Tuđmanov ključni ‘saveznik’ za Hrvatsku: ‘Tu je predsjednik, a vi se tako ponašate’

Prvi hrvatski predsjednik bio je čovjek, političar koj je puno držao do forme. U rane dane države samostalnosti sve je prštalo od hrvatskih simbola, a naš najveći ponos osim vojnika na bojišnicama bili su nesumnjivo sportaši. Franjo Tuđman obožavao je sport, jest bio je potpuno zaluđen Dinamom, ali pogriješili bismo ako bi naveli da ga za ostale sportove i klubove nije bilo briga.

Napose kada je riječ o međunarodnim natjecanjima i najvećim sportskim priredbama. Hrvatska je svoju životnost, opstojnost i renome stekla sportskim uspjesima. Tuđman je to dobro znao, sve osvajače olimpijski medalje redovito je primao u predsjedničkim dvorima, odlikovao bi ih, zvao odmah nakon uspjeha dok su još bili u svlačionici.

No, na jednom događaju se i pojavio. Znate vi stariji koji je to događaj bio, finale olimpijskog košarkaškog turnira na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Samo da se podsjetimo na slavne dane ne samo naše košarkaške prošlosti. Hrvatska je te 1992. olimpijske godine bila rasječena i iskasapljena, krvava i na mukama, no zaslugom tadašnjeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora Juana Antonija Samarancha ipak je nastupila na Igrama 1992. godine u Barceloni.

Tuđman je prepoznao sport

Dvije medalje tenisača, Gorana Ivaniševića, te njega i Gorana Prpića u paru razgalile su Hrvate, i one u kućama i one u rovovima a plasman košarkaške reprezentacije u finale košarkaškog turnira bila je prava ekstaza. Na finale je bez krzmanja doletio i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Na Olimpijskim igrama tradicionalno su najgledaniji događaji utrka na 100 metara i finale košarkaškog turnira. I zato je Franjo Tuđman rekao košarkašima prije odlaska u Barcelonu:

Magic Johnson, Jordan, Bird, Barkley, Malone, Pippen – najbolja momčad u povijesti ne samo košarke stajala je nasuprot Hrvata. Bio je to najjači, originalni Dream Team koji je na tim OI privlačio najviše pozornosti i bio u fokusu svih. Bili su poput Beatlesa, pravih rock zvijezda, svjetla reflektora, kamere i fotoaparati bili su upereni prema njima…

Hrvate u toj veličanstvenoj predstavi došao je gledati i predsjednik države. Svjetski tisak je kasnije pisao: “Devet minuta i 44 sekunde prije poluvremena, zidovi Palau d’Esports de Granollersa tresli su se od navijanja hrvatskih navijača, među kojima je bio i njihov prvi predsjednik Franjo Tuđman. Vodili su 25:23. Ali snovi su pobjegli i Hrvatska se morala vratiti u stvarnost. Ta 1992. i taj olimpijski turnir bili su povijesni jer su uključivali NBA zvijezde, one prave, najveće”, pisao je ugledni godina The Guardian u tekstu o 50 nevjerojatnih olimpijskih trenutaka…

Hrvatska se najavila u Barceloni

Realno, u velikom finalu Hrvatska nije imala nikakve šanse protiv najjače košarkaške postave koja je ikad hodala planetom, ali imala je što za reći pa je u jednom trenutku, zakucavanjem Franje Arapovića, čak i povela na opće oduševljenje sviju. Bili smo jedini koji su vodili protiv moćnog Dream Teama, a Petar Skansi “nije mogao sakriti smiješak”, kako je to u izravnom prijenosu bio rekao Slavko Cvitković. „Vodimo, za antologiju”, klicao je Slavko Cvitković.

Završilo je 115:87 za američku reprezentaciju. Ali, nitko od Hrvata nije bio tužan. Ostala je za spomenar slika naše košarkaške reprezentacije s predsjednikom Franjom Tuđmanom. Međutim, malo je nedostajalo zbog strogog protokola da se hrvatski predsjednik uopće ne pojavi u hrvatskoj svlačionici nakon utakmice. Kod šefa redarske službe morao je ići i izbornik Petar Skansi, stvari su nekako riješene i tako je došlo do te povijesne fotografije.

Nakon te velike utakmice protiv Dream Teama i podjele medalja naše košarkaše je čekala večera s predsjednikom države Franjom Tuđmanom. Arapović se prisjetio kako je tijekom domjenka tri stola iza njih sjedio Magic Johnson koji se nije mogao načuditi neobičnom opuštenom ponašanju naših košarkaša ispred predsjednika države.

Ustao protiv Mamića i ‘uznemirio’ Hrvatsku: Zdravko mu je ‘sjeo’ na plaću, nije ga puštao

Predsjednik za stolom

“Tko je ovaj sjedi što je za stolom?”, pitao je Magic, na što je dobio odgovor: “Pa predsjednik države”. “Predsjednik države a vi se tako ponašate?”, sjetio se Arapović Johnsonovog čuđenja kojem je očito bilo neshvatljivo da se u društvu predsjednika smije šaliti kako je bilo dozvoljeno našim sportašima.

Nekih tri godine kasnije Hrvatska je u oslobodilačkoj akciji Oluja zaokružila svoj teritorij i sačuvala svoj integritet. Predsjednik je morao održati još jedno obećanje dano našim košarkašima u svlačionici u Barceloni nakon finala košarkaškog turnira 1992. godine na Igrama u Barceloni. Naime, pozvao je košarkaše „u oslobođeni Knin na janjetinu„…

I tako, dok je Tuđman ushićeno stajao kraj svježe postavljenog hrvatskog barjaka na kninskoj tvrđavi, spomenuo je da bi trebalo pozvati košarkaše. No, oni su se već penjali stepenicama prema vrhu tvrđave. Tog 6. kolovoza Tuđmanu su se iznad Knina pridružili Stojko Vranković i Dino Rađa.

Četiri godine kasnije na Olimpijskim igrama u Američkoj Atlanti oduševili su nas rukometaši sa zlatnim medaljom i vaterpolisti sa srebrnom. Bili smo ponosni i sretni. I tek smo godinama kasnije od samih aktera tih uspjeha saznali kako bismo kako je Tuđman u ono vrijeme putem satelitskog aviona zvao tadašnjeg predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, Antuna Vrdoljaka. Sve kako bi čuo rukometnog izbornika Nenada Kljaića, vaterpoliste Šimenca i Bukića.

Nešto kasnije upriličio bi primanje, s lentom oko prsiju dijelio bi odlikovanje, održavao govore, nije mogao kriti svoj tipični osmijeh.