Bio je najbolji na svijetu, ali najgori za sebe: Žene i alkohol dotukli su nogometnog genijalca

Nitko nije živio kao on, nitko nije igrao kao on. U svoje vrijeme bio pojava veće i od Beatlesa. Njegov nogomet bio je drugačiji jer živio je život punim plućima van terena što ga je na kraju i koštalo, ali kako je sam rekao nikada zbog toga nije zažalio. Bio je najbolji nogometaš svijeta, a nogomet mu je bio ništa drugo nego zabava, nikada ga nije gledao kao posao.

O njemu su ispričane brojne priče i avanture jer bio je baš takav. Čovjek o čijem životu se mogu snimiti brojni filmovi. Njegovo ime u rodnoj državi sinonim je za božanstvo, a njegove ime je George Best.

Rodio se u nemirnom Belfastu, Sjeverna Irska. Imao je tri sestre i brata. Talent za nogomet pokazao je već sa 15 godina kada ga primjećuje Bob Bishop, skaut kluba Manchester Uniteda. U telegramu kojeg je Bishop poslao Sir Mattu Busbyu pisalo je ni manje ni više: “Mislim da sam otkrio genija.” Nije ništa krivo rekao.

Nogometni velikan

Za Manchester United debitirao je 1963. godine. Te godine klub je završio sezonu na drugom mjestu. Dok je George igrao za Manchester, osvojili crveni dva puta naslov prvaka Engleske. Pritom George Best je 1968. osvojio i nagradu europskog nogometaša godine. Nakon te 1968. sve je krenulo nizbrdo.

Počeo je sve češće piti, propuštati treninge i utakmice. U 11 godina igranja za Manchester, šest sezona zaredom bio je najbolji strijelac kluba a u sezoni 1967/68 i najbolji strijelac Prve engleske Lige. Nakon toga, igrao je za druge klubove ali više nije bio velika zvijezda kao 1968. Karijeru je završio 1983. u 37. godini, ali zapravo je prestao igrati kvalitetan nogomet već u 25. godini.

Ženio se dva puta i imao sina u prvom braku. Njegov alkoholizam doveo je do toga da je češće spavao u bolničkom umjesto u vlastitom krevetu. Unatoč činjenici da mu je presađena jetra, Best je nastavio piti. To ga je naposljetku i ubilo. Preminuo je 25. studenog 2005. u Londonu dok je imao samo 59 godina. Na pogreb mu je došlo više od sto tisuća ljudi.

Što je ljude opčinjavalo dok je Best igrao nogomet? Uistinu je bio sjajan igrač, s nevjerojatnim tehničkim znanjima i mogućnostima. Bio je dribler, dodavač, strijelac, asistent, s loptom je mogao sve, a sve je napravio kad bi mu se to htjelo. Kad mu se nije htjelo, doslovce je znao biti nepomičan… I na terenu praktički nije postojao. Čak je i Pele rekao, ne samo jednom, “kako u životu nije vidio boljeg igrača”, što je Best za života držao najvećom pohvalom o svojoj karijeri, no život izvan terena javnosti je bio zanimljiviji nego fenomenalne partije na terenu.

Jer, Best se nije ustručavao opijati se svakodnevno, obožavao je žene, viski, a ni kocka mu nije bila strana. Dakako, s tim porocima morala je ugasnuti i njegova karijera, makar se s njegovom karijerom ne treba sprdati. Jer, u nogometu je napravio dosta da bi zauzeo počasno mjesto u nogometnoj povijesti.

Kao mršav i suh dječak nije prolazio niti u nižerazrednim klubovima svog rodnog Belfasta, a u Manchester United došao je na već spomenutu preporuku Boba Bishopa… Stigavši u United 1963. i odmah pružajući krasne partije, postao je popularan poput Beatlesa tih godina, a neki su ga nogometni novinari nazvali i petim Beatlom. Iako je i u to vrijeme pio i kockao se, mijenjao žene poput žileta, Best je na krilima euforije doveo 1968. Manchester United i na krov Europe. U finalu Kupa prvaka, baš zaslugom Besta, United je nadvisio jaku Benficu predvođenu Eusebijom.

Igrao je za United čak 11 godina, a šest puta je bio najbolji strijelac kluba,s dva osvojena naslova prvaka. No, niti u Unitedu nisu imali vječno strpljenje prema raskalašenom Bestovom ponašanju. Izjave poput one kako je dio zarađenog novca zapio, dio prokockao, dio zakurvao a ostatak potrošio bezveze, dizali su na noge članove uprave Uniteda. Best je počeo dolaziti na treninge kad je htio i u stanju u kakvom je htio, čaša se prelila i 1968. United ga više nije trpio niti želio.

Igrao je potom Best od nemila do nedraga, nastupao je za nižerazredni Stockport u Engleskoj, Cork u Irskoj, Los Angeles u SAD-u, pa je bio u londonskom Fulhamu, američkom Fort Laudedaleu, škotskom Hibernianu, da bi naposljetku pokoju utakmicu odigrao za lokalne klubove u Engleskoj poput Bornemoutha i Tobemorea.

Cijeli vrijeme se opijao i kockao, ganjao žene, kao i one njega. Novca je nestajalo, Best se zaduživao, ali i dalje je bio bahat: “U jednom razdoblju uspio sam se odvojiti od alkohola i žena. Bilo je to mojih najdužih dvadeset minuta u životu, govorio je novinarima koji su ga također opsjedali”.

I dok je Platini za vrijeme njegova karijere pričao da je Best izmislio rock’n’roll nogomet, dok je Busby govorio da “Best ima šest nogu”, te dok su bekovi i halfovi, njegovi čuvari na terenu, bili blizu njega tek kad bi se rukovali poslije utakmice, za Besta je malotko poslije karijere imao lijepe riječi. Stalnim opijanjem doveo se u bezizlaznu situaciju, prodavao je medalju Kupa europskih prvaka, transplantirana mu je jetra, no nije prestao piti i umro je u 2005. godine.

Danas čak i zračna luka u Belfastu nosi njegovo ime, nogometne enciklopedije spominju ga u najljepšem svjetlu, no iako je bio best (hrv. najbolji), po sebe je bio worst (hrv. najgori).

Legenda koja je izbačena na ulicu šokirao srpsku javnost: ‘Ja nisam Srbin, mene to ne zanima’