Vedrana Rudan ima rijedak rak, otkrila mučne detalje i tragičan ishod: ‘I nije neki rok’

Spisateljica Vedrana Rudan nedavno je javnost iznenadila vijesti kako joj je dijagnosticiran rak, zbog čega je najavila kako će prestati objavljivati tekstove na svom blogu kako bi se posvetila liječenju. Samo jednom od tada njeni pratitelji su na društvenoj mreži doznali kako je Rudan započela s liječenjem te da su je posebno ganule poruke podrške.

U srijedu se, otprilike mjesec dana od vijesti kako ima rak, Rudan se oglasila putem svoje službene Facebook stranice. U objavi je otkrila što joj se dogodilo u posljednjih mjesec dana te na koji način se bori s rakom.

“Ajmo redom. Moj je rak je*eno rijedak, zove se rak žučnih kanalića, čini mi se. Nisam pročitala ni otpusno pismo ni tip ni internetske prognoze. Doduše, negdje sam naletjela da od prvih simptoma do smrti imaš čak tri mjeseca da prevariš muža, razbaštiniš djecu ili ljubavnika pošalješ u ku*ac. I nije neki rok. Samo 5% sretnika može se operirati. Ta sam. Najprije sam otišla u Svetu Nedjelju u Radiochirurgiju da mi rak spale prije operacije. Spalili su mi rak i džep jer nisam “ušla u kvotu”. Naime, država ima sporazum s tom ustanovom po kome određeni broj Hrvatica i Hrvata ulazi u ‘kvotu‘. Ostali ili crknu od raka ili im u pomoć uskoče prijatelji”, započela je Rudan u svom stilu.

“Naravno da su povlašteni u kvoti” 

“Hvala prijatelji! Naravno da su povlašteni građani ove zemlje u “kvoti” i prije nego što dobiju rak, ali to znamo. Ja sam čak doznala i ime lika koji me prekrižio iako taj podatak nisam tražila. Na neki sam način počašćena što nisam dio lopovske ekipe kojoj ni rak ništa ne može. Tu nikako ne mislim na mnoge bolesne koji su ipak uskočili iako nisu hadezeovski gadovi”, napisala je na svojem Facebooku Vedrana Rudan.

Nakon prvog zahvata u Radiochirurgiji odlazi u bolnicu Merkur za čije liječnike, medicinske sestre i tehničare te ostale zaposlenike ima samo riječi hvale i kaže kako ondje rade nadljudi. “Ljudima presađuju organe, iz mrtvih dižu mrtve koji kasnije idu u teretane, ali im vrlo rijetko, na Međunarodni dan transplantacije primjerice, netko turne krušku pod njušku da bi nešto kratko, ukratko, čim kraće, minute su skupe, za medije govorili o svom poslu”, piše Rudan.

“Koji je to osjećaj ležati u Merkuru u bolnici u kojoj je te noći Stipe Jadrijević, namjerno mu neću nabrajati titule jer ne pati od toga, sa svojom ekipom jednom čovjeku presadio zaboravila sam koliko organa. Ležala sam u krevetu, operirana, ostala sam bez komada jetre i još nekih komada i slušala kako se u daljini deru neki Hrvati. Slavili su pobjedu Dinama koji je nešto osvojio”, opisala je spisateljica.

Vedrana Rudan: ‘Rizik da ćeš nakon 30 godina ostati bez muža penje se na zastrašujućih 70 posto’

“Je*ote! Što mi slavimo. Što mi slavimo? Na koju temu svršavamo? U Merkuru nadljudi u savršenoj tišini čine čuda koja jedva da možemo razumjeti, čuda koja su i u svjetskim relacijama čuda, a razuzdana gomila na čelu s retardiranim političarima slavi rad dlakavih nogu”, napisala je Rudan.