Izbornik Vatrenih jedva je dočekao skandal: Našao ga je za šankom u 3 ujutro u hotelu

Hrvatski nogometni savez je pripreme za nastup na Europskom prvenstvu 1996. godine u Engleskoj, našem prvom velikom natjecanju, organizirao u Poreču, u turističkom kompleksu Zelena laguna. Prvi put otkako je hrvatske nogometne reprezentacije, pripreme su bile dugotrajne i studiozno osmišljene. Tada smo i mi novinari vidjeli da tadašnji izbornik Blažević zaista zna svoj posao. Držao je sve pod stegom, sve je bilo u savršenom redu. U ovom feljtonu, a povodom početka Eura, prisjetit ćemo se i skandala koji je izbio na pripremama…

Trenirali se marljivo, Ćiro uopće nije smanjivao “gas”. Razgovarajući međusobno novinari su čekali neki skandal. Da, dotakli smo i Ćirine moguće namjere. Znali smo, naime, da Ćiro uvijek s priprema izbaci pokojeg igrača zbog nediscipline. Sve kako bi uveo još stroži režim. Čuli smo bezbroj takvih priča, posebno dok je vodio Dinamo. Svi igrači su bili toliko puni radnog elana da Ćiri nije preostajalo ništa drugo doli trenirati i čekati neki disciplinski propust. Nije ga dočekao odmah, no posljednjih dana boravka u Rijeci ipak je našao “mušteriju”.

U Poreču je na pripremama bilo 25 nogometaša: Ladić, Jurčević, Jarni, Štimac, Jerkan, Bilić, Prosinečki, Šuker, Boban, Bokšić, Soldo, Pavličić, Stanić, Mladenović, Vlaović, Šimić, Cvitanović, Brajković, Balajić, Pralija, Mornar, Pamić, Mrmić, Gabrić i ja. Na europsku smotru mogla su otputovati 22 nogometaša. Dakle, trojica su morala otpasti.

Ćiro ‘dočekao’ Mornara

Igrala se prijateljska utakmica protiv Jadrana – usput, pobijedili smo sa 5-0, a iz konkurencije je otpao Ivica Mornar. Napravio je pogrešku koju je Blažević jedva dočekao. Na molbu kapetana igrači su ostali nešto duže vani, negdje do dva sata ujutro. Imali su Blaževićevo dopuštenje. Svi su se na vrijeme vratili i pohitali u sobe. Mornara je, u tri sata ujutro, osobno Blažević našao za šankom. Dakako, potjerao ga je u sobu i drugo jutro objavio da na Mornara više ne računa.

“Uopće me ne zanimaju isprike. Veli mi Mornar da je išao kupiti sendvič, da je ogladnio. Da je nazvao recepciju, sendvič bi mu dostavili. Koga on to farba”?

Bilo nam je tužno gledati Mornara. Priznao je krivicu, pokušalo se Ćiru nagovoriti da ublaži kaznu, mislilo se da mu se može dati još jedna prilika. Ćiro nije popustio. Mornar je potom sve priznao: želio je pojesti sendvič, bio je sam u sobi i nije imao s kime razgovarati. Pa je otišao do bara.

Igrači se dobro zabavljali

Možda je Ćiro takav incident jedva dočekao, možda je njegova namjera uvijek ista. Naime, kasnije smo bili svjedoci identičnih Ćirinih poteza. U Savezu su se zaista trudili udovoljiti igračima u svakom pogledu prije odlaska u Englesku. Svi zaostaci i premije, zarađeni prema Pravilniku o nagrađivanju u kvalifikacijama za EP, isplaćeni su tijekom tih priprema. Reprezentativci se nisu imali zbog čega buniti.

Bili su potpuno okrenuti nogometu, trenirali su dva, pa i tri puta dnevno. Na kraju dana bili su toliko iscrpljeni da bi se bacali u krevete u hotelu Parentium. Jedva su čekali nekakvu utakmicu. Prije Europskog prvenstva bila je predviđena utakmica protiv Republike Irske u Dublinu.

Dobro, budimo realni, igrači su se na na tim pripremama i dobro zabavljali. Igrali su međusobno mali nogomet. Jednog dana dio naše reprezentacije pristao je na malonogometni ogled sa selekcijom prognanih Vukovaraca koji su povratak u svoj grad čekali u porečkim hotelima. Shvatili smo koliko ih ti ljudi vole.

Čudna teza

Svi su sa zanimanjem pratili kako se osjeća Zvonimir Boban. On je tek prebolio infektivnu mononukleozu i njegov je nastup, prema liječničkim opservacijama, bio upitan. No Boban se, kao i svi drugi, vrijedno spremao za Englesku. Istina, nije bio u punoj kondiciji, ali bio je iz dana u dan sve bolji.

Na brzinu je organizirana i utakmica na Kantridi protiv Rijeke. Iako je utakmica dogovorena u dva-tri dana, na tribinama se okupilo sedam tisuća ljudi. Hrvatska je dobila s 2-0, a pogotke su postigli Bokšić i Vlaović. Blažević je isprobao sva 24 kandidata. Jedna je postava igrala u prvome poluvremenu, druga u nastavku. Dobro su se svi rastrčali, uvidjeli da su im noge još teške.

U medijima se stalno vrtila priča da u veznoj liniji ne mogu zajedno igrati Boban, Prosinečki i Asanović. Svu trojicu spomenutih je to izluđivalo, čak su se i počeli gledati poprijeko. Evo i primjera što nam se događalo. Asanović se sjeća tih trenutaka: “Sjedimo za šankom Robi i ja i pričamo. Čak naručimo poneko oštrije piće. Atmosfera je opuštena. Naravno, dotaknemo se i onoga o čemu pišu sve novine. Možemo li nas trojica zajedno”?

Odlazak u Irsku

“Nekad pomislim da iza svega stoji Boban”, veli Robi i odmah se ispravi. “Ne mogu u to vjerovati! Pa ne bi govorio obratno od onoga što pišu novine. Izludili smo svi, previše čitamo i previše se brinemo što pišu novine” kazao je Prosinečki.

“Nema šanse da netko od nas radi protiv reprezentacije. Jednostavno se ne možemo oduprijeti nervozi prije Europskog prvenstva”, rekao sam. “Možda Boban misli da mu netko drugi nešto želi smjestiti, i ja sam mnogo puta slično razmišljao. Kasnije sam uvijek zaključio da nisam bio u pravu”.

Dan prije odlaska u Republiku Irsku, na drugi dio pripreme, Ćiro je odredio 22 “engleza”. Otpali su Balajić i Pralija. Po brojevima, to je izgledalo ovako: 1 Ladić, 2 Jurčević, 3 Jarni, 4 Štimac, 5 Jerkan, 6 Bilić, 7 Asanović, 8 Prosinečki, 9 Šuker, 10 Boban, 11 Bokšić, 12 Mrmić, 13 Stanić, 14 Soldo, 15 Pavličić, 16 Mladenović, 17 Pamić, 18 Brajković, 19 Vlaović, 20 Šimić, 21 Cvitanović, 22 Gabrić.

Srdačan doček

Naravno, Pralija i Balajić bili su veoma razočarani. Prije svakog velikog natjecanja treneri se suočavaju sa stresnim situacijama kad, nakon teškog rudarskog rada, moraju otpisati ponekog igrača. Još je teže samim igračima koji se do zadnjeg trenutka nadaju da će nastupiti na natjecanju za koje se pripremaju… Pralija je vijest o svojoj eliminaciji čuo na radijskim vijestima.

Prije odlaska u Englesku išli se u Republiku Irsku gdje se trebalo odraditi završni dio priprema i odigrati prijateljsku utakmicu s domaćom reprezentacijom. Nema što, bila je zo prava provjera prije europske smotre, Irci su tvrd i nezgodan suparnik, baš kakav nam treba. Irci su Hrvate zaista dočekali srdačno. Osjetilo se njihovo gostoprimstvo i na samoj utakmici. Ne, nisu nas ni štedjeli niti mazili na terenu, naprotiv… Ali, publika nas je dočekala otvorenih srca, tako nešto je svakom igraču drago osjetiti.

Odigrali smo u toj generalnoj probi 2-2. Nismo igrali loše, ali činilo se da je obrana bila slabija od napada. Irci su igrali svoju tipičnu “otočnu igru”, Hrvati su “pleli” po zemlji. Nakon kornera s desne strane lopta je došla usamljenom Šukeru koji nije pogriješio. Začudo, Irci su u kaznenom prostoru potpuno zaboravili Šukera. Neoprostivo.

Prosinečki zaigrao

Nekoliko minuta kasnije, nakon jednog “flipera” u hrvatskoj obrani, O’Neill je prizemnim udarcem svladao Mrmića, koji je utakmicu počeo umjesto Ladića. Igrali se lijepo za oko, pripremili još nekoliko dobrih akcija. Lopta je išla od noge do noge i Ircu nisu imali protulijek za igru po travi. Poveli smo sa 2-1 u posljednjim trenucima prvog poluvremena. Vlaović je ukrao loptu irskom obrambenom redu i nesebično asistirao Bobanu koji s poprilične daljine pogađa mrežu dobrog vratara Givena.

Činilo mi se da su nakon utakmice svi zadovoljni. I domaćini Irci koji su izbjegli poraz i naš izbornik Blažević koji je vidio i osjetio što je želio. Nisu previše kritizirali ni Ćirini pomoćnici, treneri Branko Ivanković, Otto Barić, Ivan Katalinić…

Jedino je malo nesretan bio Robert Prosinečki, koji u Dublinu nije ni zaigrao. No, samo tri dana kasnije igrala se trening-utakmica s reprezentacijom irske lige i Prosinečki je iznova bio u sastavu. Protiv tih upornih i dosadnih Iraca odigrali smo 2-2 (strijelci Jurčević i Vlaović). Blažević je isprobao čak 20 igrača, pauzirali su samo treći vratar Gabrić i Bokšić, koji je osjećao bolove u gležnju. Naš je izbornik izdvojio Robija kao najboljeg pojedinca te utakmice.

Odlazak u Englesku

Pripremali su se naši igrači u malenom mjestu Nuremore, gdje smo imali savršen mir. I odličnu hranu. Ne, nisu im Irci kuhali svoje specijalitete, igrače je hranio izvanredni Ferdo Odak. On je bio važan gotovo kao i izbornik. Nakon napornih treninga, žurilo se Odaku da ga se pita što je za objed. Oduševljavao je igrače svojim kulinarskim umijećem.

Večernje sate igrači bi znali prekratiti gledajući snimke turskih utakmica. Da, Turci nisu bili nimalo lak suparnik. Onaj Šukerov “prezimenjak”, Hakan Sukur, prva je napast. Otto Barić, koji je bio zadužen za “snimanje” Turaka, stalno je upozoravao kako naši prvi suparnici na EP nisu momčad koja se lako da nadmudriti.

Ćiro je stalno razmišljao tko će u našoj standardnoj postavi biti desni bočni igrač. Na tom je mjestu uspješno znao igrati Jurčević, no Ćiro je htio napraviti taktičko iznenađenje. I za to je mjesto spremao Marija Stanića. Ispočetka nije išlo, ali Ćiro nije posustajao. Iz Irske je hrvatska ekspedicija stigla u Englesku, u Barnsdale i tamošnji Country Club. Riječ je o velikom dvorcu uređenom kao hotel. Iskreno, svi su očekivali primjereniji smještaj.

Užasan smještaj

“Ovako, kad smo došli i tek što su nam podijeljeni ključevi soba – poludjeli smo. Male, niske i tijesne sobe. Ja sam bio u sobi u kojoj se nisam mogao pravo ni ispružiti. Na stranu to što će netko pomisliti da smo razmaženi ili bahati. U tim smo trenucima bili potpuno okupirani radom i uspjehom na Europskom prvenstvu. A ono malo odmora što smo ga imali morali smo provesti kvalitetno. Prema prvoj varijanti smještaja, to nije bilo moguće. Sobe su promijenjene, nismo dobili posebno bolje uvjete, ali za odmor su ipak bili bolji. To nam baš nije trebalo”, sjeća se Prosinečki.

“Zar je moguće da nitko zbog ovakvog smještaja neće odgovarati”, igrači su pitali jedan drugoga. Tada se treniralo laganije kako bi se sačuvala svježinu za utakmicu protiv Turske. Bližio se i taj trenutak – prvi nastup Hrvatske na velikom natjecanju. Počela je dolaziti i funkcionarska svita, napetost je rasla.

“Blažević se definitivno odlučio postaviti Stanića na desnu stranu, to je trebalo biti naše najubojitije iznenađenje. Nama je pak najsmješnije iznenađenje bila šefova oklada s našim novinarima – ako Hrvatska dospije u polufinale, svi će se novinari ošišati na ćelavo. Ako ne uspijemo doći ni do četvrtfinala, gole glave bit će Blažević. U slučaju našeg plasmana u četvrtfinale, brijači neće imati posla”, govorio je Asanović.

Poznati Srbin nije dao svoju kći pod srpsku zastavu: ‘Moja Lana nosi samo jednu zemlju u srcu’

Ćiro na vezi s Tuđmanom

Dan prije utakmice svi su znali, Ćiro izvodi najjaču postavu: Ladić, Stanić, Jarni, Jerkan, Štimac, Bilić, Asanović, Prosinečki, Šuker, Boban i Bokšić. Da se ne bismo umorili putujući na utakmicu iz Barnsdale Country Cluba, dan prije smo se smjestili u hotel Hilton nedaleko zračne luke u Nottinghamu.

Ćiro je tada priznao da se svaku večer čuje s predsjednikom Tuđmanom i da opisuje tko je od nas u kakvoj formi. Igrači su ostali šokirani.
Nakon pobjede protiv Turske golom Vlaovića u smiraju utamkice čuli smo ispred autobusa kako Ćiro razgovara s Tuđmanom:

“Predsjedniče, mi smo se ponašali kako ste vi zahtijevali i usput smo pobijedili. Svi vas volimo i čekamo nove zadatke”…