U ove Hrvate opet nitko ne vjeruje, ali baš zato bi mogli biti senzacija

Stockholmski sindrom je znanstveni fenomen kojeg obilježava stvaranje emocionalne veze, osjećaja povjerenja i identifikacije s agresorom koji može biti otmičar, pljačkaš, zlostavljač ili bilo koja druga dominantna osoba koja ima moć upravljanja drugom osobom. U ovom slučaju naš agresor je hrvatska košarkaška reprezentacija.

Koliko god nas mučili svojom igrom, razočarali rezultatima i rasplakali nas svojim ispadanjima i dalje vjerujemo u njih i podržavamo. Baš kao što se taoci vežu uz otmičara i brane ga pred sudom tako i košarkaški fanatici brane Hrvatsku pred svima i govore da i dalje treba vjerovati u njihov uspjeh.

Pred Hrvatskom je novi kvalifikacijski olimpijski turnir kojeg smo izborili prošlo ljeto nakon sjajnih igara na predkvalifiakcijskom turniru. Ruku na srce, nisu to bile ekipe svjetske klase, ali svejedno je bilo riječ o ekipama koje su redovito pobjeđivale Hrvatsku unazad osam godina. Sesar je napravio odličnu analizu, a Hrvatska je predvođena kapetanom Šarićem te Hezonjom i Zupcom uz odličnu rotaciju na klupi izborila kvalifikacije koje od 2. srpnja kreću u Grčkoj.

Hezonja je sazrio

Na turniru će sudjelovati reprezentacije Slovenije, Novog Zelanda, Grčke, Dominikanske Republike i Egipta. Samo najbolja reprezentacija izborit će plasman u Pariz. Hrvatska otvara protiv Slovenije 2. srpnja u 20 sati, a dan poslije već u 16:30 igra protiv Novog Zelanda. Utakmice će se prenositi na kanalu RTL2, a komentirat će ih RTL-ov voditelj Filip Brkić i stručni komentator, legendarni kapetan Roko Leni Ukić.

Hrvatska će, dakle, igrati u Pireju s onih 12 igrača koji su igrali posljednji pokus protiv Brazila, a to su: Goran Filipović, Borna Kapusta, Jaleen Smith, Filip Krušlin, Mateo Drežnjak, Mario Hezonja, Toni Nakić, Dario Šarić, Dario Drežnjak, Ivica Zubac, Danko Branković i Ivan Vraneš.

Protiv Brazila Hrvatska je pokazala koliko može igrati ozbiljnu košarku, ali i tko je ključni čovjek ove ekipe. Hezonja je ubacio čudesnih 39 koševa te bio glavna tema. Ne treba to čuditi jer “Super Mario” je sazrio. Postao je jedan od najboljih igrača Eurolige, a u Realu redovito preuzima sve važne šuteve na sebe. Uvijek ih je uzimao jer Hezonja je oduvijek bio uvjeren da je rođen za velike stvari što je ujedno i točno. Njegov talent dugo se čekao da do kraja sazrije, ali u Realu se smirio. Prestao je s nerezonskim šutevima, popravio koncentraciju u obrani i donio neku novu dimenziju u organizaciji igre.

Uz njega tu je i Šarić koji nikada reprezentaciju nije odbio i sada kao kapetan je ključ ove momčadi. Nije kao Hezonaj ubojiti napadač, a ni kao Zubac prvi čovjek obrane, ali Šarić je sve to između i onaj koji će zagalamiti i povesti momčad iako je iza njega loša sezona u Warriosima. Od Zupca se očekuje jedan pravi turnir. Zadnjih nekoliko nastupa nije briljirao u najdražem dresu. Ipak, za razliku od Šarića, Zubac je imao sezonu karijere. Od mladih nada tu prije svega iskaču Branković, Nakić i Mateo Drežnjak.

Sve to pomalo podsjeća na ono što se događalo u Torinu 2016. kada je Hrvatska izborila nastup na Riju. Košarkaši su otišli bez ikakve euforije bez prave podrške pa gotovo nitko nije ni znao da igraju jer je i prijenos bilo teško naći. Tada su momčad vodili Ukić, Bogdanović i Simon kao što sada vode Hezonja, Šarić i Zubac. Mladi igrači su tada bili upravo Hezonja i Šarić, a sada Branković i Nakić preuzimaju tu ulogu.

U prvom kolu poraženi su od Italije, a onda očekivano bili bolji od Tunisa. Pravi ispit bila je Grčka u polufinalu. Bila je to čudesna momčadska utakmica u kojoj je Bogdanović ubacio 20 poena, a Simon i Šarić kupili sve što se odbilo od koša. Svojom srčanošću tada nas je oduševili Planinić i Bilan čiju bi ulogu trebali preuzeti Drežnjak i Vraneš.

U velikom finalu srušena je Italija. 24 koša Bogdanovića, Šarić koji je poginuo na terenu i Simon koji je ubacio dvije trice kada se utakmica lomila donijelo je veliko slavlje u Torinu. U Rio smo otišli puni optimizma i tako je sve i krenulo. U prvoj utakmici Šarić je u zadnjoj sekundi blokirao šut legendarnom Gasolu i donio pobjedu Hrvatskoj. U drugom kolu bilo je napeto protiv Argentine, ali Scola je svojom klasom prelomio. Zatim smo pobijedili neugodne domaćine Brazil, a potom doživjeli šok porazom od Nigerije. Ipak, prvo mjesto donijelo nam je pobjeda nad Litvom. U četvrtfinalu Srbija je slavila. Bila je to utakmica u kojoj jedan naš šut i jedna sudačka odluka odvela možda i nikad jaču Srbiju dalje i na kraju do srebra.

Bio je to zadnji bljesak naše košarke. Sad nas čeka Slovenija koja je predvođena nevjerojatnim Dončićem došla do polufinala Tokija te su uz Grčku prvi favoriti ovog turnira. Novi Zeland nema izraženu zvijezdu, ali su itekako opasna momčad i Hrvatsku ždrijeb nije mazio, no kako smo rekli na početku teksta, vjerujemo i dalje jer jednom ćemo se valjda probuditi iz noćne more.

Hrvatsku ‘svetinju’ Luku Modrića proglasili gubitnikom: ‘Jedan je od takvih nogometaša’