Poznati Hrvat uputio oštru kritiku Daliću: ‘Ma to me je baš najviše razočaralo’

Nije bio naročito raspoložen, no kakav je profesionalac bio kao igrač i trener takav je naš sugovornik, naš komentator Zoran Vulić i ispred novinarskog mikrofona. Uz onaj obavezni – „ajme„ – odmah je istakao gdje vidi najveći problem hrvatske momčadi nakon dvije utakmice na ovome Euru. dakle, poslije 0-3 poraza protiv Španjolske i recentnih 2-2 s Albanijom…

“Da, nije dobro. Mene je najviše razočarala naša obrana, u dvije utakmice smo primili čak pet golova, a mogli smo još najmanje toliko. Jasno, obrana se igra odozgo, od prvog napadača, no zadnji red nam baš djeluje nesigurno i nespretno. Pa onda i primimo takav gol u zadnjim sekundama. Kada svi trebaju biti mirni i staloženi. Pa, mi smo gubili čiste lopte u toj nadoknadi, nije se znalo tko gdje treba stajati, kako doći do lopte, pa i napraviti prekršaj. Jednostavno, izgledao je kao da se mora dogoditi to što se dogodilo„.

Ne treba pričati samo o zadnjim sekundama, utakmica je trajala više od sat i pol? “Upravo tako. A što hoćete da vam velim o prvome poluvremenu. Meni je to nalikovalo na trening, ono kad igrate u polju bez golmana. Samo uvježbavate dodavanja i to je to. Nema mašte, nema volje, pitaš se gdje je tu neka potentnost, sve je negledljivo i sporo. Pa, Hrvatska nije imala udarac prema golu. Dobro, mi znamo da smo spora momčad, brzih igrača jednostavno nemamo. Opet, da smo tako spori, pa to ne prolazi više nigdje”.

Budimir donio živost

Zašto je to u dijelu nastavka bilo bolje? “Nemojmo previše zasluge davati sami sebi, ili tim izmjenama. Albanci su se mahinalno skroz povukli i jednostavno omogućili našu pas igru na vrhu kaznenog prostora, uz taj posjed. Jest, Budimir je donio živost, ali ne igrom glavom, pokazao je da zna igrati nogom, po podu, da je prodoran i drzak. Baš je te drskosti nedostajalo. Nakon šoka prvog gola Albanci se nisu snašli i fino smo to iskoristili. No, što vrijedi kada to ne znamo sačuvati.”

“Pa, jel moguće da je svaki albanski napad pred kraj utakmice u nama izazivao takve panične reakcije. Moram pohvaliti Albanca Hoxhu iz Dinama, veličanstvena je bila njegova rola na kraju utakmice. Čast Hoxhi, ali koliko je bilo nepokrivenih albanskih igrača gdjegod hoćeš. U tom općem strahu doslovce smo i zabili sami autogol, Albanci nisu ni trebali tući na vrata, tako je to nažalost izgledalo”.

I što sada? Nije sve izgubljeno? “Dobili smo neke spoznaje, a igramo utakmicu protiv suparnika koji nas nikad nije dobio, ali riječ je o suparniku koji je majstor rezultata. S tri boda smo mogli dalje i da nas Talijani dobiju, a sada bod ne znači ništa. Nego isključivo pobjeda.”, kaže i nastavlja:

Daliću, nacija se trese, senatori su postali tvoj veliki uteg: Posebno je ovo zabrinjavajuće

“Kada dogori do noktiju znamo biti pravi, to su pokazali i neki detalji iz ove utakmice s Albanijom. Samo, dobiti Talijane ako će i njima biti potreban bod ili više, to je svjetski pothvat. Znate kako je Klopp jednom rekao: „Nema brave do talijanske„. Osobno, vjerujem da se može to napraviti. Samo, obrana me brine. Ovako nešto propustiti kao u ovoj utakmici protiv Albanije je baš demotivirajuće. Ali, motiv će se vratiti, gledajmo pozitivno. Unatoč svega jada još uvijek držimo svoju sudbinu u svojim rukama”.