U povijest ušla kao najpoznatija hrvatska voditeljica, a umirala je od gladi i neimaštine

“Halo, halo, ovdje Radio Zagreb. Pozdravljamo svoje prve slušaoce i molimo da nam odmah telefonom javite kako nas čujete”, prve su riječi koje je 1926. godine u hrvatskom eteru izgovorila spikerica Božena Begović.

Malo tko ne zna za ovu rečenicu kojom je Božena Begović 15. svibnja označila početak emitiranja onoga što danas poznajemo pod imenom Hrvatski radio. O Boženi će mnogi spomenuti kako je bila glumica i prva spikerica na Balkanu, no njen je život bio puno više od toga.

Važno je svakako istaknuti kako je Božena, osim što je ostala upamćena po četiri riječi koje je prva izgovorila u eteru, bila i književnica, publicistkinja, pjesnikinja, glumica, radio-spikerica, književna prevoditeljica, prva direktorica Drame HNK (1945), dramaturg, inicijator i osnivač Zagrebačkog pionirskog kazališta, jedan od osnivača i prva predsjednica Društva hrvatskih književnica, ali i aktivna antifašistkinja.

Bila je toliko siromašna da joj je na ulici znalo pozliti od gladi

Na kući u Jurjevskoj ulici 19 u Zagrebu, u kojoj je stanovala s partnericom Joelle Vuković od 1935. do smrti, nalazi se spomen-ploča koju je njoj u čast postavilo Društvo hrvatskih književnika. Kako je zagrebački Studio pisao još 1986. godine, djetinjstvo kćeri književnika Milana Begovića i majke Paule, pijanistice bilo je prilično tužno zbog nesretnog braka roditelja. Ali, ne i siromašno, mora se dodati, jer se s deset godina već prilično dobro snalazila u svjetskoj literaturi.

“Kao četverogodišnja djevojčica čitala je prvi put Komunistički manifest, nešto kasnije Kapital. Na njemačkom – budući da je od ranog djetinjstva pa sve do poslije prvog svjetskog rate živjela u Hamburgu, Beču, u Steyru, u Gornjoj Austriji. Jezik svojeg naroda dobro je naučila tek po povratku u domovinu”, pišu o svestranoj i nadarenoj Boženi koju su, nažalost, vrlo brzo odbacili u kulturnim krugovima, a zbog narušenog zdravlja rastala se i s pozornicom.

Supruga Duška Ćurlića otkrila njegovu nepoznatu stranu: ‘Triput je pao na Akademiji’

“U kazalištu se nisam umjela snaći. Prvi put u životu srela sam se sa sitničavim intrigama i meni potpuno stranim pomanjkanjem drugarstva… Kad sam napisala esej za Suvremenik, pričalo se da je to moj otac napisao, jer to jedna žena ne može da napiše”, pisala je Božena o sebi.

Ni kao glumicu više je nitko nije htio, a jednom joj je na ulici i pozlilo od gladi. Nakon toga je zapisala: “Da nema siromaha, svi bi bogci pocrkali”. Kako je pričala njena životna partnerica Joelle, Božena je jako teško živjela: “Noćima je prevodila da bi sebi mogla priuštiti čak i neku sitnicu. Tako je bilo i kad smo počele zajedno stanovati. Mjesecima smo morale štedjeti da bismo kupile jedan čajnik, i kao djeca se tome radovale”, ispričala je Joelle.