Venera ima ozonski omotač, ali života niotkud

Znanstvenici su naknadno zaključili i da ozon, odnosno molekula od tri atoma kisika, nastaje sunčevim prženjem molekula ugljičnog dioksida u atmosferi Venere. Ugljik izgara, a kisik se oslobađa kako bi se sastavio trostruki spoj. Kao u Zemljinoj gornjoj stratosferi.

Iako je Venera u poodmaklom stadiju efekta staklenika, i njena atmosfera je spoj toksičnih plinova koji bi ubili čovjeka poprilično brzo, nekad je imala i pravi ozonski omotač. Ima ga i sad, ali je toliko visoko, i toliko rijedak da gotovo nije spomena vrijedan.

Venerin ozon tako, otkrila je letjelica Venus Express Europske svemirske agencije, ima tek 1% koncentracije ozonskog omotača Zemlje, i nalazi se na oko 100 kilometara od površine planeta. Sve je to Venus Express, ustanovio spektralnom analizom planeta.

Znanstvenici su naknadno zaključili i da ozon, odnosno molekula od tri atoma kisika, nastaje sunčevim prženjem molekula ugljičnog dioksida u atmosferi Venere. Ugljik izgara, a kisik se oslobađa kako bi se sastavio trostruki spoj.

A astronomi su se toliko uzbudili oko Venerinog slabašnog omotača zato što se kemijske reakcije koje se odvijaju ispod tog omotača mogu usporediti s onima iz Zemljine gornje stratosfere. A pošto neki znanstvenici smatraju ozon potrebnim kako bi se začeo život na nekom planetu, počela su i nagađanja o nekadašnjem životu na Veneri, piše New Scientist.

Isto tako, na primjeru Venere i njenih jedan posto ozona Zemlje, kao i na primjeru Marsovih 0,3 posto koncentracije, stručnjaci su zaključili da je planetu potrebno 20 posto zemljinog ozona da se uspostavi život.