Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Udaraju neznalice da je Hrvatska ‘užasna’, ali na ovu stvar baš su jako zaboravili

Autor: Andrija Kačić Karlin

Neki se slijepo drže teorije da je Hrvatska užasna na europskim smotrama, dočim sjajna na svjetskim. Možda i je velika razlika u rezultatima, ali da je Hrvatska baš “užasna” na svakome euru, a na samo jedan se nije plasirala (Belgija i Nizozemska 2000. godine) baš i ne stoji.

Istina je, na prvenstvu Europe nikad nismo osvojili medalju, ali gotovo uvijek prođemo skupinu, ispadnemo u osmini finala, četvrtfinalu. Nismo baš nezapaženi sudionici natjecanja na Starom kontinentu.

Dočim smo na tri svjetske smotre baš ispali svjetska senzacija. Tri medalje nevjerojatan su doseg, srebra iz Francuske 1998., Rusije 30 godina kasnije i bronca otprije dvije godine. Uostalom, tko veli da nećemo pobijediti Italiju, biti iznova u osmini finala, pa i otići dalje. Ajmo pričekati.

Foto: Ante Cizmic/CROPIX

Nije sramota ispasti od Furije?

Prije tri godine na smotri koja se zbog covid pandemije održavala širom Europe Hrvatska se također provukla kroz skupinu, uz poraz protiv Engleza, remis sa Česima i ultimativnom pobjedom protiv Škotske. Tukli smo Škote na njihovom terenu i morali smo na Španjolsku. Isto je ta momčad bila jaka, poveli smo greškom vratara Simona ali su nam Španjolci u sjajnoj igri utrpali tri gola.

Da bi i, takvi kakvi već jesmo, svijet šokirali s dva pogotka (Pašalić, Oršić) u tri-četiri minute i došli do produžetaka, poslije 3-3. Tu smo imali kapitalnu šansu Kramarića nakon slaloma Oršića, nije to „Krama” zaboio, kažnjeni smo golom netom poslije. Otvorili smo se posve, „popili” još jedan i ispali. U nezaboravnoj partiji.

Sad, je li to bio uspjeh ili neuspjeh. I danas se lome koplje oko tog turnira kako ocijeniti taj nastup Hrvatske na zadnjem Euru. Uistinu nije sramotno ispasti od Španjolske, a i sada smo vidjeli o kako moćnoj reprezentaciji je riječ.

Foto: Ante Cizmic/CROPIX

Bilićeva patnja

Ista nam je i danas pozicija i situacija. Imamo samo bod iz prve dvije utakmica, samo nam s druge strane nije ipak skromnija Škotska, nego momčad koja u cijelom svijetu najbolje igra na rezultat. Nama igra samo pobjeda, Talijanima i remis, ta nema većeg izazova u svijetu nogometa.




Da se ne bi zavaravali, lijepo smo odigrali i Euro 2016. u Francuskoj, prošli skupinu pokraj Turske, Češke i Španjolske (dobili smo ih) i u osmini finala unatoč boljoj partiji nesretno ispali protiv Portugala u zadnjim sekundama produžetka. Neposredno prije tog primljenog gola Perišić je pogodio vratnicu. Nije ni to bio loš nastup na Euru.

Ili četiri godine ranije, još je Slaven Bilić bio izbornik, na Euru u Poljskoj i Ukrajini, ispali smo u skupini, makar smo dobili Irce i remizirali s Talijanima. Nismo se snašli baš protiv Španjolaca, izgubili smo golom u zadnjoj minuti, ali smo ostavili odličan dojam.

Jako se plašio Tuđmana: Franjo mu je spasio glavu, a ‘poklopio’ mu je da to nikad nije zaboravio




Hrvatska napredovala na Eurima

Baš kao i četiri godine prije, na smotri u Austriji i Švicarskoj. S tri pobjede odosmo dalje, pokraj Austrije, Njemačke i Poljske. U knock-out fazi zadesila nas je najveća nesreća u povijesti nacionalne momčadi. Poveli smo pogotkom Klasnića u zadnjim sekundama, u sveopćem veselju nismo bili usredotočeni i primismo gol par sekundi kasnije. Ispali smo na jedanaesterce, u šoku jedva bi naši igrači dobacili loptu do vrata.

Dakle, nije Hrvatska imala loših nastupa na Euru, nije to bio ni onaj u Portugal 2004. godine. Kada smo ispali u skupini,s Ottom Barićem, sa Švicarcima, Englezima i Francuzima. A da ne velimo kakav smo dojam ostavili na svom prvom velikom natjecanju, na Euru 1996. u Engleskoj. Maznuli Turke, pa europske prvake Dance, „pustili” Portugalcima, da bismo išli na Nijemce po želji izbornika Ćire Blaževića. Tu nas sudac ubi, a zaista je momčad bila potentna da ode do kraja.

Što je i otišla dvije godine kasnije na svjetskoj smotri u Francuskoj. Pa bismo prije rekli ovako. Možda je na svjetskim smotrama Hrvatska imala malo više sreće, ili je na europskim priredbama imala više nesreće. U tome leži poanta, otkud tri medalje sa svjetskih prvenstava, a s europskih – nijedna. Tko će ga znati s tim nogometom, možda za dva tjedna bude drugačije. Ništa još nije gotovo.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.