Došao kod Stankovića, nitko nije očekivao ono što je uslijedilo: ‘Ponižavajuće ih je gledati’

Prije dvije godine u Zagrebu je u 83. godini života preminuo hrvatski književni kritičar, esejist, pisac i novinar Igor Mandić, a tada se biranim riječima od njega oprostio književni kritičar Velimir Visković, koji je otkrio kako je Mandić slutio kraj.

“Već godinama je imao srčane probleme, zadnje dvije godine Slavica i on su se pred koronom povukli u svoj stan u Filipovićevoj, nismo se viđali, povremeno bismo se čuli telefonom. Slavica kaže da je imao jako napornu noć, slabo je spavao, ali vjerojatno sluteći kraj naručio je baš otmjen ručak s gratiniranim školjkama (Saint Jacques) i šampanjcem. Popodne mu je pozlilo, završio je u bolnici Sveti Duh”, napisao je Velimir Visković u svojoj objavi na Facebooku.

Mandić je u bolnici Sveti Duh cijelo vrijeme bio pri svijesti i nije se gubio. “Gasio se , ali bio je priseban; Slavica kaže kako ju je sestra pitala koliko Igor ima godina, na što je ona rekla osamdeset i dvije, a Igor je iz druge sobe dobacio: – Osamdeset i tri! (Iako mu je rođendan tek u studenom…)”, opisao je tada uz dirljive riječi.

“Glupa, repetitivna igra – bolje raditi nešto korisno”

“Dragi moj prijatelju, živio si i otišao sa stilom, pisao kritike za Jutarnji praktično do zadnjeg dana; otišao gosparski, bez mrcvarenja, uz birano jelo i dobru kapljicu. Ne razdvajajući se do zadnjeg trena od svoje Slavice. Adio dragi moj”, poručio je Visković.

Za vrijeme ljetne pauze ekipa emisije Nedjeljom u 2 odlučila je gledatelje podsjetiti na ‘legendarne emisije’ pa su odlučili podsjetiti na gostovanje pokojnog Mandića 2022. godine, koju mnogi gledatelji pamte zbog njegove izjave kako je nogomet jeftina droga za mase.

“Gledati onu gomilu oznojenih muškaraca koji trče za jednom napuhanom mješenicom je ponižavajuće. Za muškarca je valjda nešto drugo važnije u životu. U nogometu najprije nema ništa igrivo, ništa igralačko. To je jedna dosadna, monotona, repetitivna igra, dosuše, ali u svojoj banalnosti dotjerana do vrhunca u bezbroj ponavljanja. Dakako, ograničena slučajnošću, tim fenomenom koji je otkrio moderni svijet. Nije slučajno postala popularna, nego jer je do kraja neizvjesna. Kaže se „obrat u zadnjim minutama ili sekundama igre“. Taj obrat je ono jedino na to računa gledateljstvo, kao na svoj ulog adrenalina u navijanju, ali premalo je to za 90 minuta, ljudi božji. Bolje radite nešto drugo, nego navijati za taj glupi nogomet”, rekao je, među ostalim.

“Većina igara s loptom su djetinjaste i ne trebaju prijeći taj nivo. Ja ne govorim da one nisu potrebne kao razonoda. Jesu, ali samo dok su igra u slobodnom vremenu u nekorisne svrhe. Onog časa kad postanu profesija, zanat, obavljanje neke dužnosti, odnosno preuzimanje tereta nacionalne institucije na leđa, onda one postaju opasne i kontraproduktivne po sve nas, po naš mentalitet, psihu i zdrav život. Opasno je tako se zanositi nečim što ne valja. Nogomet je jeftina droga za mase”, zaključio je tada Mandić.

Stanković o nasljedniku Nedjeljom u 2: ‘Možda bude bolji, možda lošiji’

Igor Mandić rođen je u Šibeniku 1939. godine, maturirao je u splitskoj Klasičnoj gimnaziji, a diplomirao je u Zagrebu na Katedri za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta. Surađivao je s mnogim hrvatskim televizijama i radijskih postajama. Objavljivao je socio-kulturološke feljtone, a 2005. godine je, od Hrvatskog novinarskog društva, dobio nagradu za životno djelo.