Nova studija otkriva uzroke Malog ledenog doba!

Tijekom prošlosti klima na Zemlji mijenjala se više puta, a posljednja veća promjena dogodila se ne tako davno i trajala je poprilično dugo. Prema najnovijoj studiji kojom se bave znanstvenici sa Sveučilištu u Coloradu po prvi puta točno je određen početak, ali i uzrok Malog ledenog doba Zemlje.

Početak Malog ledenog doba na Zemlji uvijek je bio vrlo diskutabilan pojam. Neki znanstvenici tvrde kako je ono započelo još u 13. stoljeću, dok neki početak ovog zahlađenja svrstavaju tek u 16. stoljeće. U 13. stoljeću led na Sjevernom Atlantiku počeo je putovati sve niže prema jugu, jednako tako i ledenjaci sa Grenlanda. Nešto kasnije, u 16. stoljeću teoretski je započelo globalno širenje leda jer je ono zabilježeno sve do Kine i Novog Zelanda. Za razliku od poprilično nejasnog početka, gotovo svi znanstvenici slažu se da je ono trajalo do sredine 19. stoljeća. Također je vrlo nejasan bio i uzrok ovako jakog i dugotrajnog zahlađenja. Znanstvenici sa Sveučilišta u Coloradu bave se ovim pitanjem i izgleda da mogu ponuditi vrlo dobre odgovore koji će detaljnije biti pojašnjeni i objavljeni 31. siječnja u Geophysical Research Letters, publikaciji Američke geofizičke unije.

Koji je uzrok nastajanja Malog ledenog doba?

Većina znanstvenika do sada smatralo je kako je uzrok ovom zahlađenju bilo smanjenje sunčeve radijacije ljeti ili eruptirajući vulkani koji su postepeno hladili Zemlju (materijal izbačen vulkanskom erupcijom onemogućuje da sunčeva svjetlost dopre do zemljine površine, čestice koje vulkan izbaci reflektiraju sunčevu svjetlost natrag u svemir), a neki znanstvenici su tvrdili kako je uzrok kombinacija ovih dvaju čimbenika. Ipak, nisu bili daleko od ispravnog odgovora na pitanje što je zapravo uzrokovalo Malo ledeno doba. Ova nova studija pretpostavlja kako je uzrok ovog neobičnog zahlađenja trajao zapravo 50 godina tijekom kojih su se dogodile četiri jako velike erupcije tropskih vulkana. Znanstvenici smatraju kako je dugačak vremenski period trajanja Malog ledenog doba posljedica erupcija vulkana koje su imale kumulativan efekt hlađenja, klimatski sustav više puta je pogađan hladnim uvjetima (posljedica višestrukih erupcija) u relativno kratkom vremenu.

Studiju predvodi profesor Gifford Miller koji zajedno sa svojim timom stručnjaka proučava ostatke biljaka iz razdoblja Malog ledenog doba. Najprije je proučavao ostatke biljaka čije je korijenje ostalo netaknuto, a ostaci su se nalazili ispod površine leda na otoku Baffin koji je najveći na području Kanade. Osim što je otok Baffin najveći u Kanadi, također ga svrstavamo među pet najvećih otoka na svijetu. Miller je otkrio kako su biljke uništene iznenada i otprilike u isto vrijeme, a kako bi proširio istraživanje odlučili su analizirati i unutarnje slojeve ledenjaka sa područja Islanda. Ono što je Miller sa svojim timom otkrio jest da ovaj ledenjak koji je nekada bio visok oko 1500 metara, naglo se stanjio najprije u 13. stoljeću i potom još jedanput u 15. stoljeću. Ovo je bilo dovoljno da Miller zaključi kako izumiranje biljaka sa otoka Baffin nije samo lokalni signal, već signal o klimatskoj promjeni čitavog Sjevernog Atlantika koja je bila toliko snažna da se s vremenom spuštala prema jugu. Sve do 20. stoljeća prosječne ljetne temperature sjeverne polutke nisu se vraćale onim vrijednostima iz razdoblja Srednjeg vijeka.

Posljedice vulkanskih erupcija

Millerov tim stručnjaka proučavao je i efekte zahlađenja uzrokovanih erupcijama vulkana i općenito njihov potencijalni utjecaj na globalnoj razini. Ono što su sa sigurnošću ustanovili jest da su se odvile vrlo snažne erupcije vulkana u razdoblju između 1150. i 1700. godine i njihova snaga bila je dovoljno velika da uzrokuje zahlađenje čitave sjeverne polutke. Vjeruje se kako su tada pojedini ledenjaci započeli svoj put prema jugu duž istočne obale Grenlanda, a otopili su se na području Sjevernog Atlantika. Obzirom da ovi ledenjaci u sebi sadrže vrlo malu količinu soli (soli skoro pa niti nema), nakon njihova otapanja površinska voda postala je manje gusta i time je praktički spriječeno da se ona pomiješa sa vodom koja se nalazi u dubljim dijelovima Sjevernog Atlantika. Erupcije vulkana izazvale su svojevrsnu lančanu reakciju, struje mora i oceana snizile su temperaturu okolnog zraka i temperatura se na ovim nižim vrijednostima zadržala stoljećima.

Kako bi isključili mogućnost utjecaja sunčeve radijacije na stvaranje Malog ledenog doba, znanstvenici su u svom klimatskom modelu održali vrijednost radijacije stalnom iako znamo da se ona s vremenom mijenja. Zaključak je bio kako je vrlo vjerojatno da bi do Malog ledenog doba došlo i bez smanjenja sunčeve radijacije ljeti. Međutim, jedno od primarnijih pitanja koja se vežu za Malo ledeno doba jest neobičnost današnjeg zatopljenja Zemlje. Prethodna studija koju je Miller također predvodio pokazala je kako su današnje temperature najtoplije u posljednjih 2000 godina.

Neupitno je da na globalnu klimu utječu prirodni čimbenici, poput aktivnosti oceana i oceanske struje, vulkanske erupcije, oblaci. Iz Millerove studije vidimo kako bi do globalne klimatske promjene došlo bez obzira na prisutnost čovjeka, radi se o prirodnom čimbeniku poput erupcije vulkana. Ono što čovjek čini jest da svojim djelovanjem bitno utječe na brzinu klimatskih promjena, te bi stoga trebali obratiti veliku pozornost kako da smanjimo štetne posljedice ovakvih promjena na minimum i time stvarali povoljnije uvjete za život na Zemlji.