uvijek prevlada stranačko-partijski interes zbrinjavanja pripadnika prema pozicijama u stranci-partiji na temelju kojih se i mjeri univerzalna stručnost u svim pitanjima.

Usvajanjem takvih kriterija stranačko-partijski provedbeni potencijal radikalno je sužen, dok se prema istom znatno brojnijem i potencijalno i spoznajno neusporedivo većem izvan tih okvira kriterijski politički odnosi kao prema sporednom pa čak i destrukcijskom u smislu narušavanja uspostavljenog zatvorenog sklada. Najbolje se to oslikava na demografskoj problematici za koju nitko više u političkom djelovanju ne može ustvrditi manju važnost, sporednost ili nebitnost, već samo stratešku i temeljnu značajnost postavljenu na razinu pitanja svih pitanja i opstanka.

Negaciju istoga ne mogu više javno izreći ni ideologijski anacionalni otkloni, ali uvijek mogu sami izričajno ili putem najamnih novinarskih djelovanja negirati postupke, pojedince ili sve ostale zagovornike apsolutne nužnosti demografske revitalizacije hrvatske domicilne populacije. Mogućnost im za to daju i selekcijski otkloni od stručnosti, stalne tvrdnje neupućenih o dugotrajnosti i složenosti procesa, javni izričaji o budućim postupanjima, javno dokazivanje nepoznavanja poticajnih revitalizacijskih modela, izostanak spoznaje o već primijenjenim poticajnim modelima u drugim uređenim i razvijenim zemljama, izričaji o imaginarnom ministarstvu te niz sličnih koji su izravna derivacija političke zatvorenosti, mjerljivosti i negiranja ukupnog potencijala hrvatske populacije.

Hrvatskoj prijeti kolaps: ‘Vremena više nema, ovaj problem više se ne smije zanemarivati’

Otvaranje krugova

Takvim djelovanjem Hrvatska je dovedena do terminalne faze nakon koje bez strateških odluka i planskog racionalnog vođenja na temelju jasno utvrđenih znanstvenih zakonitosti, “pitanje svih pitanja” postaje samo politički sadržaj javnog predizbornog i najavljujućeg poslijeizbornog izvršnog djelovanja, za vrijeme kojeg će u usporenom djelovanju demografske negativnosti poprimiti još izraženiju destrukcijsku ulogu razine izravnog ugrožavanja ukupne hrvatske uređenosti, ukupnog razvoja i nacionalne sigurnosti.

Moguće je dijelom čak i prihvatiti razumijevanje nužnosti brzine političkog djelovanja, ali nikad ništa nije nepromjenjivo i zatvoreno do razine političke nečujnosti smislenih i stručno-znanstveno utemeljenih poruka izvan zatvorenih krugova. Iako su one ne znamo koji put izgovorene, napisane i javno predočene, zbog važnosti ih je problematike nužno uvijek sustaviti ma koliko se to uprosječenim novinarskim najamnicima na zadatku čini u ideološkoj suženosti činom unošenja nemira, neprihvaćanja pripadnosti, pa čak i diverzije. Prevelik je zalog u pitanju pa ga također treba uvijek ponavljati – opstanak.

Tradicionalno ustrojstvo resornog izvršnog djelovanja u hrvatskim demografskim izrazito negativnim okolnostima, kad je u pitanju opstanak, jednostavno više ne može vrijediti niti ga se može slijediti. Elementarna logika nameće, a što se potvrđuje na svim znanstvenim kongresnim i sličnim skupovima različitog predmetnog interesa, spoznaju sažetu u učestalo izgovaranoj formi: Što vrijedi sve ostalo bez ljudi? Parafrazirajući primijenjeni izborni slogan u ovakvim hrvatskim demografskim okolnostima nužno je izgovoriti i Hrvatskoj trebaju ljudi. Razina značenja demografske problematike ne može više opravdavati nikakve druge političke i ine interese niti se može podvoditi pod bilo kakav oblik politokracije, partitokrcije i slične kreacije niti su moguća uvjetna opravdavanja relativno nebitnim razlozima kao što su vrijeme, prostor, brojnost ljudi, nespremnost, neupućenost i slična.

Nužno postupanje

1. Značenje stanovništva kao najvećeg potencijala i čimbenika svakog društva i prostora i temelja svih sustava na kojima počiva država jasna je i nedvosmislena potvrda potrebe njegova postavljanja u izvršnom sustavu u skladu sa značenjem i uzročno-posljedičnim uvjetovanostima u okruženju. Ustroj bi državnog ministarstva bila samo potvrda razumijevanja tog značenja jer je ionako sve ostalo nadgradnja temelja koji se zove stanovništvo.

2. Ministarstvo demografije i hrvatskog iseljeništva logičan je naziv vezan uz djelokrug rada zato što uključuje demografiju, znanstveno polje u društvenom znanstvenom području istog ranga kao npr. ekonomija, koje prema predmetnom interesu uključuje stanovništvo i sve njegove veze, procese i odnose koje formira u društvenom i prostornom okruženju. Predmetno uključuje prema tome ukupnu hrvatsku domicilnu populaciju, ukupnu hrvatsku identitetsku populaciju i migracijsku populaciju, dok je izdvajanje hrvatskog iseljeništva u nazivu ministarstva posebno bitno zbog funkcionalnog uključivanja hrvatskog iseljeništva u ukupni život Hrvatske, a ne samo povratničkog.

3. Strateško ministarstvo u Vladi trebao bi voditi ministar u poziciji potpredsjednika Vlade kako bi mogao koordinirati poticajne revitalizacijske modele u provođenju ostalih resora, a koje donosi resorno ministarstvo za demografsku problematiku u skladu sa znanstvenim zakonitostima.

4. Sva tri dosadašnja ureda koja su se bavila demografskom i iseljeničkom politikom potrebno je ustrojiti u okviru resornog ministarstva, uz uvjet formalnog i nužnog uključivanja struke i znanosti u djelovanju, prezentiranju, projiciranju i provođenju.

5. Izdvajanjem dosadašnjeg djelovanja izvan resora otvara se mogućnost dugog ustrojavanja ministarstva zbog prostornih, kadrovskih, programskih i sličnih uvjeta, a posljedica je izgubljeno vrijeme u kojem će depopulacija, prirodni pad, starenje i ostali demografski destrukcijski procesi napredovati do razine upitnosti revitalizacije i domicilnom populacijom.

6. Razdvajanje mladih od demografskog resora dovodi u upitnost stvarnu volju i želju revitalizacijskog djelovanja, kao uostalom i dosadašnje nevjerovanje u povratničke mogućnosti s početkom revitalizacije odmah.

7. Ne počne li se odmah s oba poticajna revitalizacijska modela, ne slijede li se već potvrđeni modeli u drugim zemljama i ne slijedi li se na europskoj razini postavljeno značenje koncepta 3D, znate li što će se dogoditi s hrvatskom populacijom do popisa stanovništva 2031. godine?

8. Znanost je temelj političkog razumijevanja, prihvaćanja, postupanja i ukupnog djelovanja, ma koliko bila u političkoj determinaciji postavljena kao forma.