Partizan je ovog Hrvata stvorio: Neobičan detalj pokazuje koliko mu je ostao vjeran

Čovjek ima zlatnu olimpijsku medalju, s Igara u Los Angelesu 1984. godine. Jedan je od najboljih bjelovarskih rukometaša u povijesti. Pavle Jurina rođen je 2. siječnja 1955. godine u Ledeniku, kraj Našica. Igračku karijeru započeo je u Rukometnom klubu Partizan iz Našica 1972. godine i dres ovog kluba nosi do 1976., kada postaje igrač Partizana iz Bjelovara. On je tema našeg feljtona…

Jurina je jedan od najtrofejnijih bjelovarskih rukometaša. Proglašen je najboljim rukometašem Hrvatske 1979., 1980. i 1982. godine, a najboljim sportašem Bjelovara proglašen je 1980., 1982. i 1984. godine. S bjelovarskim Partizanom, pod vodstvom trenera Zvonka Jandrokovića, osvojio je naslov prvaka Jugoslavije 1977. i 1979., kao i kup Jugoslavije 1976. godine.

Za reprezentaciju Jugoslavije Pavle Jurina je odigrao 140 utakmica. Od velikih natjecanja, značajan je kao sudionik Olimpijskih igara 1980. godine u Moskvi i 1984. u Los Angelesu. Na igrama u Moskvi 1980. godine bio je član reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila šesto mjesto, a Pavle je odigrao svih šest susreta na olimpijskom turniru i postigao 33 zgoditka. Iste je godine dva puta igrao za izabranu selekciju svijeta u Dortmundu i Goteburgu.

Ponosno do zlata

Na igrama 1984. godine u Los Angelesu osvojio je zlatno odličje. Unatoč teškoj ozljedi (discus hernia), Jurina je odigrao ponovno svih šest susreta i postigao pet zgoditaka. Također, treba reći da je Pavle Jurina na Svjetskom prvenstvu u Dortmundu 1982. godine osvojio srebrnu medalju. K tome, 1979. godine na Mediteranskim igrama u Splitu osvojio je zlatnu medalju. Istu medalju osvojio je i na na sljedećim Mediteranskim igrama 1983. godine u Casablanci.

Pavle Jurina je 1977. godine osvojio srebrno odličje na Studenskom prvenstvu svijeta u Poljskoj. Ipak, volio je istaknuti da mu je bjelovarski Partizan najvažniji klub u sportskoj karijeri. Kada je 1976. došao iz Našica u Bjelovar, bio je sretan što je mogao biti na treningu tada velikog kluba. Doveli su Jurinu prijatelji iz Našica nakon što su sakupili novac za put, a prvi trening odradio je na starom rukometnom igralištu. Kako bi sve bilo zanimljivije, trener Pribanić tada je rekao: “Bit će iz njega nešto, malo je sirov, ali da se otesati.“

Vrlo brzo po dolasku u Bjelovar, pozvan je na pripreme s prvom momčadi u Veliku, a odmah potom na Dobojski turnir i utakmicu protiv CSKA iz Moskve, uz televizijski prijenos. Htio je javiti mami da ga gledaju na televiziji, ali tada u selu nitko nije imao telefon.
Nakon Olimpijskih igara 1984. godine, otišao je u Italiju i pristupio klubu Acqua Fabbia iz Gaete. Po završetku igračke karijere, desetak godina radio je kao rukometni trener u Pescari, a osnovna svrha njegova boravka u Pescari bila je popularizacija rukometa u tome gradu.
Iako je bio daleko od Bjelovara, s bivšim suigračima stalno je bio u vezi.

Baš ovo najviše boli Zdravka Mamića, ovaj potez njegov je konačni nokaut

Odličan igrač

Redovito je pratio rezultate i znao što se kod nas događa. Pavle Jurina je bio odličan igrač. Njegove su se bravure učile na rukometnim akademijama. U bjelovarskom kraju bio je poznat po tome što je vozio žutog Mini Morrisa. Toliko je volio svoj bjelovarski Partizan da je u sobi imao sliku rukometnog kluba, a ne, primjerice, neku obiteljsku.

Strašno je držao do svog kluba, koji mu je bio najdraži i svakako najveći u karijeri. Osobno je bjelovarskom rukometu dao strašno puno. Igrajući za reprezentaciju, za sve selekcije Svijeta, u svim rukometnim enciklopedijama je zapisano: “Pavle Jurina – Partizan Bjelovar.“
U Italiji je dosta dugo radio kao trener. Na Apeninskom poluotoku imao je status koji je stekao radeći vrlo ozbiljno i vrlo korektno. Smatran je dosta strogim trenerom i igrači su ga upravo zbog toga i cijenili.

Pavle Jurina je posebno, u svim klubovima gdje je radio, zagovarao što kvalitetniji rad s mlađim uzrastima kao temeljem budućnosti kluba. Bio je trener koji se u školama rukometa zalagao za kvalitetu, nikako kvantitetu i puko nabijanje brojki. Pavle Jurina iznenada je preminuo u Bjelovaru 2. prosinca 2011. godine i sahranjen je na starom bjelovarskom groblju.