Bijes je bio velik nakon početnog šoka, Hrvatska se više nije oporavila

Nekako je u kolektivnoj memoriji kao baš blijed nastup na europskoj smotri ispao onaj iz Portugala 2004. godine, makar je Hrvatska bila i silno teškoj skupini, sa Švicarskom, Francuskom i Engleskom. I tada je eliminacija shvaćena pretužno, čak se i izbornik Otto Barić iznenadio reakcijom javnosti, uzvraćao je rečenicom: “Pa, kaj ste mislili da moramo, baš moramo proći preko Engleza i Francuza”?

No, zaista je sve moglo i bolje završiti. Bilo je i svijetlih trenutaka na tom turniru, ali i početničkih grešaka. Bilo je jako zanimljivo, ali baš nesretno po Hrvate.

Kao „majka svih utakmica”’ izabrana je ona uvodna protiv Švicarske. U Leiriji, pred domaćom atmosferom, nekih desetak tisuća Hrvata bodrilo je ‘Vatrene’ koji su bili neprepoznatljivo loši. Neagilni, smeteni, dezorijentirani. U 90 minuta pripravili su samo jednu prvu zgodu, no Olić je promašio ono što je teže promašiti nego pogoditi.

Teška skupina

Bijes navijača nakon te utakmice bio je golem. Slijedio je dvoboj s aktualni europskim prvacima, Francuzima. Iznova u Leiriji. Očekivalo se da će protiv aktualnog europskog prvaka, Francuske, Hrvatska lako pasti, no do izražaja je došla nepredvidivost naše momčadi. U sjajnoj utakmici u kojoj su naši doista bili bliže pobjedi, rezultat je bio 2:2, no upravo je bilo nevjerojatno koje su sve nesreće tijekom utakmice zadesile naše momke predvođene Dadom Pršom.

U prvome dijelu Hrvatska je igrala zatvoreno, preoprezno, a Francuzi su poveli autogolom nesmotrenog Tudora. Igra oslonjena na obranu silno je nervirala hrvatske navijače, koji su krajem prvoga poluvremena jednostavno urlajući zavapili:

“Igrajte pederi”! Grmile su tribine prepune Hrvata. K tome, sprdnja prema obranaškoj taktici očitovala se i u ponašanju hrvatskih navijača. Da bi dočarali što misle o hrvatskoj igri, naši navijači su se počeli veseliti svaki puta kada bi hrvatska momčad prešla centar. Izgledalo je to čudno i francuskim navijačima, jer kada bi Hrvati prešli centar njihovi navijači bi se bacali po tribinama kao da je momčad koju podržavaju postigla zgoditak.

Dogodio se preokret

Očito se u predahu između dva poluvremena nešto dogodilo i u svlačionici. Barićeva momčad u drugome poluvremenu napala je Francuze i za tili čas preokrenula rezultat. Najprije je Pršo postigao atraktivan zgoditak nakon sjajnog pasa Rapaića, a nešto kasnije Rapaić je dao gol za 2:1 vodstvo iz jedanaesterca, nakon obaranja Rosse.

Kada su Francuzi tada kretali s centra, sjećamo se, Zidane je gotovo minutu govorio svojim igračima što i kako dalje. No, Francuzi su i dalje bili inferiorni, ali ipak su stigli do izjednačenja, a sve nakon teškog kiksa Tudora i Butine, koji su se poigravali pred vlastitim golom, što je iskoristio Trezeguet.

Francuzi su jurnuli po pobjedu, no meč-loptu u zadnjoj minuti imala je Hrvatska, nakon prodora Olića lopta je dobačena do Mornara, koji se varkom tijela oslobodio čuvara i sam ispred Bartheza, koji je već bio na podu, loptu poslao – iznad vrata. Bio je to promašaj svih promašaja. Na tribinama s hrvatskim navijačima nevjerica, to je zaista morao biti gol.

Velike brige za Dalića, ovo je ‘pitanje svih pitanja’: Za jednog Vatrenog šanse jako rastu

Nesretni Švicarci presudili

U posljednjoj utakmici skupine Hrvatska je u Lisabonu na novom stadionu Luz igrala protiv Engleske. Taj dan u Lisabonu je bilo 20-ak tisuća hrvatskih navijača i gotovo sto tisuća Engleza, polovica od njih bez ulaznice. Na Luzu 15 tisuća Hrvata i 50 tisuća Engleza pripravili su nevjerojatnu atmosferu, kasnije je i Uefa priznala da je to na Euru bila utakmica s najljepšim koloritom.

Početak utakmice bio je prekrasan za Hrvate, doslovce u prvoj minuti Hrvatska je povela, nakon kornera u gužvi se najbolje snašao Niko Kovač. Stisnuli su potom Englezi iz sve snage, Hrvatska se grčevito branila, izdržala je do pred kraj poluvremena, kada je primila dva pogotka – Scholes i Rooney. U nastavku je Engleska i dalje bila bolja, povela je 3:1 još jednim golom Rooneya. Na 3:2 je smanjio Tudor, no Lampard je zakucao još jednom za Engleze za konačnih 4:2.

Razočaranje hrvatskih navijača je bilo veliko, makar se izbornik Barić trudio objasniti da “Hrvatska nije ni mogla više s obzirom na jakost skupine”. No, činjenice su pokazale da je sve bilo propušteno još na samom početku, u onome nesretnom i dosadnom dvoboju sa Švicarskom. Izborniku Bariću istekao je nakon prvenstva ugovor i reprezentaciju je preuzeo Zlatko Kranjčar.

Danas, s vremenskim odmakom, shvaćamo da je Otto Barić s jednom posve novom reprezentacijom tada napravio odličan posao. A na Euro je ipak bio konkurentan, možda smo mi tada previše htjeli ili smo se baš umislili. Opet, bilo je lijepo u Portugalu!