Ponižavajući potez prema Hrvatskoj: Činio je to baš bez srama, jasno je gdje misli da spadamo

Antologija se spojila s analogijom. Hrvatska najčešće pada u zadnjim sekundama. Turska, Albanija, Italija, rane su koje navijačko srce ne može izliječiti ni stentovima ni operacijama.

Dok još uvijek osjećamo gubitak pribranosti nakon događaja u Leipzigu, zapravo se ponašamo kao naši nogometaši u posljednjim sekundama tog urnebesnog dvoboja, morati ćemo prije ili kasnije stvari pogledati kroz širu cjelinu, a ne samo u tih zadnjih desetak sekundi. Makar, tih desetak sekundi pokazuju gotovo pa sve. I našu nesreću i nespretnost i nespremnost. Taj koktel uništio je Vatrene na ovome Euru.

Čudimo ćemo se ne godinama, nego vječno kako možemo primiti gol u smiraju utakmice, da nam neometan čovjek satima prolazi kroz sredinu, a da njegovu loptu čeka poput duha usamljen drugi tip na lijevoj strani. A baš je s dva beka Dalić maloprije poduplao tu lijevu stranu, pa kako ga nisu vidjeli ni Juranović ni Stanišić. Što je najgore, taj čovjek gađa nogom u zadnjoj sekundi kao nekad Michale Jordan „tricu” u zadnjoj stotinki.

Imamo pravo biti ljuti

Pa nam je zabiberio, dao nam je razmišljati o srčanoj klijenuti, moždanom udaru ili laganom umiranju od stresa. A nešto slično smo doživjeli koji dan ranije. Pa, tko je tu lud? Jesu li takve stvari moguće. Dalić je poduplao bokove u zadnjoj minuti regularnog dijela, osiromašio sredinu vađenjem Kovačića i Modrića, Calafiori se prošetao kroz sredinu, naši se okupili na hrpu kod vrha kaznenog prostora. Zaccagnija nitko nije uopće doživio. Ni dva beka, ni zadnji vezni, pa ni publika zacijelo. Ostalo ste vidjeli i dobro da ste preživjeli.

Ali, naznake panike vidjele su se već u nadoknadi. Gadan je bio pritisak Talijana, poput zmije koja žrtvu davi pokretima. Ipak, kako smo znali i zadržati loptu vjerovali smo da ćemo izdržati. To smo tješili sami sebe, očito.

Imamo pravo biti i ljuti na nizozemskog suca Makkeliea. I na činjenicu da je utakmicu produžio na osam minuta, da je nama dao šest žutih kartona, a Talijanima samo jedan. I da smo mi na temelju njegovog kriterija napravili 18 prekršaja, a Tallijani tri puta manje. Pa, dobro se vidjelo da je Talijanima oprostio barem desetak prekršaja i barem pet žutih kartona.

Ponižavajuće prema Hrvatskoj

Činio je to netremice. Ovakvo suđenje uistinu je bilo ponižavajuće prema Hrvatskoj, još i na toj razini europskog nogometa. No, nekako smo navikli, još gore suđenje je bilo na svjetskoj smotri kada je Argentina poput tankera sa sucima kao teglenicama dovučena do doka svjetskog prvaka.

Eto, opisali smo sve svoje frustracije koje dolaze iz tih golova protiv Albanije i Italije nakon dugačkih produžetaka. O dojmu ćemo samo probati sada. Jer, još su nam vruće glave i očajna srca.

Hrvatska u Njemačkoj koju je pratilo sto tisuća navijača ipak nije bila na razini prijašnjih natjecanja. Najbolju partiju jest pružila protiv Italije, ispalo je da to nije bilo dovoljno. I sada znamo što slijedi…

Dalić se obratio naciji nakon šoka: ‘Ništa me neće pokolebati, a vi što imate figu u džepu, vama na dušu’

Rezerviran prema mlađima

Započinje neviđena hajka na izbornika Dalića, na veterane naše momčadi. Urlik iz domovine je snažan, sve se trese od onih koji zagovaraju tjeranje Dalića. Kao što bi vrištali da smo najbolji na svijetu da se nije dogodila ovakva nesreća. Sport kao prenesena slika stvarnog života, nogomet s tim silnim emocijama i poistovjećenjem ne može biti lišen ni uvreda i kritika.

Sada o Daliću ovisi hoće li ih još podnositi, ali i na „senatorima” koji su najviše bili na raspelu na ovome turniru. No, malčice budimo pravični, kolikogod nam je teško. Hrvatska je prošla kako je prošla, nesretno i nespretno. I ovakva, prepuna mana i nedosljednosti, još uvijek je konkurentna u europskom nogometu i sudac se mora dobro potruditi i srozati svoj ugled kako bi se ju omelo.

Daliću se spočitava rezerviranost prema mlađim igračima. Uskoro će i oni na scenu. I tek tada ćemo vidjeti na čemu smo. Sve drugo su „akrobacije bez legitimacije”, kako bi rekao jedan naš bivši, nažalost pokojni izbornik.