Stanković o nasljedniku Nedjeljom u 2: ‘Možda bude bolji, možda lošiji’

Ime Aleksandra Stankovića rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Tijekom više od dva desetljeća vođenja emisije “Nedjeljom u 2” mnoge je goste uspio navući na tanak led, razljutiti, baš kao i gledatelje, ali upravo mu je imidž koji je stvorio od početka emisije donio popularnost. Pomalo frajerski stil vođenja sada je malo primirio a da time nije umanjio interes javnosti. Sve je iznenadio nedavnim priznanjem da boluje od depresije.

Kako uspješan čovjek, otac dvoje djece i voljeni suprug, nakon nagrade struke za novinara godine dođe u teško stanje depresije, teško je prenijeti kroz knjigu, koliko god ona stranica imala. Upravo je knjigom “Depra”, kojom opisuje neke trenutke vlastite borbe s depresijom Aco izazvao neočekivan interes javnosti – od onih koji samo žele kopati po tuđim životima, možda se i naslađivati, do onih kojima uistinu treba pomoć. Ali poanta ionako nije u tome da “kopamo” po Acinu životu. “Depra” ne donosi odgovor na pitanje kakav je i tko je Aco privatno, a zasigurno ne otkriva ni kako izliječiti “depru” niti što ta bolest uistinu jest.

Sam voditelj je opisuje kao “bolest s tisuću lica”, a on ih je prikazao samo nekoliko. Nekoga će, baš kao i Aco, “Depra” razljutiti, nekomu donijeti nadu, netko će nakon knjige možda potražiti pomoć, a moguće da će neke ostaviti potpuno ravnodušnima. Ne može se zanemariti javna rasprava o depresiji i drugim mentalnim bolestima koju je pokrenuo, no je li moć Aleksandra Stankovića dovoljna da potakne promjene u društvu i zdravstvenom sustavu kada je riječ o skrbi o mentalnom zdravlju tek ćemo vidjeti.

Puno ljudi mu se javlja

Izjavili ste da ste zaliječeni. Koja je razlika između tog “zaliječenog” stanja i onoga kojeg opisujete u knjizi?

Zaliječen si kada još piješ lijekove. Kada ih ne piješ, a dobro si, onda si izliječen. Ja još pijem lijekove.

Kako izgledaju susreti uživo na promociji vaše knjige, koja su najčešća pitanja, je li vas nešto iznenadilo?

Iznenađen sam koliko se javlja mladih ljudi koji imaju ozbiljne probleme s depresijom i anksioznošću. Nakon svake promocije priđe mi četiri, pet roditelja ili djece koja iznose svoje probleme. Mislio sam da je to bolest koja je ipak rezervirana za stariju životnu dob.

Puno ljudi vam se javlja sa svojim osobnim pričama, je li vam teško čitati tuđe ispovijesti, kako to utječe na vaše mentalno zdravlje?

Ne znam kako utječe na moje zdravlje, ali znam da je zabrinjavajuće što tako puno ljudi ima ozbiljne probleme s mentalnim zdravljem. Depresivne ljude ne treba sažalijevati, ali mi je uvijek teško kada vidim da ljudi pate.

Prozivke

Je li bilo neugodnih reakcija čitatelja “Depre”?

Ne čitatelja, ali uvijek se nađu oni koji ne vjeruju da depresija postoji i pripisuju to hiru pojedinca.

Gotovo 14 godina pod dijagnozom, tek nešto više od pola godine psihoterapije. Zašto je trebalo proći tako dugo da osim terapije antidepresivima krenete i na psihoterapiju?

Zato što mi je farmakoterapija uglavnom pomagala pa sam bio lijen da idem na psihoterapiju.

Ella Dvornik se družila s bauštelcima pa otkrila koliko zaradi mjesečno, svi ostali u čudu

Neki vas prozivaju za popularizaciju depresije pod pokroviteljstvom farmaceutske kompanije. Kako to komentirate?

Nikako.

Često vam se postavlja pitanje vjere. Vi uporno govorite da niste vjernik, ali ipak pokazujete interes za priče ljudi koji su, recimo, pobijedili ovisnost otkrićem Boga, čak se i u knjizi dotičete vjere. Izjavili ste kako ste bili spremni “govno pojesti”, samo da vam bude bolje. Je li vam u tim najtežim trenucima palo na pamet razgovarati s nekom osobom koja se bavi duhovnošću, kako ste se “čupali”?

Ne. Imam relativno puno godina i sigurno kod mene neće zbog bolesti doći ni do kakvog obraćenja. Nemam ništa protiv ljudi koji misle da im vjera pomaže u takvim situacijama, ali ja nisam taj. Kao što ja nikoga ne nagovaram da bude ateist, tako bih molio da se i mene izostavi iz vjerskih jednadžbi.

Tko će ga naslijediti

Trčanje, motor, zdrava prehrana, pjevanje, biti dobar prema sebi, drugima i trećima, što vas još čuva od “zvijeri”? Jeste li otkrili neki novi hobi u ovih 14 godina?

Najbolji je “hobi” boravak s djecom. Tu obično zaboravim sve što se događa na ovome svijetu i uđem u neki drugi svijet koji je puno jednostavniji i vedriji.

Dvadeset godina vodite “Nedjeljom u 2”. Vidite li nekog svog “nasljednika”, možda ne u istoj emisiji, ali nekoga tko bi mogao voditi nešto slično ili kao nekad vi “popuniti termin”? Koliko vjerujete da će emisija još trajati s vama u ulozi voditelja?

Nisam se rodio s “Nedjeljom u 2”, a nekako vjerujem da neću ni umrijeti s njom. Naravno da će me netko naslijediti kada ja to više ne budem radio i to je normalno i tako treba biti. Možda bude bolji, možda lošiji, tko će ga znati, ali svi smo zamjenjivi. Volio bih odraditi tisuću emisija, a nakon toga ćemo vidjeti.

Na kraju, zašto “Depra” baš sada i koja je glavna poruka koju želite poslati?

Htio sam pomoći drugim ljudima koji se bore s depresijom da shvate da nisu sami, “da nas ima još” i htio sam destigmatizirati tu bolest, tj. malo šire upoznati javnost s mentalnim bolestima jer to je svojevrsni tabu u društvu.