Mračne tajne ukletih kuća u Hrvatskoj: Ubijaju vlasnike, a tko u njima provede noć završi u ludnici

Fenomen “ukletih kuća” široj je javnosti najpoznatiji iz horor-filmova. Riječ je o kući ili kakvoj drugoj građevini za koju se vjeruje da je nastanjena duhovima umrlih koji uznemiruju nove stanare. Iako je često riječ o ljudskoj mašti i strahovima, postoje brojna svjedočanstva o manifestacijama poput bljeskanja svjetla, neobičnih zvukova, predmeta koji se pomiču sami od sebe i električnih aparata koji se pale i gase. Takav se fenomen naziva “poltergajst”, od njemačkoga glagola “poltern” (bučiti) i imenice “Geist” (duh).

Grčki naziv za duha “pneuma” izveden je iz glagola “pneo” (puhati, disati), baš kao što je i latinski pojam “spiritus” izveden iz istoznačnoga glagola “spiro”. Često se smatra da se takva etimologija zasniva na judeokršćanskom konceptu kako je duh isto što i dah kojim Bog obdaruje bića i tako ih oživljuje. No, antički filozofi smatrali su kako je pneuma isto što i zrak, tj. element iz kojeg je sve stvoreno, da bi ga kasnije izjednačili sa životnim dahom. Stoici su smatrali da je riječ o mješavini zraka i vatre, koja predstavlja aktivno načelo kozmosa. Zbog takvog izjednačavanja duha i etera, postoji veoma rašireno vjerovanje da se duhovi umrlih sastoje od maglovite, prozračne ili eterične tvari pa mogu prolaziti kroz materijalne predmete, npr. zidove i vrata. U folkloru se prikazuju kao prozirno-bjelkaste prikaze, a tako ih opisuju i ljudi koji su ih uspjeli vidjeti. Ukletim se kućama tako pripisuju i prikaze, najčešće u ljudskom obliku. Primjerice, “Bijela dama” u kraljevskom dvorcu u Berlinu, “Crna dama” u Norfolku ili pak “Siva dama” u dvorcu Windsoru.

SAMOUBOJSTVA, SILOVANJA, KANIBALIZAM Sve o 22 najstrašnije sekte na svijetu

Prikaza na mostu

Ni Hrvatska nije lišena brojnih legendi o ukletim kućama, a neke su itekako plijenile pozornost šire javnosti pošto su ih obišle novinarske ekipe kako bi se uvjerile u neobične navode lokalnih stanovnika. Najpoznatija ukleta lokacija u nas zacijelo je ona u mjestu Škrinjari kraj Vrbovca. Kuća je to koju nitko ne želi kupiti već dvadeset godina. Danas je ta jednokatnica obrasla u gusto šipražje i jedva se vidi s oštrog zavoja državne ceste D28, a onoga tko joj se približi, odmah podilaze žmarci. Susjedi i mještani i danas je izbjegavaju u širokom luku, a noću ih bude zvukovi dječjega plača, stravičnih krikova i zavijanja. Kažu da se u potkrovlju često pali žarulja koja se njiše premda u kući nema struje.

Trebalo je da to bude topli dom koji je njemački gastarbajter Stipe Ćurić, uloživši svoju ušteđevinu, dao sagraditi za jednog od svojih sinova i njegovu obitelj. Međutim, zbog jeziva ozračja u kuću se nitko nikada nije uselio. Štoviše, Ćurićev je sin svojedobno rekao da će kuću pokloniti prvoj osobi koja u njoj uspije prespavati do zore. No to još nikome nije pošlo za rukom, barem ne bez posljedica.

Pokušala je skupina policajca, bjelovarskih taksista i nekolicina smjelih avanturista. Neki su odustali, neki pate od amnezije, a ostali su završili na psihijatrijskome liječenju. “Naježim se kad se sjetim te noći. Sestra i ja smo se s prijateljem vraćali iz Bjelovara. Odjednom smo pred tom kućom ugledali ženu. Stajala je na mostu sklopljenih ruku i zavijala prema njoj. Bilo je jezivo. A onda se okrenula prema nama. Pamtit ću to dok sam živa. Žena nije imala lice, nego neku sjenu, a umjesto očiju, rupe”, ispričala je lokalnim medijima jedna slučajna prolaznica.

Susjed Štef ispričao je novinarima kako su jedan mladić, njegova djevojka i njihov prijatelj prenoćili u kući 31. kolovoza 2002. kako bi se uvjerili u sve te priče. Poslije su mu ispričali kako su tijekom noći čuli samo nekoliko čudnih zvukova za koje su vjerovali da su ih proizvele životinje. No, točno godinu dana poslije, 31. kolovoza 2003., isti taj mladić i djevojka automobilom su sletjeli u kanal u blizini kuće i poginuli.

KRUGOVI U ŽITU: Poruke u binarnom kodu potječu od izvanzemaljaca ili ljudi iz budućnosti

Zapomaganje iz zdenca

Više je urbanih legendi o uzroku ukletosti. Prva kaže da je Ćurićeva kći nestala iz dvorišta jednog sunčanog dana dok se kuća još gradila. Danima su je tražili i na koncu našli utopljenu u obližnjem zdencu. Njezino dozivanje i jecanje otad opsjeda kuću i zdenac. Druga pak legenda kaže da je u temeljima kuće zazidana brutalno ubijena djevojka, a treća da je kuća sagrađena na prastarom groblju. Postoji i četvrta po kojoj kuću opsjedaju duše poginulih na kobnom zavoju državne ceste koji se nalazi u neposrednoj blizini kuće.

Ukleta kuća u Škrinjarima danas je, veoma znakovito, označena crnim križem iznad vrata i zakrivena bujnim raslinjem. Evo kako su novinari portala ePodravina opisali svoj pohod ukletoj kući u travnju 2019. godine: “Samo probijanje do dvorišta kuće bilo je jednako strašno kao i pogled prema njoj. Sve je zaraslo granjem i trnjem koje kao da čuva tajnu i ne želi da netko uđe unutra. Do vrata se nismo uspjeli probiti, pa smo u kuću ušli kroz prozor. U prizemlju su tri sobe i kupaonica u kojoj je ostala samo kada. Zidovi su pošarani potpisima ljudi koji su ušli u kuću. Podovi su prepuni stakla, razbijenih flaša i opušaka cigareta. Izgleda da je kuća okupljalište mladim ljudima željnima zabave, ili pak tamo dolaze iz znatiželje, očekujući nešto paranormalno. Na katu ima isto nekoliko prostorija prekrivenih staklom i bocama, a u jednoj stražnjoj prostoriji nalazi se i kostur uginule ovce. Prvo smo pomislili da se radi o kosturu psa, ali nešto mi nije dalo mira i provjerila sam s lokalnim veterinarom. Definitivno se radi o kosturu ovce. Sad se postavlja pitanje kako je ta ovca došla na prvi kat kuće? U potkrovlju se nalazi veliki križ na zidu i veliki tavanski prostor koji je možda nekada bio predviđen za stanovanje, ali nikada nije završen. S obzirom na to da na kući nigdje nema prozora ni vrata, kroz kuću fijuče vjetar koji zvuči pomalo jezivo i tjera strah u kosti”.

Ukleti otok

Otočić Lokrum udaljen pola nautičke milje od Dubrovnika prekrasna je mediteranska destinacija, no isto tako i jezivo mjesto mračne prošlosti. Navodno su ga prokleli njegovi prvi vlasnici, benediktinci, jer su ih odande protjerale negdašnje dubrovačke vlasti. Legenda kaže da su iz osvete cijelu noć s upaljenim svijećama okrenutima naopako kružili oko samostana i govorili: “Neka je proklet svaki koji pribavi Lokrum za osobno uživanje”. Prema lokalnim vjerovanjima, kletva se može skinuti samo ako se prikupi sav vosak koji je te noći iskapao.

Od sredine 19. stoljeća do kraja Prvoga svjetskog rata Lokrum je služio kao ljetna rezidencija bečke carske obitelji. Ludvig II. Bavarski (1845.-1886.) boravio je ondje u svojstvu zaručnika sestre carice Elizabete Austrijske (1837.-1898.). No čim se vratio u Minhen, vlada ga je proglasila ludim i lišila ga prijestolja. Nekoliko dana poslije pronašli su ga mrtvog u jezeru.

Još je čudnija priča nadvojvode Maksimilijana (1832.-1867.) koji je upravo s Lokruma zaplovio prema Americi, gdje će ga monarhisti uz potporu francuskoga cara Napoleona III. (1808.-1873.) proglasiti carem Meksika 10. travnja 1864. godine. No srušen je s vlasti, uhićen, zlostavljan i strijeljan, dok se njegova supruga Šarlota Belgijska (1840.-1927.) vratila na Lokrum, gdje je jedva preživjela brodolom, a na koncu je i sama umrla pomračena uma.

Sin carice Elizabete, prijestolonasljednik Rudolf (1858.-1889.) na Lokrumu je proveo medeni mjesec sa svojom suprugom, belgijskom princezom Stéphanie (1864.-1945.), nakon čega je ubio svoju 17-godišnju ljubavnicu i sebe. I prijestolonasljednik Franjo Ferdinand (1863.-1914.) uputio se na Lokrum, no prije ljetovanja otišao je u Sarajevo, gdje je ubijen, čime je započeo Prvi svjetski rat.

I nakon svega toga, Lokrum su potresali jezivi događaji. Tridesetih godina prošloga stoljeća ondje je nestala cijela jedna obitelj. Taj slučaj nikada nije razjašnjen. Godine 2007. radnici koji su restaurirali benediktinski samostan mobitelom su snimili duha. Dubrovčani govore kako vam se sprema strašno prokletstvo ako prenoćite na Lokrumu. Brodice stoga noću dežuraju oko otoka kako bi spriječile znatiželjne pustolove.

SVE NOVE TEORIJE O KORONAVIRUSU! Američki senator: ‘Vrijeme je da KP Kine kaže odakle je potekao’

Duh u bolnici

U hrvatskoj prijestolnici nekoliko se lokacija smatra ukletima te građanima i dandanas ulijevaju strah u kosti. Do pronalaska cjepiva za tuberkulozu bolnica Brestovac na obroncima Medvednice bila je najsuvremenije lječilište bolesti dišnog sustava u ovom dijelu Europe. Dao ju je sagraditi liječnik i novinar Milivoj Dežman (1873.-1940.) iz ljubavi prema zagrebačkoj glumici Ljerki Šram (1874.-1913.) koja mu je, unatoč svim naporima liječnika, umrla na rukama. Pošto je 1968. bolnica prestala raditi, gradom su se proširile priče o duhovima koji lutaju bolnicom. Neki stari Zagrepčani i danas vjeruju da duh Ljerke Šram luta hodnicima bolnice, ali i duhovi ostalih bolesnika koji su ondje preminuli, te još traže izlaz iz ovoga svijeta. Naročito je jeziv podatak da su partizani potkraj rata upali u bolnicu, gdje se dvjestotinjak ustaša i nacista liječilo od rana zadobivenih na bojištu, te su ih pobili sve do jednog.

Jurjevsko groblje između Jurjevske i Mlinarske ceste zatvoreno je 1876. kada su počeli ukopi na Mirogoju. Otad se gradom šire priče kako se siromasi koji su ondje pokopani vraćaju da bi tražili pravdu, a neki čak i lutaju noću. Jedan od tih duhova bila je “djevojka u bijeloj haljini” koju su viđali u kuli uzidanoj u palaču Magdalenić-Drašković-Jelačić u Demetrovoj 7, gdje je smješteno skladište Muzeja grada Zagreba.

Podno Kraljičina zdenca, na Šestinskome groblju, postojao je ulaz u veliki kompleks podzemnih vila koje datiraju iz 18. stoljeća. Kako je pričala jedna starica, njezin je muž upao u mračni ulaz i više nikada nije izašao. Izgubio mu se svaki trag. Dvojica hrabrih ljudi odlučila su ga potražiti. Jedan od njih nikada se nije vratio, a drugi je umro točno 24 sata nakon izlaska. Izgubio je dar govora pa u ta 24 sata nije izustio ni riječi. Prema lokalnim pričama, na tom tajanstvenom mjestu nestalo je još četrdesetak ljudi koji nikada nisu pronađeni.

Kuća ugljanskog ribara, Katolička škola u Pazinu, kuća u Lovranskoj Dragi, vila Auer na zagrebačkom Britancu, samoborski dvorac Podolje, splitska tvrđava Gripe, Bastion u baroknoj osječkoj Tvrđi, kuća u istarskome mjestu Kringi gdje je u 17. stoljeću živio najpoznatiji hrvatski “vampir” Jure Grando… samo su neke od brojnih ukletih lokacija u Hrvatskoj. No možda je najjezivija priča iz osječkoga prigradskog naselja Bilja.

U jednoj tamošnjoj kući, skupina spiritista svojedobno je upalila šest crnih svijeća te dozivala duhove čitajući okultni tekst iz 15. stoljeća poznat kao “Knjiga svete magije Abramelina maga”. Priča se da su dozvali zloduha koji se potom nije dao otjerati. Došao je i svećenik, no jedan od ormara srušio se pred njim pa je on u strahu odustao. Duh se primirio samo na nekoliko dana, nakon posjeta egzorcista. Na koncu je jedan od spiritista umro. Liječnici su mogli dijagnosticirati samo prirodnu smrt, iako je bila riječ o mladiću u dvadesetim godinama.