‘NISAM HOMOFOB, NI USTAŠA’ Dado iz Smogovaca o borbi protiv rodne ideologije

Glumac, gitarist, aktivist i voditelj Alin Kavur najpoznatiji je po ulozi Dade iz “Smogovaca”, Nosonjina sina i Štefekova prijatelja. Godinama je živio u Australiji, kamo se sa 15 godina, nakon snimanja “Smogovaca” i Univerzijade 1987. godine, uputio s roditeljima. Prije šest godina iznenada mu je preminula supruga, koju je upoznao 1998. godine. Danas je samohrani otac četvero djece i djed, s adresom u Zagrebu, a pozornost javnosti privukao je organizacijom prve hetero parade u Hrvatskoj.

Postoji li nešto iz vremena snimanja “Smogovaca” čega se posebno sjećate?

U sjećanju mi je ostala scena koju smo snimali u zagrebačkom ZOO-u. To je scena u kojoj moj tata Nosonja padne u bazen s morskim lavovima. Naime, zbog hladnoće vode čekalo se ronilačko odijelo. Kako odijelo nije stiglo, Nosonja je odlučio skočiti bez njega. Nasreću, scena je snimljena od prve jer je tekst, nakon što sam ga pitao: “Tata što radiš tu”, od hladnoće jedva izgovorio: “Kupam se, sine”. Uz tu scenu, nikada neću zaboraviti ni scenu kad se Marina i ja igramo u mom stanu. Naime, nakon što sam joj predložio da se igramo mame i tate, od nje sam dobio šamarčinu. Scenu smo ponavljali nekoliko puta jer nisam napravio dovoljno začuđujući izraz lica ili sam se izmaknuo od šamara. Redatelj Milivoj Puhlovski, tek sam poslije saznao, šapnuo je Marini da mi ovaj put odvali pravu šamarčinu, naravno, ta scena je prošla od prve, a za iduću su me morali šminkati jer mi je lice bilo crveno od šamara.

Kako vam je bilo na snimanjima, kakva je atmosfera vladala? 

Snimanje “Smogovaca” bilo je nešto neopisivo lijepo, naime, počeo sam snimati s osam godina, a trajalo je do moje 15. Tako da smo svi postali kao jedna obitelj. Tijekom snimanja bilo je smijeha i puno zezanja. Ja sam izabran za ulogu Dade preko ansambla dječje drame tadašnjeg RTZ-a koju sam pohađao osam godina. To mi je bio ulaz za glumačku akademiju, ali 1987. godine s roditeljima sam se preselio u Australiju.

Što je s vašom glumom danas? Imate li neke nove angažmane za koje ne znamo, planova za budućnost?

Naš glazbenik Valentin izdao je one prave ZG rock-pjesme. Imao sam čast glumiti u spotu za njegovu pjesmu “Pola grada”.

Kad je riječ o glumi, nažalost, danas je hrvatska filmska industrija utihnula. Ako bih dobio ponudu za kvalitetan film, naravno da bih se odazvao. Bilo bi super snimati film sa starom ekipom glumaca i nekim novima. Ali mislim da se to neće ostvariti jer je jeftinije uvoziti turske serije.

Kakav je danas život Dade iz “Smogovaca”?

Nikada se nisam smatrao popularnim. Danas je moj život ispunjen ljubavlju prema djeci, unucima i našoj domovini. Gitaru zasviram za svoj gušt i u društvu dobrih prijatelja. Ušao sam u lokalnu politiku jer sam shvatio da je to jedini način da pridonesem boljitku svoje Dubrave. Osim politike, voditelj sam na OTV televiziji s Tihanom Gjurašin koja me pozvala u emisiju “Pjesmom te zovem”. Dopredsjednik sam Vijeća gradske četvrti Donja Dubrava. Bavim se i humanitarnim radom kad god je to moguće. Zadovoljan sam svojim životom i zahvalan dragom Bogu na predivnoj djeci i unucima.

Kakav je po vašem mišljenju danas život u Hrvatskoj? Što se promijenilo od “Smogovaca” do danas?

Na to pitanje dao bih dva odgovora. Prvo, ekonomski može i treba biti puno bolje nego što je sada. Privatizacijom su na samim počecima uništili puno toga, a da će biti bolje, i ja se toplo nadam. Drugo, u Hrvatskoj se najljepše živi – druženja, susjedski odnosi, ispijanje kava uz razgovor, običaji, tradicije, u tom smislu definitivno živimo puno bolje od razvijenih zapadnih zemalja.

Izjavili ste da je Zagreb nestao. Što ste pod tim mislili? 

Zagreb nije nestao i nikada neće, ali izgubio je onaj svoj zagrebački duh. Može se reći da svako vrijeme nosi svoje i po mom mišljenju, stvari su krenule nabolje. Kad kažem nabolje, mislim da na našoj sceni ima odličnih glazbenika koji preuzimaju dobar dio publike. Ljudi ponekad shvaćaju odgovore previše doslovno. Na kraju krajeva, svi glavni gradovi imaju upravo tu čaroliju multinacionalne zajednice. Zagreb je uvijek poželio dobrodošlicu svima koji su u njega došli, međutim, treba i održavati svoju tradiciju u glazbenom smislu.

Zašto vam smetaju “cajke”?

Cajke kao cajke. Mislim da su previše utjecale i preuzele glazbenu kulturu i scenu. Imamo klubove i s tom vrstom glazbe pa tko voli nek’ izvoli.

Jeste li homofob? 

Ne, nisam homofob i poštujem sve dobre ljude bez obzira na seksualnu orijentaciju, vjeru, nacionalnost, boju kože itd.

Kako onda komentirate to što vas drugi nazivaju ustašom i homofobom? 

Onima koji me nazivaju ustašom moj odgovor je: rođen sam 14. travnja 1971. godine. Ja sam Hrvat i domoljub.

Što mislite o pozdravu ZDS?

Reći ću ovo: svim braniteljima HOS-a koji su branili našu domovinu i onima koji su za nju i život dali veliko HVALA. Pod znakovljem HOS-a i dečki iz moje Dubrave su uz HV branili Lijepu Našu i nikada to ne smijemo zaboraviti. Nikada nitko znakovlje HV-a i HOS-a neće i ne smije zabraniti ili omalovažavati.

Pozornost javnosti privukli ste kao organizator prve hrvatske hetero parade. O čemu je riječ? Koji je vaš cilj? 

Vladajuće stranke na državnoj i gradskoj razini guraju teme rodne ideologije pod tepih, ne samo da ih guraju nego i podržavaju. Ovo nije prosvjed protiv seksualne orijentacije ni ičijih pravno stečenih zakona. Ovo je prosvjed protiv nametanja rodne ideologije našoj djeci već u vrtićima. Rodna ideologija nema znanstvenu, medicinsku, čak ni prirodnu pozadinu. Znanost i medicina je ne potvrđuju, a o prirodi da i ne govorim. Mnogi građani Hrvatske slažu se da rodnoj ideologiji nije mjesto u vrtićima i školama. Mi poštujemo njihova prava, neka oni kao ogromna manjina poštuju naša. Svaki roditelj po Ustavu i pravima EU-a ima pravo na odgoj svoje djece. U tom kontekstu mislim da roditelji žele najbolje za svoju djecu. Rodna ideologija nema što raditi u vrtićima i školama. Udruge poput “Status M”, ako misle da ima roditelja koji to odobravaju, neka unajme prostore i u njima održavaju svoje programe, ali našoj djeci, i to već od treće godine, definitivno ne.

Želim još naglasiti kako su se našoj FB grupi prve hetero parade ponosa priključili i pojedinci homoseksualne orijentacije. Naime, ni oni ne podržavaju ovakve parade koje više sliče na maškare, a protivnici su isto tako rodne ideologije. Ja osobno imam prijatelja koji je homoseksualac i dobru frendicu lezbijku. Zanimljivo, ne idu na parade i isto tako su mišljenja da je ovo otišlo predaleko i da im više šteti nego koristi. Super su mi frendovi i unatoč tome što su homoseksualne orijentacije, družimo se, a teme seksualne orijentacije nikada nam nisu bile na repertoaru.

Dodao bih da nam se pridružila udruga roditelja, udruga Vigilare, predsjednica udruge Hrvatska mati, koja je ujedno bila i pokretač inicijative Roditelji odgojitelji u borbi s gradskom vlasti, nakon što su im odlučili ukinuti tu mjeru. Upravo sam zaprimio i poziv iz ureda nadbiskupa Bozanića te dogovaramo razgovor početkom rujna u vezi s hetero paradom ponosa.

Kako će izgledati parada, što možemo očekivati, tko je pozvan?

Na paradu su pozvani svi građani koji podržavaju inicijativu da rodnoj ideologiji nije mjesto u vrtićima i školama. Rodna ideologija ili bilo koje izlaganje djece hiperseksualizaciji, bilo to homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije, štetna je za psihološki i psihoseksualni razvoj djeteta. Naglasak na rodnu ideologiju koja je protivna prirodi, medicini, znanosti i vjeri.