Tajne službe su ga lovile, a onda se ukazao u Jugoslaviji: ‘Za jedne genije, a za druge luđak’

Robert James Fischer, popularni Bobby Fischer, spada među najkontroverznije ličnosti u povijesti sporta. Ovaj nekadašnji slavni šahist osvojio je prvi od osam naslova nacionalnog američkog prvaka kao 14-godišnjak, povukao se svojevremeno na vrhuncu slave, a vratio se sportu 20 godina u tadašnjoj Jugoslaviji i izazvao velike kontroverze.

No, krenimo redom. Fischer je rođen u Chicagu 9. ožujka 1943. godine. Nagađa se da mu je otac bio Paul Nemenyi, mađarski matematičar i fizičar, a majka mu je bila Regina Wenfer Fischer, američka državljanka rodom iz Švicarske čiji su roditelji bili poljski židovi.

FBI je 1950-tih istraživao Reginu zbog njenih komunističkih stavova, kao i zbog činjenice da je boravila u Moskvi. U tim spisima stoji da Hans-Gerhardt, koji je bio službeno u braku sa Reginom do 1945. godine, tijekom Drugog svjetskog rata nije uopće boravio u SAD-u, pa samim tim nije ni mogao biti Bobbyjev otac.

Čudo od djeteta

Zbog straha od njemačke invazije Regina i njezina kćerka Joan, koja je bila pet godina starija od Bobbyja, pobjegli su u SAD 1939. godine, a brak Regine i Hansa-Gerhardta službeno je okončan 1945. godine. Regina je bila samohrana majka i podizala je dvoje djece, ali kako je bila politički vrlo aktivna djeca često je djecu ostavljala samu, te su oni kratili vrijeme igranjem šaha. Dok je Joanna brzo izgubila svaki interes za igru, Bobby se nepovratno zaljubio, nerijetko je igrao sam protiv sebe i proučavao studiozno knjige sa šahovskim potezima.

U dobi od svega 13 godina postao je juniorski prvak Sjedinjenih Američkih Država, odmah je proglašen za “čudo od djeteta”, a već sljedeće godine slavio je na Otvorenom prvenstvu Sjedinjenih Američkih Država. Titulu velemajstora stekao je kao 15-godišnjak.

Bobby je kao američki šampion htio otići u Sovjetski Savez, a majka je pisala Nikiti Hruščovu, prvom čovjeku SSSR-a. Bobi je uspio u svojoj namjeri i sa sestrom Joan je otputovao za Moskvu. Odmah po dolasku tražio je da ga se odvede u Centralni šahovski klub u Moskvi gdje je igrao brzinske partije protiv dvaju mladih sovjetskih majstora, Evgenija Vasiukova i Alexandera Nikitina, pobjedivši pritom u svakoj partiji.

Osvajanje i oduzimanje titule

Potom je Fischer zahtijevao partiju protiv Mihaila Botvinnika, aktualnog svjetskog prvaka. Sovjeti to nisu dozvolili, nakon čega se Fischer zaputio prema Jugoslaviji. Iako je mrzio komuniste i komunizam, Jugoslaviju je volio. Te 1958. godine sudjelovao je u Portorožu na turniru i to je bila prva od brojnih njegovih veza sa Jugoslavijom.

U kontroverznom meču za titulu svjetskog prvaka u Reykjaviku 1972. godine savladao je Borisa Spaskog iz USSR-a i tako prekinuo dominaciju sovjetskih šahista koja je trajala nekoliko desetljeća. Ali nakon osvajanja svjetske titule uslijedila je potpuno neočekivana odluka i povlačenje. Odbio je meč protiv izazivača Anatolija Karpova 1975. godine. Svjetska šahovska federacija nije prihvatila uvjete postavljene od strane Fischera za održavanje meča zbog čega mu je naslov oduzet.

Uslijedio je period u kojem se Fischer u potpunosti povukao kako iz šaha, tako i iz javnog života. Igrom slučajnosti policijska ga je pogreška vratila u život 1981. godine kada je greškom završio u pritvoru jer je ličio na muškarca koji je opljačkao banku.

Bijeg od tajnih službi

Uzvrat sa Spaskim održan je 20 godina od susreta u Reykjaviku i to u tadašnjoj Jugoslaviji koja je u ono vrijeme bila pod sankcijama. Tada je američki šahist prekršio sankcije UN-a prema bivšoj državi. Prvi čovjek “Jugoskandika” Jezdimir Jezda Vasiljević financirao je ovaj meč izdvojivši navodno pet milijuna dolara, a Fischer je pobijedio 10:5.

U to vrijeme Fischer se u Srbiji zadržao puno dulje od očekivanog zbog potrage američkih sigurnosnih službi. Nekoliko mjeseci proveo je u Banja Kanjiži i čuvenom apartmanu 219. Imao je problema s leđima, pa je završio na liječenju.

“Popravio je kod nas zdravlje, ali mi se čini da se i psihički oporavio. Po mom mišljenju on je imao ozbiljnih psihičkih problema. Za jedne je bio genije, a za druge luđak. Ja bih ga opisao kao čudaka. Imao sam dojam da se svega plašio, i od stvarnih i od nestvarnih stvari. Živio je na prvom katu, u apartmanu 219, dok su njegovi tjelohranitelji i osobni tajnik boravili u susjednim sobama. Angažirao je Srbe tjelohranitelje, vrhunske profesionalce. Poseban zahtjev mu je bio da se noću kupa u našem bazenu i da tada nitko ne smije biti prisutan”, otkrio je za Politiku primarijus Ferenc Agošton.

Umro na Islandu

Koncem 1993. godine otišao je u Mađarsku. Tada ga je SAD optužio za kršenje sankcija prema SAD-u, ali Fischer je javno ismijao i pljunuo na optužnicu koju je potpisao tadašnji američki predsjednik George Bush stariji. Tada je SAD izdao potjernicu za Fischerovo uhićenje.

Godina je mijenjao lokacije i uspješno izbjegavao izručenje. Selio je iz Mađarske na Filipine, pa u Japan gdje je na kraju je odležao osam mjeseci u zatvoru čekajući izručenje u SAD. Ali nakon niza diplomatskih intervencija završio je na Islandu gdje je dobio državljanstvo 2005. godine. Umro je u Reykjaviku u siječnju 2008. u dobi od 64 godine.

Tuđman bi lupio šakom o stol i riješio taj gorući problem: Okreće se u grobu zbog ‘izdaje’