Baš ovo najviše boli Zdravka Mamića, ovaj potez njegov je konačni nokaut

Jedna poruka s maksimirskog Sjevera iskočila je više od ostalih. “Ne damo da potoneš” bila je parola koju su Boysi razvukli početkom veljače. Na prvu bila je to jaka poruka, ali sada kada je ova sezona gotova i kada se uzme kontekst vremena kada su je digli ona ima još jači značaj jer iza Dinama je povijesna sezona, van terena i na terenu.

Na nedavnoj press konferenciji Sergej Jakirović dobio je pitanje je li razmišljao da napiše knjigu o ovoj sezoni. Rekao je da nije, ali da ima materijala i previše jer uistinu ima. Sezona je toliko duga bila, puna euforije i očaja da bi se o njoj moglo pričati danima.

Zato ćemo je podijeliti na tri djela: ono što se događalo na terenu, u upravi i na tribinama. Kada bi se pisala knjiga bila bi to prava trilogija kakvu Hrvatska dugo nije vidjela, ali idemo krenuti s terenom.

Uspavana zima

Vratimo se deset mjeseci unazad iako iz ove perspektive izgleda kao da je bilo prije 10 godina. Modri su sezonu otvorili osvajanjem superkupa protiv Hajduka da bi koji dan kasnije otvorili prvenstvo upravo protiv Hajduka na Maksimiru. Poveo je Dinamo 1:0 golom Petkovića, a onda je “doktor nogomet” ispao tragičar. Lučić mu je obranio penal, a Hajduk je golovima Livaje i Pukštasa uzeo tri boda.

Bilo je to u trenutku kada je na klupi bio Igor Bišćan, a na terenu Ivanušec, Livaković, Ljubičić itd. Tada se masovno pisalo o odlasku Petkovića u Trabzonspor. Ipak, Petković je ostao i poveo Dinamo u najtežoj sezoni. Prema nikome modri puk nije bio toliko nepravedan kao prema njemu. Nazivali su ga lijenom prevarom, utegom momčadi i tjerali ga iz kluba. Šutio je jer znao koliko je bitan za momčad, a znali su to i svi u njoj, a od ove sezone znaju svi i oni koji su ga pljuvali. Kako je sezona odmicala tako je svima postalo jasno da bez njega nema ovog Dinama, jedan njegov potez rješava utakmicu.

Nakon Hajduka slijedeći veliki šok za Dinamo bio je AEK. Sve što se dogodilo prije te utakmice zauvijek će ostati dio povijesti BBB. Tučnjava u kojoj je ubijen jedan Grk šokirala je Europu. Većina je odmah okrivila Boyse (srećom, ne svi) za ubojstvo, a hrvatskoj javnosti nije teško palo prihvatiti tu laž. Grčka propaganda bila je jaka, ali nije mogla pobijediti istinu  i DNK. Dokazi su objavljeni krajem listopada, što je onda 100 Hrvata u grčkim zatvorima bilo još 2 mjeseca pitanje je za milijun eura.

Jakirović preuzeo klupu

Dinamo je u prvoj utakmici bio vrlo dobar dok se nije dogodila crna rupa. U Ateni su se pokazali u boljem svijetlu, ali lopta je otišla na stranu AEK-a. Livaković je obranio penal, ali lopta odlazi Vidi na glavu. AEK je otišao dalje, a Dinamo je u Europsku ligu krenuo bez Igora Bišćana. Bio je to šok za navijače jer u njemu su vidjeli čovjeka koji će stvoriti novu generaciju i stvoriti neki novi Dinamo. Bio je prvi nakon dugo vremena kojeg su Dinamovci prihvatili jer i sam “Beli” veliki je navijač Dinama, a tome i vrhunski trener.

Nije išlo, pa je Dinamo napravio senzaciju i Rijeci “oteo” Jakirovića. Doživio je tada Jakirović puno ružnih riječi od strane navijača Rijeke. Zaboravili su da je upravo on spasio Rijeku od ispadanja i stvorio momčad koja se ove godine tukla s Dinamom. Uz to, nije Jakirović ništa kriv, Dinamo je platio otkupnu klauzulu i započeo eru Jakirović za koju su mnogi mislili da će brzo završiti. Prije te ere završila je era Darija Šimića. Bivši vatreni očito nije više mogao biti dio uprave gdje glavnu riječ vode Peras i Barišić.

Jakirović je tako preuzeo klupu i dobio Petkovića i povratnika Ademija kao najveće pojačanje, ali odmah po dolasku Sparta je “razmontirala” Dinamo u Pragu i tako modrima omogućila da po prvi put zaigraju Konfrencijsku ligu. Skupina s Plzenom, Astanom i Balaknijem je na prvu izgledala smješno i svi navijači Dinama su jasno rekli da sve osim 15 bodova je teško razočaranje. I ispalo je razočaranje.

Na rubu otkaza

Bez ozlijeđenog Petkovića Dinamo je izgledao kao izgubljeno. Mučili su se u HNL-u, Plzen je dva puta slavio, a velika sramota bio je poraz od Balkanija nakon kojeg je klub na inzistiranje stručnog stožera klub napustio sada već zaboravljeni Ukrajinac Mihelčenko. Jakirović je bio na rubu otkaza tražili su ga navijači, ali ipak imao je dobro opravdanje za loše igre. Nije bilo Petkovića, čovjek koji je alfa i omega na terenu i van terena.

U međuvremenu tužna vijest šokirala je Bad Blue Boyse. Preminuo je Mislav Vučetić Kure. Jedan od vođa grupe i čovjek čiji je glas bio glasniji od bubnjeva. Kure je živio za Dinamo i prava je šteta što nije dočekao i vidio sve ovo što se događalo ove sezone jer bio je jedan od onih koji je sanjao kako se Dinamo vraća svom Zagrebu.

Ta teška i nevjerojatna zima gdje je Dinamo izgledao uspavano, pa ga ni huk Sjevera nije budio, zaključena je derbijem na Maksimiru koji je završio bez golova. Hajduk je slavio jesensku titulu, svi su pričali o čudesnom nogometu Rijeke, a Dinamo je bio izrugivan. Nikad gori, nikad slabiji, ali srce šampiona se ne otpisuje tako lako.

Dinamovo proljeće

Dinamo je na priprema nadao se pronaći dobitnu formulu. Iz Lokomotive je vraćen Živković, obrana se pojačala Ogiwarom i Gabrielom, a napad Hoxhom i Brodićem. Svi su čekali potvrdu dolaska Brekala. Dok se ona čekala Dinamo je proljeće otvorio katastrofalno. Lokomotiva je nokautirala Dinamo hattrickom Duje Čopa. Sve priče o dobrim priprema pale su u vodu. Jakirović je bio nikad bliže otkazu. Ipak, uprava je odlučila da ostaje, a razlog možda leži u tome što je Dinamo u tom trenutku plaćao otpremninu i Čaćiću i Bišćanu.

Jakirović je ostao, ali Brekalov dolazak nije se dogodio. U mutnim igricama između menadžerskih agencija i Dinama, zakleti Dinamovac Brekalo postao je izdajnik kada se odlučio za Hajduk. Sve je to bilo pod krinkom kako je Brekalo izrađen, ali je činjenica da Andyu Bari neki segmenti iz ugovora s Dinamom nisu odgovarali.  Brekalo je na kraju dočekan u Hajduku, u nadi da že izboriti EURO. Ispostavio se to kao jedan od najlošijih poteza u povijesti domaćeg nogometa.

Brekalo je pao u drugi plan, Dinamo je počeo pobjeđivati, teškom mukom, ali tri boda po tri boda i titula je to kao što vidimo. Sve to događalo se dok se Dinamo spremao za prve svoje demokratske izbore. Nije bilo tu previše tajni, Velimir Zajec bio je prvi favorit i uzeo je izbore. U kratkom je roku dobio i većinu u skupštini i samim time skupina “Dinamovo proljeće” krenula je s demokratizacijom kluba. Značilo je to i početak kraja svih onih koji su godinama gledali i šutjeli dok je Mamić pljačkao klub. Potvrdu da nova uprava dobro radi dobili smo smjenom Vlatke Peras, žene koja je znala sve tajne Mamića, ali je šutjela. Njoj mjesto u klubu nije i njen odlazak velika je pobjeda.

Vidović eksplodirao

Kada smo kod velikih pobjeda Dinamo je srušio Real Betis. Još jedan velikan pao je od strane Dinama. Bila je to pobjeda koja je digla igrače, a navijači su ionako već bili u euforiji zbog svega što se događalo s izborima. Na sve to pala je i Rijeka. Zabio je Fran Brodić. Nekad najveći Dinamov talent prošao je trnovit put kako bi se vratio u matični klub i na kraju preuzeo odgovornost i zabio za važnu pobjedu. Nastavio se Dinamo mučiti, ali pobjeđivati.

U svim tim hvalospjevima ne treba zaboraviti Cathrinea koji je svojim povratkom smirio obrani te Nevisitića koji je nakon lošeg starta postao odličan. Njegov obranjeni penal protiv Varaždina pokrenuo je mlin na Dinamovu vodu. Nije Nevisitić jedini u kojeg su sumnjali. Kaneko je gurao Dinamo kada nije bilo Petkovića, Vidović je eksplodirao pred kraj sezone, Bernauer je postao stup obrane, a za Kulenovića i Hoxhu priča je poznata.

Poslije Betisa uslijedila je euforija protiv PAOK-a na Maksimiru gdje je Petković odigrao još jednu utakmicu za anale. Ipak, tjedan dana kasnije Dinamo je ponovno prosuo sve i grčka momčad deklasirala je prvak Hrvatske. Najgore što se moglo dogoditi Hajduku i Rijeci. Dinamo je nakon ispadanja promijenio formaciju uz 4-2-3-1 u 3-5-2 i time pogodio. Dodatni napadač postao je Kulenović.

Još jedan rođeni Zagrepčanin kojem su rekli da nije dobar za Dinamo postao je heroj navijača nakon što je srušio Hajduk na Poljudu. Odigrao je Kulenović sjajnu polusezonu i pokazao se kao itekako koristan igrač. Kupio je navijače svojom ljubavi prema klubu. Šutio je i dočekao jer kako je sam rekao da ako ga Dinamo vidi kao 12. napadača i ako će tako pomoći klubu onda će on i ostati.

Srušen je Hajduk, a onda je sve došlo na svoje na Rujevici. Petković je promašio penal u prvom kolu protiv Hajduka, a onda je u ključnoj utakmici Dinamove povijesti pogodio iz slobodnog udaraca i pokrenuo preokret koji je dovršio Hoxha koji je tim golom isplatio sav novac uložen u njegov transfer, a Jakirović je pokazao koliko je mentalno jak i spreman na sve izazove s obzirom što je sve proživio otkada je došao u Dinamo. On zaslužuje jedan veliki naklon svih navijača.

Pobjedom nad Rijekom Dinamo je ušao u novu eru. Lišenu svih korupcijskih afera s velikom pozitivnom energijom kakvu grad ne pamti. Baš zato je ta pobjeda toliko bitna i najvažnija još od Partizana jer zbog nje opet u gradu punim plućima živi Dinamovština koja je uvijek tu bila iako su je pokušali ugušiti, ali “Ne damo da potoneš”. Ta proslava na Trgu konačni je nokaut Mamiću i svima ostalima koji su rekli navijačima da Dinamo nije njihov klub. Je i oduvijek bio i sada se vratio nikad jači. Zbog ovoga nogomet postoji. Politika Mamića i ekipe oduzela je ne samo novac, već emociju i brojne generacije udaljila od Dinama. Oni sada pripadaju povijesti i više se nikada ne bi trebali spominjati jer gotovo je doživijeli su poraz.

“Dinamovština je bila i jest – opsesija. Naše metafizičko određenje. Naša sloboda i naša riječ. Dinamo je bio sve. On mora disati i osjećati tu – sa Zagrebom, s Hrvatskom, sa svojim ljudima – s dinamovcima” Zvone Boban. Zagreb se vraća Dinamu. On mu je duše, srce i glas