SANJAO SAM DA JE HRVATSKA POSTALA PRVAK EUROPE! Zašto bi to bio samo san? Postoje najmanje dva odlična razloga!

Kroz povijest europskih nogometnih prvenstava dogodile su se dvije apsolutne senzacije koje su i danas ne samo teško prepričljive, već još uvijek i neshvatljive. Bila su to toliko velika iznenađenja da je umalo i svijet stao. Ne, ne pretjerujemo, bili su to šokantni epilozi.
Opet, da ne bi zabludjeli u domene nekakve pseudo-znanosti, riječ je o sportu. Koji ne bi ni egzistirao da se takve senzacije s vremena na vrijeme ne događaju.

Ta dva senzacionalna raspleta zbila su se 1992. i 2004. godine. Kada su europski prvaci postali Danci i Grci.

Stoga, i mi imamo pravo sanjati i maštati da će i naša Hrvatska jednog dana, a tko zna možda i ovoga ljeta pripraviti sličnu senzaciju. Pa o sportu je riječ, a nitko nam ne može zabraniti snove. Pa, makar bilo sve to filozofski kao u onoj pjesmi – ”Sanjao sam noćas da te sanjam”.
Hmmm, kao da se prije tri godine zbila nešto manja senzacija, kada je Hrvatska zamalo postala svjetski prvak. K tome, i danas smijemo reći, da je u finalu bilo poštenije suđenje u srazu s Francuzima ni to ne bi bilo nemoguće.

Recept za ostvarenje takvih čudesa jest samo jedan. Uz neospornu, pristojnu kvalitetu (ne naročitu, jer onda ne bi bila riječ o senzaciji) potreban je zanos, entuzijazam i hrabrost. Sve tu su u ovim pričicama o Dancima, Grcima i nedvno Hrvatima ti isti junaci imali…
Znamo, naši navijači sanjaju takvo čudo i to im nitko ne može zabraniti. Ma, samo neka nas krene pa će oni vidjeti!
Prvi faktor iznenađenja Hrvatsk već ima. Naime, malotko je uzima za ozbiljno. Kao što ozbiljno nitko nije doživljavao Dance 1992. i Grke 2004. godine.

Ako su mogli Danci i Grci…

Dakle, maštajmo prisjećajući se tih priča;
Europsko prvenstvo u nogometu 1992. godine igralo se na finalnom turniru s osam reprezentacija. Danska je u finalnoj utakmici bila uspješnija od Njemačke s 2-0 te prvi put u svojoj povijesti osvojila naslov prvaka, Golove u finalu su postigli John Jensen u 18. i Kim Vilfort u 78. minuti utakmice.

No, Danska se nije ni plasirala na završnicu Eura, a ipak je igrala. Kako to?
Dugo se činilo da će UEFA uistinu tolerirati “krnju” Jugoslaviju, a u nastupu na završnom turniru u Švedskoj spriječila ih je napokon odluka UN-a o sankcijama, zbog agresije te nakradne krnje drđvne tvorevine na S.oveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Bilo je to jedino razumno rješenje u tom trenutku, jer ne bi bilo pravedno da samo jedni pobiru plodove zajedničkog rada. Brže-bolje, uskočila je Danska, čiji su se igrači već razišli na godišnje odmore nakon klupske sezone. Danska je, podsjetimo, bila druga u kvalifikcijskoj skupini iza ”Jugoslavije”.

Danci su bez dana priprema, skupljeni s plaža, došli na Euro u Švedsku. I U završnici je Danska svrstana u skupinu s domaćinom Švedskom, Francuskom i Engleskom, pa joj se proricao brz povratak kući. Međutim, najprije je Danska odigrala neodlučeno s Englezima, potom izgubila od odlične Švedske, ali je u 3. kolu tukla Francuze i eliminirala ih! Uvjerljivi Šveđani remizirali su jedino s Francuskom, a potpuno je podbacila Engleska, s dva remisa i jednim porazom.

Branitelj naslova u drugoj skupini, Nizozemska nastavila je i u ovom natjecanju u visokom ritmu, uz remis sa ZND-om, što je bila kratkotrajna “firma” bivših sovjetskih republika na putu osamostaljenja. S njima je Zajednica neovisnih država bodove podijelila i nova, ujedinjena Njemačka, pa se s Nizozemskom plasirala u polufinale.

Vatreni nisu imali sreće

U polufinalu je Njemačka s tijesnih 3-2 pobijedila Švedsku, dok su Nizozemska i Danska odigrale neodlučeno, da bi Danci prošli nakon jedanaesteraca – veliko iznenađenje!

Došao je i dan finala u Göteborgu, i ponovo se Danskoj nisu davali nikakvi izgledi. Međutim, poveli su protiv Njemačke dosta brzo preko Jensena, a do kraja su i podebljali prednost.

I 12 godina nakon danske senzacije, Europa je dobila još jednog nevjerojatnog prvaka, Grčku.
Sustav natjecanja nije se mijenjao i u završnici je ponovno nastupilo 16 reprezentacija, u četiri skupine, među kojima i hrvatska vrsta predvođena izbornikom Ottom Barićem i novom zvijezdom Dadom Pršom. ‘Kockasti’ su u kvalifikacijama zauzeli drugo mjesto u skupini iza Bugarske, a potom kroz dodatne kvalifikacije preko Slovenije stigli do Portugala.

Nažalost, Vatreni nisu imali sreće sa ždrijebom i za protivnike su dobili Englesku, Francusku i Švicarsku. Na koncu smo osvojili dva boda (Švicarska 0-0, Francuska 2-2, Engleska 2-4) i već nakon prve faze otišli kući.

Premda Grcima nitko nije davao niti mrvicu izgleda, Grci su sve šokirali i stigli do nogometnog Olimpa, pobijedivši redom s jednim golom razlike Francuze, Čehe i u finalu Portugalce. Najboljim igračem prvenstva proglašen je Grk Theodoros Zagorakis.
Prethodno u skupini Grci su isto pobijedili Portugal, remizirali s Rusima, a sa Španjolcima ogirali 1-1, dovoljno za prolaz.
U prvoj rundi ispali su i Njemačka, Italija, te Španjolska, a u četvrtfinalu prvenstvo su zaključile i Engleska te Francuska koju su šokirali Grci. Polufinale su tako izborili Česi, Grci, Portugalci i Nizozemci.

Premda su Česi do polufinala jedini imali četiri nastupa i četiri pobjede uz razliku pogodaka 10-4, nisu uspjeli slomiti Grke. Pobjednika je odlučio pogodak Traianosa Dellasa u 105. minuti. U drugom polufinalu Portugal je porazio Nizozemsku 2-1.
Završni susret odigran je na novouređenom stadionu Luz pred 63.000 gledatelja. Sve je bilo spremno za slavlje domaćina, no Grci su priredili još jedno čudo. Treći susret u nizu slavili su s 1-0 i ostvarili neviđenu senzaciju. Strijelac pogotka vrijednog zlata bio je Angelos Charisteas. Tvorac grčkog čuda bio je njemački trener Otto Rehhagel.

Poželimo, eto, nešto tako ovih dana, možda se čuda dosađuju. Hrvatska prvak Europe? Zašto ne? Sport je to!

PRATITE NAŠ SPECIJAL – EURO 2020.