Psihoterapeut opleo po Balkancima: ‘Ako on nju ošamari, oni su napravili psihološki ugovor’

Zoran Milivojević je psihoterapeut individualne, partnerske i grupne terapije. Prvi je u Istočnoj Europi stekao najviši stupanj internacionalnog supervizora i edukatora Međunarodnog udruženja za transakcijsku analizu, kao i europske asocijacije za transakcijsku analizu. Zoran je također predsjednik saveza društva psihoterapeuta Srbije, a u jednoj je emisiji otvoreno otkrio kakvi su problemi u balkanskim obiteljima.

“Da bi ljudi promijenili svoje obrasce, moraju prvo shvatiti da imaju problem. Bilo to da taj problem rješavaju sami, čitaju motivacijske knjige pa razumiju svoje obrasce te rade na samodisciplini ili odu na terapiju da promijene te obrasce. Teško je mijenjati svoja disfunkcionalna uvjerenja, oni to vide kao istinu, a ne kao prenesene obrasce iz obitelji. Ljudi su adaptivna bića, adaptacija znači da se ljudi prilagode nečemu. Ili da se drugi prilagode u moj koncept ili da se ja prilagodim tome nekom svijetu. Treba doći do sklada između onoga što osoba želi i stvarnosti”, otkrio je Milivojević.

“Kada dijete baci igračku, mama i tata idu po tu igračku i to dijete je ponovno baci. Znači da dijete od godinu, godinu i pol već želi komandirati. S godinu i pol zapravo nastaje problem, negativizam. Sukob dvije volje, roditelja i djeteta. Rješava se tako da roditelj treba znati što je njihov zadatak, a njihov zadatak je da prevladavaju, to je disciplina. Djeca trebaju ljubav, to nije konflikt, ali disciplina je već konflikt. Ova suvremena generacija to ne želi, jer ispada kao da ne volite dijete, to nije istina. Kada dijete zaplače pod disciplinom, roditelji gledaju trenutne emocije djeteta, a ne udaljeni cilj, ono što bi trebali gledati. Udaljeni cilj je da pripreme dijete za vanjski svijet”, govori psihoterapeut.

‘Ova generacija danas ide u drugu krajnost’

Milivojević je komentirao i današnju generaciju te njihove odnose na poslu. “Ova generacija danas ide u drugu krajnost. Nastaju razmažene generacije jer im se sve dozvoljava. Na primjer, imate danas šefove koji su motivirani, uspješni, ustaju u 5 ujutro. Zato što su bili takvi, zato su i napredovali. Ali im danas dolaze “voljena djeca” koja nemaju motiv dokazivat se drugima da vrijede, oni znaju da vrijede. Takvi radnici nemaju žar za poslom, oni znaju koliko trebaju raditi minimalno da ne dobiju otkaz. Starije generacije nisu imale takve probleme, samo im reci što treba, to će napraviti. Današnje generacije treba motivirati, mijenjati stil menadžmenta, puno više trebaju komunicirati s takvim radnicima”, rekao je.

Objasnio je Milivojević i kako funkcioniraju ljubavni odnosi u prijašnjim generacijama i u ovim danas. “Ako dijete vidi neko dominantno ponašanje kod roditelja, znači to nije trauma. Međutim, kad gleda neke druge i kada vidi da je to drugačije, onda shvati kako treba, onda je to trauma. Oni koji su bili zadovoljni svojim roditeljima, žele ih kopirati. A oni koji ne žele sličiti svojim roditeljima, idu u nešto sasvim drugo. To je isto problem. Kroz stotine godina, djeca su željela sličiti svojim roditeljima, oni su bili dosta mlađi i bliži svojoj djeci. Njihovi strahovi su bili da neće moći imati djecu i znalo se da je život težak”, dodao je.

“Ako ste živjeli u selu, vidjeli ste maksimalno tri tisuće ljudi u svome životu. Danas ako uključite televiziju, pet tisuća ljudi vidite samo u jednom tjednu. Danas imate situaciju kada djevojka kaže, ja volim svoju mamu, ali ne želim biti kako moja mama, ona se žrtvovala. Ja se ne želim žrtvovati. Onda takva djevojka gleda MTV i razmišlja na koga bi sličila i onda se identificira s nerealnim likovima. Tada nastaje cijeli problem koji je kompleksan”, objasnio je Milivojević.

Zašto Hrvati ostaju u lošim brakovima? ‘Krenuli smo nadobudno, bili smo mladi’

Što je zaljubljenost, a što ljubav?

Psihoterapeut je još spomenuo kako danas funkcioniraju ljubavni odnosi. Naime, istaknuo je da su se danas uloge muškaraca i žena u vezama, brakovima promijenile. Smatra da je ulazak u vezu jedan psihološki dogovor, kao na primjer što je monogamija. “Ona ne želi da ja budem s drugima, ni ja ne želim da ona bude s drugima. Onda ako netko prekrši to, onda ćemo raskinuti naše partnerstvo jer se netko nije držao temeljnih vrijednosti”, objasnio je te povukao paralelnu s roditeljstvom čija je ljubav bez uvjeta i bez ugovora.

“Zaljubljenost i ljubav nisu isto. Kada se zaljubimo ne vidimo realnost, to projiciramo na realnu osobu. Međutim, kada krenemo živjeti zajedno, bude razočaranja kada vide čišću sliku te osobe. Najčešće žene kada prijeđu tamo tridesete, ako traže partnere, traže i tatu za svoje buduće dijete pa on mora imati i te karakteristike. Kroz godine se tu nešto pokvarilo. Pokvarilo se to da muškarci i žene ne žele odrasti. Muškarci pogotovo, danas oni narcisoidno žive jer nemaju biološkog sata kao žene. Malo je s jednom, malo s drugom ženom. On juri užitak, ali se ne veže, znači narcisoidno”, objasnio je.

“Kod žena nije važna toliko seksualnost koliko vezanje. One tražeći zaljubljenost rade slične stvari. Nije važna osoba nego što ta osoba meni čini i ta osoba je okej dok god meni čini to nešto, a kada prestane to činiti, onda me ne zanima više. To je isto narcisoidnost”, govori Milivojević te se osvrnuo i na nasilne veze.

‘Najveći dio obiteljskog nasilja povezan je s ljubomorom’

“Dovoljno je da žena misli da je ljubomora znak ljubavi i da bira alfa muškarce, mora biti jak, visok, sportaš, odlučan, da mora biti po njegovom. I sada, ona mu se podredi, onda on izgubi interes pa ga ona pravi ljubomornim. Klasična priča. Gdje je tu problem? Ako žena u restoranu namjerno gleda druge muškarce, pravi svog muškarca ljubomornim i onda joj on priča: Ne sviđa mi se to, ne radi to. Onda ako i tada to ne prestane, dođe do zastrašivanja. Kasnije krene i nasilje. Najveći dio obiteljskog nasilja povezan je s ljubomorom”, nastavlja.

“Imate i viktimologiju, što žrtva radi da bi bila žrtva. Kada gledamo te neke odnose, žrtva, progonitelj, spasitelj. Te tri uloge jedna osoba mijenja, to rade i političari”, objašnjava psihoterapeut Milivojević. “Moj savjet je, prvi šamar, prekid. Ako on njoj zvizne šamarčinu, a ona ostane s njim, onda su oni napravili psihološki ugovor da je sasvim okej da on nju šamara. Imate primjer, mama dođe s posla, odmah kuha ručak, dok tata kada dođe s posla, legne na kauč i odmara”, priča Milivojević.

“I kada kažu djeca, ne želim biti žrtva, onda te kćerke ili sinovi preuzimaju tatin model, onda se ponašaju razmaženo. Znači, nisam žrtva nego sam princeza. Uz to, ako žena prebrzo pristane na seks, jedan dio muškarca je oduševljen, a drugi dio njega joj malo zamjera”, zaključio je psihoterapeut.