Zbog komunista je završio kao čistač ulica: Emil se dignuo protiv partije, pa su ga ponizili

Svijet sporta vidio je brojne prvake i ljude koji su rušili rekorde. Ljudi su im se divili imali su slavu zbog svoje žrtve i truda kojeg su prošli i davali sebe cijeli svoj život. Jedan od takvih bio je i možda i najveći trkač svih vremena, “češka lokomotiva” Emil Zatopek. Povod je jasan, Olimpijske igre samo što nisu…

Oduvijek je volio trčati, ali nikada nije bilo pravog rezultata, a ni nekog ogromnog talenta koji je dao naslutiti da tvornici cipela u Zlinu radi jedan od najvećih sportaša svih vremena. Ipak, naporan rad i trening urodio je plodom. U dobi od 22 godine senzacionalno je srušio tri državna rekorda na 2 tisuće, 3 tisuće i 5 tisuća metara.

“Bio sam prespor kad sam bio mlad. Mislio sam da ću naučiti brzo trčati tako što ću trenirati brzo trčanje. Stoga sam trčao 20 puta po 100 metara, nakon čega sam išao polako. Ljudi su govorili: ‘Emile, ti si lud. Pa treniraš poput sprintera.’ No zašto bih trenirao sporo trčanje kad sam već znao kako sporo trčati? Morao sam naučiti biti brz. Govorili su mi da sam budala, no prozvali su me genijem kad sam pobijedio” pričao je nakon karijere.

Otpor komunizmu

Samo četiri godine kasnije na OI u Londonu 1948. skrenuo je pažnju na sebe. Uzeo je zlato na 10 tisuća metara i srebro na 5 tisuća metara. Postao je idol svoje nacije, ali još tada nitko nije znao da je Zatopek zapravo u Londonu osim medalja donio nešto puno važnije u svoju zemlju, a to je ideja demokracije.

“Bilo je to oslobođenje duha. Nakon mračnih dana rata izašlo je sunce. Odjednom nije bilo granica ni barijera, ljudi su se slobodno sastajali” rekao je nakon Londona. Svoju svjetsku slavu stekao je u Helsinkiju četiri godine kasnije. Od Igara do Igara rušio je svjetske rekorde. Njegov neobičan stil tračanja mnoge je fascinirao jer izgledao je kao da ima uteg koji u smeta, ali ništa mu nije smetalo da osvaja sva moguća zlata.

Imao je rigorozne metode treninga. Trčao je u čizmama po šumi ili vozio bicikl tako da bi vezao noge. Svemu je to bilo u cilju da ojača svoje noge i svoju izdržljivost podigne na višu razinu. Štoperica mu nije bila bitna nego samo snaga jer znao je da je brži od ostalih, ali cilj mu je bio biti i jači od ostalih.

Kada je trčao izgledao je kao da će se raspasti, nitko ne bi rekao da je to najbolji trkač svijeta. Lice mu je bilo očajno kao da bježi iz gulaga, a ne da trči prema povijesti i zlatnoj medalji: “Nisam dovoljno talentiran da bih trčao i smijao se istovremeno. Ispravit ću stil kad se utrke budu ocjenjivale po ljepoti” jasno je poručio.

Došao je taj Helsinki 1952., a skoro nije došao. Partija je par dana uoči svečane ceremonije otvaranja Igara zabranila nastup Stanislasu Jungwirthu. Razlog nije imao veze sa sportom – Jungwirthov otac završio je u pritvoru jer je kritizirao vlastodršce. Bilo je to dovoljno da se 22-godišnjeg nacionalnog prvaka na 800 i 1500 metara prekriži s popisa putnika. Sve je razljutilo Zatopeka koji je mrzio komunizam. Bio je glavna zvijezda, a na aerodromu je Zatopek rekao da ne ide u Helskinki ako ne dopuste nastup njegovom mladom kolegi. Komunisti su popustili, a Zatopek je otišao pisati povijest.

Uzeo je zlato na 10 tisuća metara, napravio senzaciju na 5 tisuća jer je u zadnji krug ušao kao četvrti, a na kraju ipak dohvatio zlato, a potom je uslijedila potpuna senzacija.  Došao je do zlata u maratonu iako ga nikad prije nije trčao. Postao je najveća sportska zvijezda na svijetu, a kako je lako otrčao maraton nitko nije mogao vjerovati. Nakon slave došla je tragedija i buran život.

Bio je junak narod, ali ne i vlasti. Zatopek je zdušno podržavao svaku demokratičnu odluku zalažući se za slobodu pojedinca što se komunističkim vlastima u Čehoslovačkoj nikako nije bilo drago s obzirom na to da je imao veliki utjecaj među ljudima. Živio je dobro i mirno, ali ne onako bogato kako su mnogi mislili da će živjeti najveći sportaš svog vremena. Potpuni krah dogodio se nakon Praškog proljeća 1968.

@emmajcoburn #MyEmmaOlympick Emil Zatopek during the 1952 Helsinki Olympics where he won 5k, 10k, marathon pic.twitter.com/DyxUNH4b7N

— Katie Hempfling (@k_hempfling) June 23, 2015

S obzirom na svoje demokratske stavove bio je oduševljen dolaskom reformista Aleksandra Dubčeka na čelo Partije. Podrškom njemu potpisao si je najveću životnu patnju. Sovjetski pokušaj pregovora s Dubčekom nije urodio plodom, nakon čega su se okrenuli Brežnjevljevoj doktrini, koja je naziv dobila po generalnom sekretaru Komunističke partije Sovjetskog Saveza Leonidu Brežnjevu, a podrazumijevala je prisiljavanje satelitskih država da svoje interese podrede onima Istočnoga bloka. Ako ne milom, onda silom. Prag to najbolje zna.

Zatopek je bio zgrožen invazijom Varšavskog pakta, tj. vojnog saveza Sovjeta, Bugara, Poljaka i Mađara postao je vođa otpora i stao pred tenkove. U jednom je trenutku u zgužvanoj jakni skačući predvodio sunarodnjake. U drugom se bijesno zaletavao prema vojnicima zahtijevajući da prekinu tu ludost, koja je već prve noći rezultirala s 19 ubijenih civila.

Pobjedom komunista u praškom proljeću Zatopeku je oduzeto sve što je ikada postigao. Oduzeta mu je imovina, a bacili su ga da radi u rudnik. Postao je siromah koji je radio daleko od svoje obitelji seleći se s jednog kraja zemlje na drugi. U svemu tome postao je alkoholičar, a ljudi su ga počeli ogovarati. Nekadašnji heroj nacije i čovjek koji je stao u obranu domovine sada je ismijavan radi svega što su mu komunisti napravili. Radio je u rudniku, čistio ulice u principu sve što bi mu donijelo bar nešto novaca da preživi.

Policijski inspektor koji je poslao Modrića kući je očajan: Prijete mu, a jedan ‘njegov’ ga baš razumije

Uobičajenom životu vratio se 1989. godine. Baršunastom revolucijom, nenasilnom akcijom koja je trajala od 16. studenog do 29. prosinca, srušen je komunistički režim, a nedugo zatim Zatopeku je vraćen društveni ugled. Husak je skinut s vlasti, Dubček je postao predsjednik parlamenta, a Vaclav Havel predsjednik Češke. Umro je 2000. u potpunom miru. Dubček ga nije zaboravio, vratio mu je sve što mu je bilo oduzeto. Unatoč tome, Zatopek je umro u tišini bez puno medijskog natpisa i priče. Gledajući život u sportu i van njega, teško da je povijest ikada imala takvog sportaša kakav je bio čudesni

Pokrao je Hrvatsku, a sad je omraženi sudac dobio što zaslužuje: Stigla velika ‘osveta’ za pljačku