Drmao je Hrvatskom i šokirao Mamića, a sad je u ‘opakoj’ misiji

Prolaz u osminu finala Eura šok je u svijetu nogometa, a nama na ovim prostorima čak je i senzacija. Dočim su Hrvatska i Srbija eliminirani u skupini, zasluženo zbog loših izvedbi, Slovenci su pod palicom nama dobro znanog Matjaža Keka došli do dosad najugodnijeg iznenađenja na turniru. Da, šokantnog i senzacionalnog, naročito u očima Hrvata i Srba…

Tako je to u nogometu, nitko ne može živjeti od stare slave, tradicije, minulih zasluga, a tako je jasno da je nogomet kao igra popularna jer u njoj autsajder uvijek ima egzaktnu šansu. Bez obzir koliko je nogomet kao igra neegzaktan. Možeš imati 80 posto posjeda, dvadesetak udaraca na gol, a suparnik ti ga uvali jednom, zatvori se i hajde zbogom.

Ne, nisu Slovenci prošli dalje na taj način, ni slučajno. Igrali su srčano, organizirano, predano i strpljivo. Iz male baze, s manje od dva milijuna stanovnika izvukli su dvadesetak i nešto profesionalaca koji su očito slijepo slušali vođu Keka. Slovenija nikakvim ”bunkerima„ nije ostvarila ovaj uspjeh, već taktičkom disciplinom, borbenošću i silnom trkom.

Kek oduševio

Bez posebnih zvijezda specijalist za strategiju Kek stvorio je postavu koju nije lako izbaciti iz takta. Slovenci se znaju i braniti, ali i napadati. S time da je kod momčadi proradio i nacionalni zanos, utakmice Kekove družina pratilo je redovito po petnaestak tisuća navijača. U tom koktelu lijepih stvari Slovenci su u zadnjoj utakmici protiv Engleske pokazali nevjerojatnu volju, a to se ne može vez povjerenje u vlastite snage.

Mnoge momčadi bi pale nakon primljenog pogotka u zadnjim sekundama nadoknade, kao što se Slovencima dogodilo protiv Srbije. Pa, vidimo kako je to i na nas utjecalo. Pragmatičnost slovenske momčadi se očituje u načinu igre koji je možda teško definirati. Slovenci kao da nemaju taktiku unaprijed, sve što rade ovisi o trenutku.

I to je Kek sjajno posložio. Slovenci nisu reprezentacija koja se oslanja isključivo na obrambenu strategiju, kao što nisu ni naročito napadački nastrojeni. Temelj slovenske igre jest borba za svaku stopu terena, znaju se Slovenci se braniti s puno igrača, kao što zna izletjeti poput torpeda prema naprijed s viškom igrača. Takva igra ultimativno traži izvanrednu fizičku pripremljenost. Kek je to sve pripremio, igrači mu nisu skloni panici i evo sjajnog rezultata.

Slovenski nogomet odraz mentaliteta

Da je netko spomenuo kako će Slovenci nastaviti turnir, a Hrvati i Srbi ispasti proglasili bi ga maloumnim. Da, tako mi još uvijek poimamo nogomet. Što se nas tiče, zar smo zaboravili da su nas Slovenci u kvalifikacijama za Katar maznuli u prvome kolu, zar smo ist zaboravili da su bili na svjetskoj smotri 2010. u Južnoj Africi, kada nas nije bilo?

Slovenski nogomet postao je odraz njihovog mentaliteta i karaktera. Uz pomoć rada, organizacije, strpljenja i napose skromnosti postali su i europski konkurentni.

A to što smo mi izbezumljeni takvim raspletom govori da nešto nismo shvatili. Da nismo Bogom dani, da i drugi vrijedno rade, da se trude i da se u sportu uvijek nešto zaslužuje, kao što se nešto drugo ne zaslužuje. Slovenci su baš zaslužili ovakv uspjeh koji će im biti sjajan poticaj za dalje.

Problem Srbije nije samo u Piksiju, ključnu stvar prave se da ne vide

Postali ‘veliki nogometaši’

A nama starijima ostaje za misliti. Kako usporediti aktualni slovenski trijumf u okvirima prostora u kojem živimo. Slovenci se nikd nisu percipirali kao veliki nogometaši, čak smo se posprdno odnosili s njima uspoređujući ih sa skijašima i sanjkašima. Da, to je živa istina.

Evo, ako želite da probamo opisati slovensku senzaciju i šok kojeg smo doživjeli možemo se vratiti četrdesetak godina unatrag. Dakle, slovenski prolaz u osminu finala europske smotre, te elimincija Hrvatske i Srbije ravno bi bilo ekvivalentu iznenađenja da je ljubljanska Olimpija u prvenstvu bivše Jugoslavije bila prvak pet puta zaredom pokraj hrvatsko-srpskih klubova „velike četvorke, Dinama, Hajduka, Crvene zvezde i Partizana.

Jest, sve je moguće u toj igri. Nogometnoj. Pa i to da je Slovenac predsjednik Uefe, zar ne?