Željko Bebek priznao zašto je otišao iz Bijelog dugmeta: ‘Nisam htio pjevati tu pjesmu’

Bosanskohercegovački i hrvatski glazbenik, Željko Bebek, 1970-ih godina pjevao je u sastavu Bijelo dugme. On je bio član grupe Bijelo dugme u razdoblju od 1974. – 1984., koje glazbeni kritičari označavaju najboljim za grupu. Nakon nesuglasica s Goranom Bregovićem, Bebek napušta grupu u travnju 1984. godine.

Naime, 2021. je za Večernji otkrio dio drame koju je prolazio s Bregovićem. “Nesuglasice su počele godinu prije, u vrijeme kada je Goran već uvelike odvojen od baze benda, zapravo kada više i nije bio u bendu, već nas je smatrao sastavom koji za njega radi. Kao čovjek koji voli glazbu i svoj bend, strahovao sam da se ne ponovi situacija kada je politika već 1976. ušla da napravi dar-mar Bijelom dugmetu. Počelo mi je smetati što je Goran počeo forsirati to da rock’n’roll mora pljuvati po nečemu i nisam shvatio zašto nam je trebala pjesma na albanskom”, pričao je tada.

“Nisam bio ni protiv te pjesme ni protiv albanskog, ali nisam znao zašto Bijelom dugmetu to treba. Živjeli smo u svijetu u kojem je taj potez mogao sličiti na umjetničku slobodu, a istovremeno je mogao značiti i ovo – ako je već ravnopravnost, onda možemo pjevati i na albanskom. To me zapravo učinilo neraspoloženim i tada sam počeo razmišljati što to meni treba, meni koji sam htio pjevati “Selmu”, “Sanjao sam noćas da te nema” ili “Ne spavaj, mala moja”, pa sad odjednom pjevam pjesmu koja ima drukčiju konotaciju. I osim što je moram naučiti i što mi je bilo jako teško pjevati na albanskom, moram time prenijeti i neku poruku, koja će dobiti odgovor u neko iduće vrijeme”, nastavio je.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Željko Bebek (@zeljkobebek)

‘Nisam želio određivati stranu’

“Odgovor je došao već nakon dva mjeseca. Zauzeo sam oštar stav i rekao Goranu: Idemo u novi projekt, O. K., ali ovakve poteze više neću tolerirati. Bude li toga, izići ću iz benda. I onda je došao projekt s pjesmama koje nisam mogao svariti, poput “Lipe cvatu” sa stihom “Ravna ti je Jugoslavija”, posebno što je u političkom smislu na ovim prostorima došlo do jako ozbiljnih previranja. Nikada se prije u povijesti nije dogodilo da se iz socijalizma ide u kapitalizam. U to vrijeme počeo se polako nazirati i dolazak svojevrsne kataklizme, pri čemu nisam želio određivati stranu, ni jednom riječju, ni jednom pjesmom, a pogotovo nisam želio biti u funkciji nekog sustava kojem nikada nisam pripadao. Taj status nisam želio mijenjati i zato je došlo do narušavanja odnosa u bendu i rasprave koja je završila kako je završila”, priznao je.

Govorio je tada Bebek i o Bregovićevom uspjehu mimo Bijelog dugmeta. “Kompletan njegov opus je za svaku pohvalu. Ono što smo radili zajedno, radili smo odlično, kad smo se razišli, on je i dalje radio odlično, ali ni mene nije dopalo manje od toga. Danas nismo, na žalost, u nekom kontaktu. Razmišljao sam debelo i o onom velikom iskoraku 2005. u Maksimiru kada se Dugme nakratko okupilo i kada sam obnovio suradnju koja je bila ispunjenje želja svima onima koji su ostali uskraćeni za mene u Dugmetu još od 1984. godine”, priznao je.

“Tada, na stadionu u Maksimiru gdje smo istrčali opet zajedno, činilo mi se da smo napravili neku malu platformu za buduće druženje u slobodno vrijeme, bez njegove i moje želje da bilo što obnovimo i još jednom glazbeno idemo zajedno. Žao mi je što se to nije dogodilo pa i danas gledam na to kao na nešto što je propušteno jako davno, ali je sada za sve to kasno”, otkrio je Željko.

Zavela ga i zaprosila u kupaćim gaćicama dok joj je bio profesor, a danas slave 27. godišnjicu braka

Bebek je iskreno priznao je li mu krivo što su se vukli loši međuljudski odnosi s Dugmetom. “Bijelo dugme je za mene prestalo postojati 1984. Sve ostalo što je radila ekipa ljudi koja je nosila ime Bijelo dugme uopće me ne zanima, osim što se tijekom nekih intervjua prisjetim tih deset godina i glavnog čovjeka koji je zajedno sa mnom kreirao Bijelo dugme i ostao jako važan na glazbenoj sceni na ovim prostorima, Gorana”, govorio je Bebek.

“Na pozornici sam uvijek na isti način prihvaćen, a Hrvatska nije bila moja nova domovina. Moja karijera počela je i danas traje u Hrvatskoj, gdje sam 1973. potpisao svoj prvi pravi profesionalni diskografski ugovor. Moji najveći koncerti su također bili u Zagrebu, a moj rad svih ovih godina odvijao se upravo ovdje i trajat će do kraja moje karijere”, zaključio je glazbenik.