Pokušajte malo promijeniti percepciju i vidjet ćete fascinantan detalj iz karijere Luke Modrića

“Postoje poznate stvari i postoje nepoznate stvari. Između njih se nalaze vrata percepcije”, rekao je to Aldous Huxley, engleski književnik i filozof. O percepciji je govorio i Friedrich Nietzsche. “Sve su stvari podložne tumačenju. Koje god tumačenje prevladalo u određenom trenutku je funkcija moći, a ne istine”, smatrao je Nietzsche.

Percepcija jest proces kojim mozak organizira podatke dospjele iz raznih osjetila i tumači ih tvoreći smislenu cjelinu. Percepcija je aktivnost organizma, proces organiziranja, integriranja, i tumačenja osjetilnih informacija koji omogućuje upoznavanje i prepoznavanje značenja predmeta, pojava i događaja u čovjekovoj okolini. Ona je svojevrstan “subjektivni odraz objektivne stvarnosti”.

Percepcija, primjerice, omogućava da se razne mrlje boja vide kao određeni predmet, da se mnoštvo zvukova čuje kao govor, da se spoj slatkoga, kiseloga i ostalih okusa okusi kao određeno jelo, ili recimo da Luku Modrića vidite kao ponajboljeg veznog igrača svih vremena, odnosno kapetana hrvatske reprezentacije kojoj je donio dvije medalje na Svjetskim prvenstvima. Međutim, kada bismo malo razložili ili promijenili našu percepciju, uvidjeli bismo koliko je uistinu fascinantna karijera Luke Modrića, kao i da medalje i trofeji nisu jedino čemu se vrijedi diviti i po čemu bi ga se trebalo pamtiti.

Dvanaest sezona u Realu

Ovih dana, Modrić slavi 20 godina od svog debija. Dvadeset godina. Upijte malo tu informaciju pa idemo dalje. Već sama po sebi ova informacija je dovoljna da se dodatno opčinite Modrićem, ali idemo još korak dalje. Promijenite li percepciju još malo i uvidjet ćete da je Modrić nogometaš Real Madrida već 11 godina. Jedanaest godina i ulazi u 12. sezonu s ovim klubom. Neka vam i ta informacija sjedne pa nastavljamo.

Neki od, prema mnogima, najvećih nogometaša svih vremena poput Ronalda, Zinedinea Zidanea, Ronaldinha, Kake, pa eto i nešto starijih poput Marca van Bastena imali su kraće karijere od Luke Modrića i svakako manje uspješne nakon prelaska zenita karijere. Ronalda su rasturile ozljede i iako je trajao 18 godina, de facto od 2007. godine do 2011. godine kada se umirovio nije bio u formi i jedva da je igrao.

Zidane je trajao 17 godina, i umirovio se 2006. godine sa svega 34 godine i to u trenucima kada je osjećao da ne može dati onoliko koliko je ranije mogao. Ronaldinho i Kaka imali su strelovite karijere, osvajali Zlatne lopte, nazivali su ih fenomenima, ali kako je plamen brzo i naglo planuo, tako se jednakim tempom i ugasio. Ronaldinho se umirovio 2015. godine nakon 17 godina karijere, ali Brazilac nije igrao ozbiljniji nogomet otkako je otišao iz Milana 2011. godine, a još mu se i tamo prigovarali da “nije to onaj stari”.

Na pragu dosta podcijenjenog rekorda

Kaku su devastirale ozljede i zbog toga je trajao nešto skromnijih 16 godina, s tim da, kao i Ronaldinho posljednjih sezona nije igrao na optimalnoj razini. Van Bastenovu priču znaju svi. Trofejni Nizozemac i nekada najbolji nogometaš svijeta i prema mnogima najkompletniji ofenzivac ikada, trajao je samo 11 godina, i to primarno zbog teške ozljede gležnja od koje se nikada nije oporavio.

Primjera kroz povijest ima pregršt, ali vratimo se na Luku. Modrić je potpisom novog ugovora ovoga ljeta došao na korak do toga da postane najstariji igrač Real Madrida svih vremena. Koncem ove sezone Modrić će imati 38 godina i devet mjeseci, dakako ako ostane u Madridu do kraja. Aktualni rekorder je Ferenc Puškaš koji je protiv Seville 1965. godine istrčao na travnjak s 38 godina i 19 dana i Luka bi mogao srušiti njegov rekord. Vrlo podcijenjen rekord.

Pa ipak, za razliku od većine njegovih suvremenika, što uključuje čak i Cristiana Ronalda i Lionela Messija, Modrić će i s uskoro 38 na leđima vjerojatno biti prvotimac u svojoj 12. sezoni u Realu. Ne u Al Nassru, ne u Inter Miamiju ili kakvoj trećoj nogometno-egzotičnoj destinaciji, već u Realu. Pokušajte malo promijeniti percepciju i sagledati Modrića i iz ovog kuta. Pokušajte pojmiti koliko je nogomet zapravo zahtjevan sport i fizički i psihički, pokušajte shvatiti koliko je teško igrati pa čak i raditi neke druge fizičke poslove na pragu 40. godine života, a nogomet je upravo takav, veoma težak i zahtjevan fizički posao.

Isplati se promijeniti percepciju

Probajte uvidjeti i to da se Modrić svakoga dana na treninzima i barem dva puta tjedno na utakmicama mora natjecati s fizički veoma moćnim dečkima u ranim dvadesetim godinama, koji su u naponu snage ili tek trebaju doći do te faze. Modrićeva igra ne temelji se na proigravanjima i izravnim asistencijama, zapanjujuće preciznim dugim loptama, efektnim potezima, a niti ne šutira baš puno. No, on puno i pametno trči, oslanja se na svoju kondiciju i fizičku spremu, sudjeluje u svim segmentima igre, i djeluje poput metronoma. I tako već godinama i u dresu “kraljeva” i u dresu reprezentacije.

Čak i s 30 godina to je vrlo težak posao od kojeg bi mnogi odustali i odlepršali na neku saudijsku ili američku oazu gdje bi svi titrali samo oko njih, ali s 37, odnosno 38 koliko će uskoro napuniti, to što Modrić igra svoju 12. sezonu u Realu, to je uistinu detalj vrijedan divljenja i stavka u karijeri na kojoj bi mnogi nogometaši zavidjeli.

Ne umanjujemo vrijednost Lukinih trofeja, niti to da ima Zlatnu loptu, srebro i broncu sa Svjetskih prvenstava, ali Modrića se svakako mora gledati i iz ove percepcije, percepcije iz koje ga uistinu malo ljudi gleda. A jednom kada se Luku počne gledati i iz tog kuta, kada se malo zagrebe ispod svog tog hipnotizirajućeg blještavila trofeja, vide se i ti neki drugi, ne manje važni, no opet jednako upečatljivi detalji iz njegove karijere. Pokušajte promijeniti percepciju kada sagledavate Modrića, isplati se.

Niko Kovač je iz sjene napravio nešto čemu se cijeli nogometni svijet mora nakloniti