Svaka kuća u Jugoslaviji je imala ovu stvar: Ljudi su strahovali od jednog dijela

Ako iz prve ruke znate kako naviti mehanički sat, onda je moguće i da znate vezati pionirsku maramu. Onima koji su odrastali uz mobitele to nimalo jednostavno. Za pravi dašak buđenja iz prošlosti mnogi će morati otići do tavana ili na sajam antikviteta kako bi ponovno čuli zvuk ‘vekerice’ Insa Zemun.

Zanimljivo, njihovi satovi se i dalje prodaju u Zemunu, a trgovina izgleda poput vremenske kapsule. Proizvodnju nikada nisu prekidali, a nekada se u svakoj robnoj kući u Jugoslaviji mogla kupiti njihova budilica. Na satovima i dalje crnim slovima piše Insa, a sve što je potrebno jest redovito ga naviti. No, zanimljivo je podsjetiti se još nekih detalja kako je to izgledalo kada ste se za buđenje mogli pouzdati samo u mehaničku budilicu.

Prvo, ako se ovo čudo nekome i pokvarilo, mogao je zvati servis za buđenje, no to je funkcioniralo pod uvjetom da kod kuće ima telefon. Prije raspada Jugoslavije proizvodilo se milijun i 200 tisuća budilica godišnje, a mnogo je bilo namjenjeno izvozu.  Čak i u 21. stoljeću budilice su se izvozile u SAD-a. Naravno, to su sada samo retro uređaju. Insini satovi zvone i na mrežama. Na YouTube kanalima postoje brojni video snimci, a netko je izmjerio i da je jačina zvona 85 decibela.

Tajna kazaljki koje se vide noću

Na Facebook stranici Retroteka jedan je korisnik objavio fotografiju Insa Zemun sata, budilice s kraja osamdesetih. “Nažalost nema ih više. Vidi se noću, kvrcka, a ujutro zazvoni da skočiš odmah”, napisala je jedna korisnica u odgovorima.

Upravo su kazaljke koje svijetle u mraku mnogima bile veliki plus.

“Volio sam te fosforne premaze. Još su bolji tricijevi, no na žalost, ne mogu se uvoziti zbog opasnosti od radioaktivnosti. Inače, ovaj fosfor je bezopasan, ali ljudi su u to vrijeme strahovali od tih brojčanika poučeni primjerom Amerikanaca koji su negdje oko 20-ih za to koristili uran i radij”, objasnio je drugi korisnik.